Najbolje bi bilo u Statut SDP-a ugraditi odredbu da je - oporbena stranka

Kad je HDZ na vlasti, oporba HDZ-u. Kad je SDP na vlasti, oporba samima sebi. Ovo više nema nikakvog smisla, kaže jedan viđeniji SDP-ovac van dominantnih riječkih i zagrebačkih krugova

Već skoro mjesec dana mediji nisu pisali o daljnjim sukobima u SDP-u, osim u Rijeci u odnosu na Ibler, a nakon posjeta šefa stranke Zorana Milanovića i to zamire. Nema plana za rušenje Milanovića, izjavio je i potpredsjednik stranke Zlatko Komadina u jednom tjedniku ovih dana. Nakon dramatičnih zbivanja na Glavnom odboru u lipnju, kad je isključen Slavko Linić, SDP je pao na 17 posto, a sad se već vratio na 19,6 posto po posljednjim anketama. Odlazak Linića, iako je ljeto, već je prekrio ruzmarin, snjegovi i šaš, za većinu je to »završena priča«, a Josip Leko, umjesto da sazove Glavni odbor kako je najavio, i razgovara o stanju u stranci, mirno ruča na VIP druženjima sa šefom Milanovićem – mora da su se svi jednoglasno složili oko menua.

  No, jesu li s dugim toplim ljetom i proglašenjem raspusta, nestala i nezadovoljstva u vladajućoj stranci? Stranka je na Glavnom odboru bila podijeljena, doduše Milanović je dobio premoć s dva glasa razlike, a onda je uskoro na izbornoj konvenciji Foruma mladih, koji je uvijek ogledalo odnosa u stranci, njegov kandidat s par glasova ponovno izgubio, što znači da su omjeri ostali isti.

  Ako SDP-ov rejting ostane ispod 20 posto, realno je očekivati da će i najesen ostati ista meta, isto odstojanje. Na dnevni red će već stići parlamentarni izbori i nove liste za Sabor, koje će slagati šef stranke. I napetosti i razlike neće nestati. Koja su dva scenarija moguća? Jedan piše šef Milanović, drugi pišu njegovi oponenti.

 __________________

» SCENARIJ PRVI

  Režija: Zoran Milanović

  Ako je na Liniću uspio dobiti prevagu, dobit će je na svemu drugome. Niti jedna druga tema u SDP-u ne može toliko uzburkati odnose kao Linić. Kad je to dobio, računa, dobit će svaku bitku  Zoran je takav kakav je. Ne mo’š njega promijeniti. On sam za sebe kaže da nije simpatičan, niti želi biti. Ne želi podilaziti. Ali kad nešto hoće, onda to i može. Zapne. Samo mora htjeti. A izbore hoće dobiti. Drugi mandat, to je njegov cilj. Pobjeda nad HDZ-om, a i nad SDP-om. Zapeo je, dat će sve od sebe i uspjet će – kaže nam ovih dana jedan od najbližih Milanovićevih suradnika. I doista, nakon Glavnog odbora, kada je čuo sve najgore o sebi, šef SDP-a se trgnuo. Promijenio je ponašanje. Shvatio je koliko mu je bitan stranački rad. Obilazi ogranke, tapše bakice, šarmira prijatelje i neprijatelje. Uvjeren je, on i njegovi suradnici s kojima smo zadnjih dana razgovarali, da je moguće i smiriti odnose u stranci i dobiti nove izbore. Uvjeren je da se pobuna ispuhala. Ako je na Liniću uspio dobiti prevagu, dobit će je na svemu drugome. Niti jedna druga tema u SDP-u ne može toliko uzburkati odnose kao Linić. Kad je to dobio, računa, dobit će svaku bitku. Računa na postizbornu pomoć Mirele Holy i OraH-a. Spreman je na širu koaliciju nego 2011. godine. Omekšao je komunikaciju.  

