Kad je HDZ na vlasti, oporba HDZ-u. Kad je SDP na vlasti, oporba samima sebi. Ovo više nema nikakvog smisla, kaže jedan viđeniji SDP-ovac van dominantnih riječkih i zagrebačkih krugova
Već skoro mjesec dana mediji nisu pisali o daljnjim sukobima u SDP-u, osim u Rijeci u odnosu na Ibler, a nakon posjeta šefa stranke Zorana Milanovića i to zamire. Nema plana za rušenje Milanovića, izjavio je i potpredsjednik stranke Zlatko Komadina u jednom tjedniku ovih dana. Nakon dramatičnih zbivanja na Glavnom odboru u lipnju, kad je isključen Slavko Linić, SDP je pao na 17 posto, a sad se već vratio na 19,6 posto po posljednjim anketama. Odlazak Linića, iako je ljeto, već je prekrio ruzmarin, snjegovi i šaš, za većinu je to »završena priča«, a Josip Leko, umjesto da sazove Glavni odbor kako je najavio, i razgovara o stanju u stranci, mirno ruča na VIP druženjima sa šefom Milanovićem – mora da su se svi jednoglasno složili oko menua.
No, jesu li s dugim toplim ljetom i proglašenjem raspusta, nestala i nezadovoljstva u vladajućoj stranci? Stranka je na Glavnom odboru bila podijeljena, doduše Milanović je dobio premoć s dva glasa razlike, a onda je uskoro na izbornoj konvenciji Foruma mladih, koji je uvijek ogledalo odnosa u stranci, njegov kandidat s par glasova ponovno izgubio, što znači da su omjeri ostali isti.
Ako SDP-ov rejting ostane ispod 20 posto, realno je očekivati da će i najesen ostati ista meta, isto odstojanje. Na dnevni red će već stići parlamentarni izbori i nove liste za Sabor, koje će slagati šef stranke. I napetosti i razlike neće nestati. Koja su dva scenarija moguća? Jedan piše šef Milanović, drugi pišu njegovi oponenti.
__________________
» SCENARIJ PRVI
Režija: Zoran Milanović
Ukrajinska kriza
U Vladi su usto uvjereni da će se ekonomski trendovi popraviti, da će nezaposlenost pasti, a BDP porasti. Ukrajinska kriza je, da parafraziramo samog Milanovića, »sreća u nesreći« – trebamo Amerikancima i Europskoj uniji, gradit će se LNG, pomoći će se i da Hrvatska ponovno otkupi Inu, zapadne kamate će biti povoljnije, i stvorit će se dojam novih kapitalnih investicija. Pritom, SDP će na naredne izbore ići i s novim programom: »Da, u idućem mandatu rezat ćemo javnu upravu i smanjiti samoupravu. Reforme će biti snažnije, sad kad točno znamo gdje su potrebne«, kaže jedan od ljudi iz Vlade. Također, što je najvažnije kad je o odnosima u SDP-u riječ, Milanović neće otvarati razgovore o promjenama programa stranke, već će se samo pisati novi izborni program. On planira istovremeno omekšavati stranačku bazu, obići još sjeverozapad Hrvatske i Slavoniju, sve članove, a uklanjati oponente koji su se osilili, kako se smatra u vrhu partije.
