Traži se investitor?

Nakon godinu dana se ponavlja isti scenarij? I nova privatizacija Imunološkog zavoda mogla bi pasti

Ljerka Bratonja Martinović

IMZ, prema stavu WHO-a, proizvodi najbolje svjetsko cjepivo protiv ospica / Foto Davor KOVAČEVIĆ

IMZ, prema stavu WHO-a, proizvodi najbolje svjetsko cjepivo protiv ospica / Foto Davor KOVAČEVIĆ

Problem bi mogao biti to što je država vlasnik nad sojevima za proizvodnju cjepiva, a oni su posebno atraktivni potencijalnom investitoru. Na njihovu prodaju država se ne bi smjela odlučiti



ZAGREB – Novi krug privatizacije, koja je prije nešto više od godinu dana neslavno propala, po svemu sudeći ponovno očekuje Imunološki zavod. Iznos od 100 milijuna kuna, koliko je okvirno potrebno osigurati za nove proizvodne pogone koji bi zamijenili postojeće dotrajale prostore u kojima se danas nalazi IMZ, Vlada je očigledno procijenila prevelikim financijskim zalogajem, pa je odlučila potražiti privatnog investitora.


Povratak na početak


Tako se priča s domaćim proizvođačem cjepiva, protiv čije se privatizacije svojedobno mobilizirao veliki broj građana, vraća na početak. Budućnost IMZ-a koji je pred kraj mandata Milanovićeve Vlade proglašen ustanovom od strateškog interesa za hrvatsku državu, danas može krenuti u dva smjera. Prvo, da država osigura novac za investicije i omogući dobivanje dozvola za rad, ili da se ide u privatizaciju. Ako se dobro ne pripremi, nova potraga za strateškim partnerom mogla bi, međutim, završiti jednako loše kao i prethodna, kad su od kupnje IMZ-a zbog nepovoljnih uvjeta odustale sve zainteresirane farmaceutske kompanije.


– Ako se ide u novi krug privatizacije, treba prethodno riješiti ugovorne odnose između Imunološkog zavoda, DUUDI-ja, Zavoda za transfuziju, HZZO-a… HZZO je ranije imao povlaštenu cijenu na krvne pripravke, a teško je očekivati da bi to bilo prihvatljivo ijednom potencijalnom investitoru – ocjenjuje Ivan Vrdoljak, ministar gospodarstva u Milanovićevoj Vladi koji je vodio velik dio posla oko privatizacije IMZ-a. Prodaja većinskog udjela u IMZ-u po njemu je prihvatljiva uz uvjet da država zadrži najmanje 25 posto vlasništva nad Zavodom i proizvodnju u Hrvatskoj. Ipak, Vrdoljak se pita je li 100 milijuna kuna, koliko bi država trebala uložiti u novi pogon IMZ-a, doista prepreka da država na sebe preuzme brigu o strateškoj proizvodnji.


Strateško društvo




Ako se ide u prodaju IMZ-a, problem će biti i vlasništvo nad matičnim sojevima virusa za proizvodnju cjepiva. Imunološkizavod raspolaže iznimno vrijednim cjepivima, pa je tako soj cjepiva Edmonston-Zagreb, prema stavu Svjetske zdravstvene organizacije, najbolje svjetsko cjepivo protiv ospica. Ti su sojevi virusa u vlasništvu države, a upravo su oni posebno atraktivni potencijalnom investitoru u IMZ. Na njihovu prodaju država se nikako ne bi smjela odlučiti, a koncesija ili pravo korištenja virusnih sojeva kroz ugovoreno vrijeme jedan je od modela koji bi mogao zadovoljiti potencijalnog ulagača.


Je li takva opcija prihvatljiva radnicima IMZ-a i svima koji se protive rasprodaji vrijedne državne imovine? Sindikalna povjerenica u IMZ-u Lidija Jagarinec nema odgovor na to pitanje.


– Pitam se samo jesu li zaboravili da smo strateško društvo. Nisam pravnik, pa ne znam je li to moguće, ali je činjenica da smo odavno trebali dobiti novu tvornicu, a nitko po tom pitanju ništa ne radi. Ono što mi ovdje proizvodimo, ne radi nitko u zemljama regije, takve proizvodnje nema – podsjeća Jagarinec.