Ukrajinska kriza

  U Vladi su usto uvjereni da će se ekonomski trendovi popraviti, da će nezaposlenost pasti, a BDP porasti. Ukrajinska kriza je, da parafraziramo samog Milanovića, »sreća u nesreći« – trebamo Amerikancima i Europskoj uniji, gradit će se LNG, pomoći će se i da Hrvatska ponovno otkupi Inu, zapadne kamate će biti povoljnije, i stvorit će se dojam novih kapitalnih investicija. Pritom, SDP će na naredne izbore ići i s novim programom: »Da, u idućem mandatu rezat ćemo javnu upravu i smanjiti samoupravu.  Reforme će biti snažnije, sad kad točno znamo gdje su potrebne«, kaže jedan od ljudi iz Vlade. Također, što je najvažnije kad je o odnosima u SDP-u riječ, Milanović neće otvarati razgovore o promjenama programa stranke, već će se samo pisati novi izborni program. On planira istovremeno omekšavati stranačku bazu, obići još sjeverozapad Hrvatske i Slavoniju, sve članove, a uklanjati oponente koji su se osilili, kako se smatra u vrhu partije.

  Zlatko Komadina najavio je kandidaturu za predsjednika stranke kad se budu održavali izbori, fino – kažu u vrhu stranke, ali uvest će se novo interno pravilo po kojem župani i gradonačelnici velikih gradova neće biti koordinatori u izbornim jedinicama, a vjerojatno niti na izbornim listama za Sabor. Stvar će se postaviti principijelno: i oni, kao i ministri, imaju previše posla u izvršnoj vlasti, i vođenje izbora prepustit će se nekome drugome.  

Kadrovsko pročišćavanje

  Prijevod? U riječkoj 8. izbornoj jedinici, koja je zajednička sa Istrom, izborni posao neće voditi ni Zlatko Komadina ni Vojko Obersnel, nego vjerojatno Željko Jovanović ili Ivica Lukanović, a to znači da je moguće čak i da Komadine i Obersnela ne bude ni na listi. Šef stranke sam će iskadrovirati buduću saborsku većinu, kako se nada, i kao što mu je prvi mandat u Vladi bio potreban da shvati što i kako rezati, a što i kako razvijati u Hrvatskoj, jednako mu je tako poslužio i da ovlada svim instrumentima upravljanja vlastitom partijom. U ovih godinu dana do izbora pročistit će kadrovski vjerojatno sve što mu smeta, kao što je već učinio u HŽ Infrastrukturi na primjer. Ostat će samo »lojalisti« – što je, međutim, posve legitimno. Naravno, ako plan uspije. Ako ne, dogodit će se… 

__________________

» SCENARIJ DRUGI

  Režija: Zlatko Komadina

  Komadina je već javno rekao na jednoj od sjednica svoje županijske organizacije da ne treba mijenjati Vladu, niti raspisivati nove izbore, već jednostavno odlukom većine promijeniti mandatara

  Komadinino ime ovdje se pojavljuje samo kao ime osobe koja je dosad jedina već jasno iskazala namjeru da se kandidira za šefa SDP-a u trenutku kad interni izbori budu raspisani, a redovni su nakon parlamentarnih izbora 2015. To može biti i Tonino Picula, koji ne skriva svoje ambicije također. Ili bilo tko drugi, od Rajka Ostojića do svih ostalih. Ustvari, riječ je o oponentima Zoranu Milanoviću kojih nema malo – cijeli Zagreb, veći dio Rijeke i PGŽ te Istre, i naravno pojedinačni dijelovi organizacija u Splitu, sjeverozapadnoj Hrvatskoj itd. Svi oni slažu se sa izbačenim Slavkom Linićem i misle da Milanović šteti SDP-u, da Vladu ne vodi dobro, da brutalno diktatorski kadrovira okružen najužim krugom jednako nesposobnih podobnih ministara i slično. Neki su već i sami smijenjeni, odstranjeni. Oni misle da takvog mandatara, koji je osvjedočeno neuspio, treba mijenjati. Zlatko Komadina navodno je to već javno rekao na jednoj od sjednica svoje županijske organizacije – da ne treba mijenjati Vladu, niti raspisivati nove izbore, već jednostavno odlukom većine promijeniti mandatara.  

