Novo vrijeme, stari dugovi

NOVI ZAPLET OKO PRENESENE ŠTEDNJE: Slovenski dug Hrvatskoj zaustavio privatizaciju NLB-a

Denis Romac

Snimio Sergej Drechsler

Snimio Sergej Drechsler

Za Hrvatsku je u ovom slučaju bitno da slovenska vlada i dalje odbacuje svoju odgovornost za isplatu prenesene devizne štednje Ljubljanske banke, kao što je svojedobno odbacivala i odgovornost za isplatu neprenesenih deviznih štednih uloga – i to s navlas istim argumentima, prema kojima je Slovenija isplatila devizne štediše po teritorijalnom principu – iako je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu u presudi Ališić Sloveniju proglasio odgovornom za isplatu devizne štednje Ljubljanske banke hrvatskim i bosanskohercegovačkim štedišama.



ZAGREB – Iako će mnogi najnoviji hrvatsko-slovenski zaplet oko prenesene štednje Ljubljanske banke promatrati u kontekstu skore objave odluke arbitražnog suda o graničnom sporu i rastućeg slovenskog pritiska na Hrvatsku da prihvati odluku arbitražnog suda, premda se Hrvatska povukla iz arbitražnog postupka, neposredan povod tog zapleta ipak je drugdje. On se krije u najavljenoj privatizaciji Nove ljubljanske banke (NLB), pred kojom se ispriječio neriješeni dug koji se odnosi upravo na prenesenu deviznu štednju.


Naime, Slovenija je prije nekoliko godina, u vrijeme velike financijske krize, dobila zeleno svjetlo Europske komisije za dokapitalizaciju svog bankarskog sektora, u iznosu od 4,5 milijardi eura, ali kako je riječ o nedopuštenoj državnoj pomoći Bruxelles je zažmirio na tu činjenicu, uz uvjet da se najmanje 75 posto dionica NLB-a privatizira, kako ubuduće ne bi morala biti spašavana novcem poreznih obveznika. Tako se vlada Alenke Bratušek obvezala da će Slovenija do kraja ove godine privatizirati najmanje 50 posto svoje najveće banke, a do kraja iduće godine i ostatak do 75 posto, za što se u Ljubljani nadaju dobiti skoro 800 milijuna eura.


Smanjen interes


Slovenija je stoga do konca lipnja planirala ponuditi investitorima 75 posto dionica NLB-a, a zadržati u državnom vlasništvu kontrolni paket od 25 posto, zbog čega je slovenska ministrica financija Mateja Vraničar Erman predložila da država preuzme jamstvo za potencijalne odštete zbog sporova oko isplate prenesene devizne štednje, čija se vrijednost procjenjuje na skoro 400 milijuna eura, kako taj problem ne bi odvratio potencijalne investitore.




Međutim, slovenska je vlada odbacila takav prijedlog, zauzevši stav da ne postoji obveza Slovenije prema isplati prenesene devizne štednje hrvatskih štediša u nekadašnjoj Ljubljanskoj banci Zagreb, ustvrdivši da je pravorijek hrvatskog Vrhovnog suda, prema kojemu je NLB solidarno odgovoran za neisplaćenu staru deviznu štednju kao univerzalni pravni sljednik Ljubljanske banke, pravna pogreška.


Slovenska vlada izdala je preksinoć o tome posebno priopćenje, objašnjavajući zašto je odbila izdati jamstvo potencijalnim kupcima NLB-a, uvjeravajući da ih mogući negativni ishod zbog tužbi Zagrebačke banke i Privredne banke Zagreb neće pogoditi, jer će taj rizik preko svog fonda preuzeti Slovenija kao 100-postotni vlasnik najveće slovenske banke.


Slovenska ministrica financija jedina nije prihvatila to objašnjenje i zbog toga je premijeru Ceraru ponudila ostavku, no on je nije prihvatio. Slovensko odbijanje preuzimanja jamstva za neisplaćenu prenesenu deviznu štednju, međutim, vjerojatno će smanjiti interes potencijalnih investitora, a time možda i odgoditi prodaju NLB-a, pri čemu valja imati na umu da slovenski premijer Cerar uopće nije zadovoljan privatizacijom najveće slovenske banke, koja odnedavno posluje s profitom.


No za Hrvatsku je u ovom slučaju bitno da slovenska vlada i dalje odbacuje svoju odgovornost za isplatu prenesene devizne štednje Ljubljanske banke, kao što je svojedobno odbacivala i odgovornost za isplatu neprenesenih deviznih štednih uloga – i to s navlas istim argumentima, prema kojima je Slovenija isplatila devizne štediše po teritorijalnom principu – iako je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu u presudi Ališić Sloveniju proglasio odgovornom za isplatu devizne štednje Ljubljanske banke hrvatskim i bosanskohercegovačkim štedišama.


Dakako da je ovdje riječ o prenesenoj štednji, no između prenesene i neprenesene štednje nema suštinske razlike, što je i potvrđeno prvostupanjskom presudom Europskog suda, koji je primio na znanje da je Hrvatska isplatila dio stare devizne štednje pozdravljajući tu »privremenu mjeru« Hrvatske, konstatiravši da je Hrvatska zadržala pravo potraživati taj iznos od Slovenije.


Sporazum iz Mokrica


Hrvatska je, podsjetimo, devedesetih godina isplatila dio deviznih štediša Ljubljanske banke o trošku državnog proračuna, preko Zagrebačke i Privredne banke. Te je banke država ovlastila da u ime države sudskim putem od slovenskih banaka potražuju taj iznos, a riječ je o oko 170 milijuna eura bez kamata, tako da se još vodi 15-tak takvih sporova pred hrvatskim sudovima, u različitim fazama postupka.


Slovenija je uoči ulaska Hrvatske u EU 2013. uvjetovala ratifikaciju hrvatskog pristupnog ugovora prekidom tih postupaka, a zadnja slovenska blokada Hrvatske riješena je znamenitim sporazumom iz Mokrica, koji je, zbog različitih interpretacija, postao uzrokom još jednog spora Zagreba i Ljubljane.


Naime, dok Hrvatska tumači da je sporazumom dogovoren samo privremeni zastoj sudskih postupaka protiv slovenskih banaka, na najdulje dvije godine, slovenska strana smatra da ti postupci moraju biti prekinuti na neodređen rok, te da se pitanje prenesene štednje treba rješavati u okviru sukcesijskih pregovora.