Kadrovsko pročišćavanje
__________________
» SCENARIJ DRUGI
Režija: Zlatko Komadina
Komadina je već javno rekao na jednoj od sjednica svoje županijske organizacije da ne treba mijenjati Vladu, niti raspisivati nove izbore, već jednostavno odlukom većine promijeniti mandatara
Pripomoć HDZ-u
No, problem je što bi se takva akcija iz vrha stranke osudila u javnosti kao pripomoć HDZ-u. Bojazan je da bi Komadina, osvjedočeni ljevičar koji se i dan-danas zaklinje u partizane i Ljubin grob, na kraju mogao ispasti HDZ-ov suradnik. Zato stalno i svugdje izjavljuje da puča nema, da rušenja nema. I nema. No, to ne znači da ne postoji značajan krug ljudi u SDP-u koji misli da bi promjena premijera kao jednog od dva najnepopularnija političara u Hrvatskoj (naravno, top je Tomislav Karamarko) značila rast rejtinga stranke. Primjerice, ministar Mirando Mrsić, koji je nedavno jasno i glasno rekao da je protiv isključenja Linića, dao je ovih dana znakovit intervju u kojem je iskazao stav da SDP-u trebaju promjene jer stranke koje se nisu mijenjale nestale su, pa i da se potpuno slaže s jednim od glavnih kritičara današnje tehnokratsko-liberalne ekipe, Antunom Vujićem, koji je upravo napisao novi Manifest za socijaldemokraciju. »Treba otvoriti diskusiju o programskim načelima« – to će biti jedno od inzistiranja nezadovoljnika u stranci, koji misle da se SDP treba vratiti ulijevo, pa i novim kadrovskim rješenjima, i da će birači SDP-a to honorirati. Da će to vratiti razočarane birače iz 2011. godine, one koji nikad i nipošto ne bi glasali za desnicu, natrag SDP-u.
Probni balon
__________________
» RASPLET
U SDP-u je na djelu borba za moć, kontinuirana i neprestana. Sve je to u politici legitimno, no SDP-ovci kao da su izgubili »šlif« koji su imali, finoću, takt i diskreciju u tim sukobima pa se mačuju javno
Naravno, aktualni šef stranke borit će se rukama i nogama da zadrži prevagu i da se scenarij broj dva nikada ni ne počne ostvarivati. Rasprava o programskim načelima zbog toga se nikad neće ni naći na dnevnom redu Glavnog odbora, jer bi lako mogla krenuti u neželjenom smjeru po premijera. Osim toga, da bi SDP dobio novog mandatara, to se mora dogoditi – na prijedlog predsjednika stranke, koji usvaja Glavni odbor.
Prebrojavanje ruku
S druge strane gledajući, stvar je jasna i jednostavna – ako 2/3 Glavnog odbora želi novog mandatara i novog predsjednika, to je vrlo lako utvrditi i raspisati izbore po modelu jedan čovjek-jedan glas. Zato će se sigurno do jeseni raditi na prebrojavanju ruku, jer ako do promjena ne dođe najesen, tada ih vjerojatno neće biti ni do izbora za Sabor 2015. godine.
Oporba samima sebi
– Čujte, Milanović je otpočetka u stranci imao opoziciju. Od prvih izbora 2007. kad je pobijedio, stalno mu netko rovari. A u međuvremenu je pobijedio, osvojio državnu vlast i dobio 56 mandata u Saboru, koliko SDP nikad nije imao. I opet, već 2012. godine, odmah nakon izborne pobjede, u stranci su ga htjeli rušiti. Već tad! Zašto? Pa radi sebe samih, radi ambicija… I sad ponovno. Zar je moguće povjerovati da, uz takve uporne aspirante, imperij neće uzvratiti udarac? – kažu u razgovoru dvojica SDP-ovaca iz vrha stranke najavljujući da Milanović, dakle, ne planira dopustiti Zagrebu, kao organizaciji s možda najgorim izbornim rezultatom od svih velikih gradova, da bude prevaga za njegovo rušenje.
Pritom su nažalost rezultati Vlade, način obnašanja vlasti i kadroviranja u velikim državnim i javnim sustavima – jasno je – drugorazrednog značaja za čelnike vladajuće stranke. U SDP-u je na djelu borba za moć, kontinuirana i neprestana. Sve je to u politici legitimno, no SDP-ovci kao da su izgubili »šlif« koji su imali, finoću, takt i diskreciju u tim sukobima koji su za svaku političku partiju normalni, pa se mačuju javno, a publika čeka kome će prvome vrat biti prerezan. Možda je utoliko u pravu jedan viđeniji SDP-ovac van dominantnih riječkih i zagrebačkih krugova koji kaže:
– Najbolje bi bilo u Statut SDP-a ugraditi odredbu da smo oporbena stranka. Kad je HDZ na vlasti, oporba HDZ-u. Kad je SDP na vlasti, oporba samima sebi. Ovo više nema nikakvog smisla