Pripomoć HDZ-u

No, problem je što bi se takva akcija iz vrha stranke osudila u javnosti kao pripomoć HDZ-u. Bojazan je da bi Komadina, osvjedočeni ljevičar koji se i dan-danas zaklinje u partizane i Ljubin grob, na kraju mogao ispasti HDZ-ov suradnik. Zato stalno i svugdje izjavljuje da puča nema, da rušenja nema. I nema. No, to ne znači da ne postoji značajan krug ljudi u SDP-u koji misli da bi promjena premijera kao jednog od dva najnepopularnija političara u Hrvatskoj (naravno, top je Tomislav Karamarko) značila rast rejtinga stranke. Primjerice, ministar Mirando Mrsić, koji je nedavno jasno i glasno rekao da je protiv isključenja Linića, dao je ovih dana znakovit intervju u kojem je iskazao stav da SDP-u trebaju promjene jer stranke koje se nisu mijenjale nestale su, pa i da se potpuno slaže s jednim od glavnih kritičara današnje tehnokratsko-liberalne ekipe, Antunom Vujićem, koji je upravo napisao novi Manifest za socijaldemokraciju. »Treba otvoriti diskusiju o programskim načelima« – to će biti jedno od inzistiranja nezadovoljnika u stranci, koji misle da se SDP treba vratiti ulijevo, pa i novim kadrovskim rješenjima, i da će birači SDP-a to honorirati. Da će to vratiti razočarane birače iz 2011. godine, one koji nikad i nipošto ne bi glasali za desnicu, natrag SDP-u.

 Probni balon

– Nitko ne govori o rušenju Vlade, ni govora, pogotovo ne sad, u zadnjoj godini mandata. No, Milanovićevi ministri nisu se pokazali uspješnima, kao ni on sam. Odlazak mandatara i osvježivanje Vlade birači bi sigurno honorirali – zato bi Milanovića trebala naslijediti ili neka osoba od postojećih iz Vlade, možda Mirando Mrsić, ili netko od SDP-ovih stručnjaka, možda Zvonimir Mršić, ili netko tko dokazano zna posao, možda čak Slavko Linić. Pa tko kaže da ne može biti nestranačka osoba na čelu SDP-ove Vlade, što Linić sada jest – rekao nam je ovih dana jedan od nezadovoljnih članova Predsjedništva SDP-a, puštajući time probni balon za nova rješenja. Ovo bi moglo biti i objašnjenje zašto je ministar Mrsić odustao od ideje da se vrati u tim predsjednika Republike Ive Josipovića, o čemu se nagađalo – ako bi se pokušao provesti ovakav scenarij, tada bi javnost lako prihvatila da Vladu nastavi voditi aktualni ministar, uz to i s potporom predsjednika Josipovića. »Nema spora da bi i saborski zastupnici SDP-a, ako bi većina u stranci tako odlučila, podržala ostanak SDP-ove Vlade i novog mandatara u Saboru«, kažu u dijelu SDP-a. O budućem mandataru za izbore 2015. godine – o tom, potom, kažu. Pritom, jasno je da Zlatko Komadina nema takve ambicije jer je to jasno rekao odmah, a najperspektivnije bi tada zvučala ideja da se nove izbore pokuša dobiti sa uspješnim koprivničkim menadžerom Zvonimirom Mršićem, dok bi Komadina mogao biti predsjednik Sabora ili slično. Kombinacija je mnogo. Jasno, za takvo što prvo treba isprovocirati neku novu raspravu na Glavnom odboru, koji je središnje tijelo stranke, gdje Milanović mora izgubiti običnu većinu na nekom od pitanja, a potom i osigurati dvotrećinsku većinu za bilo kakve nove odluke… 

__________________

» RASPLET

     U SDP-u je na djelu borba za moć, kontinuirana i neprestana. Sve je to u politici legitimno, no SDP-ovci kao da su izgubili »šlif« koji su imali, finoću, takt i diskreciju u tim sukobima pa se mačuju javno

  Naravno, aktualni šef stranke borit će se rukama i nogama da zadrži prevagu i da se scenarij broj dva nikada ni ne počne ostvarivati. Rasprava o programskim načelima zbog toga se nikad neće ni naći na dnevnom redu Glavnog odbora, jer bi lako mogla krenuti u neželjenom smjeru po premijera. Osim toga, da bi SDP dobio novog mandatara, to se mora dogoditi – na prijedlog predsjednika stranke, koji usvaja Glavni odbor.

  »E da, članak 38. Statuta, to si pročitajte – to dakle znači da Zoran Milanović mora smijeniti sam sebe da bi SDP imenovao novog mandatara. To jest, dati ostavku. Teško. Dakle, jedino rješenje su novi stranački izbori, a za to treba vremena. Uz to, ako bi Glavni odbor izglasao nepovjerenje predsjedniku i glasao de facto protiv načina na koji se vodi vlastita Vlada, a koji je zajednički program svih nas, tada bi se i sam Glavni odbor trebao raspustiti valjda, kad stranka ne vodi kvalitetnu politiku«, kaže jedan od SDP-ovih stručnjaka za Statut, što dakle znači da scenarij B ima i niz tehničko-proceduralnih elemenata koje bi trebalo provesti.  

Prebrojavanje ruku

  S druge strane gledajući, stvar je jasna i jednostavna – ako 2/3 Glavnog odbora želi novog mandatara i novog predsjednika, to je vrlo lako utvrditi i raspisati izbore po modelu jedan čovjek-jedan glas. Zato će se sigurno do jeseni raditi na prebrojavanju ruku, jer ako do promjena ne dođe najesen, tada ih vjerojatno neće biti ni do izbora za Sabor 2015. godine.

  No, da bi nezadovoljnici dobili dovoljnu većinu u Glavnom odboru, za to u prvom redu Rijeka i PGŽ moraju, matematički, ostati jedinstveni sa Zagrebom, a Zagreb sa Bernardićem, Rajkom Ostojićem i Mirandom Mrsićem dovoljno jak kao dosad. Argument vrha stranke je da je zagrebačka organizacija međutim sve izbore izgubila: i lokalne, i europske, kad je SDP ostao potučen gore nego 90-ih godina, te da upravo Zagreb nema nikakvih argumenata da kritizira vodstvo partije. Dapače – možda bi trebalo postaviti i pitanje odgovornosti vrha zagrebačkog SDP-a, smatra se u vrhu stranke. No kako je to matematički nemoguće u GO Zagreba, jer Bernardić ondje ima čvrstu većinu, možda bi mogao reagirati sam vrh stranke?  

Oporba samima sebi

  – Čujte, Milanović je otpočetka u stranci imao opoziciju. Od prvih izbora 2007. kad je pobijedio, stalno mu netko rovari. A u međuvremenu je pobijedio, osvojio državnu vlast i dobio 56 mandata u Saboru, koliko SDP nikad nije imao. I opet, već 2012. godine, odmah nakon izborne pobjede, u stranci su ga htjeli rušiti. Već tad! Zašto? Pa radi sebe samih, radi ambicija… I sad ponovno. Zar je moguće povjerovati da, uz takve uporne aspirante, imperij neće uzvratiti udarac? – kažu u razgovoru dvojica SDP-ovaca iz vrha stranke najavljujući da Milanović, dakle, ne planira dopustiti Zagrebu, kao organizaciji s možda najgorim izbornim rezultatom od svih velikih gradova, da bude prevaga za njegovo rušenje.

  Pritom su nažalost rezultati Vlade, način obnašanja vlasti i kadroviranja u velikim državnim i javnim sustavima – jasno je – drugorazrednog značaja za čelnike vladajuće stranke. U SDP-u je na djelu borba za moć, kontinuirana i neprestana. Sve je to u politici legitimno, no SDP-ovci kao da su izgubili »šlif« koji su imali, finoću, takt i diskreciju u tim sukobima koji su za svaku političku partiju normalni, pa se mačuju javno, a publika čeka kome će prvome vrat biti prerezan. Možda je utoliko u pravu jedan viđeniji SDP-ovac van dominantnih riječkih i zagrebačkih krugova koji kaže:

  – Najbolje bi bilo u Statut SDP-a ugraditi odredbu da smo oporbena stranka. Kad je HDZ na vlasti, oporba HDZ-u. Kad je SDP na vlasti, oporba samima sebi. Ovo više nema nikakvog smisla

Najbolje bi bilo u Statut SDP-a ugraditi odredbu da je – oporbena stranka

&nbsp;__________________

» SCENARIJ PRVI

__________________

» SCENARIJ DRUGI

__________________

» RASPLET

__________________