Mirovinci i pojedinci ulažu u turizam

NEGATIVNE KAMATE Kako sačuvati novac u zemlji bez industrije

Aneli Dragojević Mijatović

Niske kamate ne omogućuju ni očuvanje glavnice, a kamoli zaradu / NL arhiva

Niske kamate ne omogućuju ni očuvanje glavnice, a kamoli zaradu / NL arhiva

Rastu stambeni i gotovinski krediti građana dijelom opet povezani s nekretninama, dok kod poduzeća raste izloženost banaka prema onima koji se bave turizmom, građevinom i nekretninama



RIJEKA  Europska središnja banka najavila je nastavak politike niskih i negativnih kamatnih stopa, što znači novi dodatni pritisak na banke da krajnjim korisnicima, štedišama, na njihovu štednju zaračunavaju još niže kamate nego do sada. Već sada je nominalna kamata na štednju iznimno niska, kreće se oko 0,05 posto za oročenja do godinu dana, do svega pola postotnog boda na dugoročna oročenja na pet godina.


Već neko vrijeme nominalna kamata niža je od stope inflacije, koja se kreće između 0,5 do 1 posto, te je realni kamatnjak negativan. To znači da se prilikom držanja novca na banci glavnica smanjuje, odnosno realna vrijednost novca se gubi.


Tome treba pridonijeti i porez na kamatu od 12 posto koji se obračunava izvan svakog ekonomskog konteksta. Ipak, dio depozitara još uživa pozitivne kamatne stope jer su ugovori sklapani prije više godina. Pogotovo to vrijedi za velike depozite, a takvih je većina jer je financijska imovina u bankama nejednako raspodijeljenja i također ukazuje na nejednakosti u društvu.





Zoran je primjer Valamar Riviere i AZ mirovinskih fondova koji su u tri godine investirali više od milijardu kuna u domaći turizam kroz akvizicije rapskog Imperiala i Hotela Makarska. Početkom godine su mirovinski fondovi PBZ Croatia osiguranje i Erste Plavi preuzeli i uložili u crikvenički Jadran koji posluje sve uspješnije. Turizam je izlazna strategija i za građane pojedinačno, koji sve više ulažu u nekretnine i rentanje, ali i za krupniji kapital, bankarski, fondovski, koji u njemu vidi najveći prosperitet i sigurnost za svoje štediše.



Profitabilnije, ali rizičnije


Sada je tržište kapitala zapljusnuto jeftinim novcem koji se od obveznica seli prema dionicama, odnosno seli se prema rizičnijim oblicima ulaganja, na što upozoravaju analitičari središnjih banaka diljem svijeta, no već na prvi znak promjene smjera monetarne politike i naznake dizanja stopa, moglo bi doći do korekcija cijena na tržištima kapitala.


Na to upozoravaju analitičari koji ukazuju na moguće balone na tržištima dionica i nekretnina, te na mogućnost korekcije, odnosno pada, te neke nove globalne krize. Dio njih pak tvrdi da se ljude bez razloga plaši krizom, da tržište nije pregrijano, te da cijene dionica imaju uporište u fundamentima.


Potres izazvan mogućom promjenom monetarne politike može udariti one koji su izloženi na burzi, izravno, ili pak posredno, kroz fondove. Kod nas posluju brojni investicijski fondovi, rizičnih ili manje rizičnih profila, koji ulažu u rizičnije obveznice, potom dionice ili mješovito.


Kada se pogleda izvješće Hanfe, u pojedinima su prinosi u zadnjih godinu dana i dvoznamenkasti. Oni koji su imali viška sredstava, a željeli su zaraditi, to su i mogli, no uz veliki rizik da se jako puno i izgubi. Dakle, u banci se kapital čuva, zarade nema, čak se realno i gubi, no držanje novca tamo je sigurnije.


Građani se u takvim okonostima sve više okreću nekretninama pa čak podižu, ne samo stambene, već i gotovinske kredite da bi kupovali ili pak adaptirali kuće za odmor. Privučeni rentom u tom sektoru, te idejom da se u tri ljetna mjeseca može zaraditi egzistencija za cijelu godinu, svi su se bacili u nekretninski biznis.


HNB je to detektirao kao rizik, jer se tržište nekretnina podiže, a kako se podiže, može i pasti. Ministarstvo financija je zavapilo i zatražilo od nositelja monetarne vlasti da djeluje a ne samo upozorava.


No, kada se vidi struktura kredita koje banke odobravaju svojim komitentima, rastu samo krediti građanima, i to stambeni, te gotovinski nenamjenski za koje je detektirano da su dijelom opet povezani s nekretninama, dok kod kredita poduzećima raste izloženost banaka opet prije svega prema onima koji se bave – turizmom, građevinom, nekretninama.



Najgore će proći mali štediše i oni koji tek kreću štedjeti jer im banka ne može ponuditi ni to da zadrže realnu vrijednost svog novca. Ipak, čuvati novac u banci sigurnije je nego ga »čuvati« kod kuće, a i bankarska štednja je osigurana do protuvrijednosti 100 tisuća eura. Alternativa je i ulaganje u neki oblik imovine, odnosno neki oblik rizičnijeg ulaganja, na kojem se može više zaraditi, ali i sve izgubiti.



Logičan potez


Mirovinski fondovi, obvezni i dobrovoljni, većinu svog portfelja drže u državnim obveznicama Republike Hrvatske, pri čemu je i zakonska obveza imati više od polovine imovine u tim, najsigurnijim papirima.


Tek manji dio portfelja drže u dionicama, domaćim i stranim. Nadalje, unatoč slabim prinosima na nove obveznice, mirovinci na obveznicama još zarađuju jer su kupovali desetogodišnja izdanja.


Međutim, sve su više pritisnuti pitanjem kamo ulagati jer se, konkretno, u drugom stupu imovina gomila po sili zakona, obveznice nose sve niže prinose, a privatizacija državnih tvrtki – na što mirovinci računaju, za sada stoji.


Ulažu i na burzi, u dionice kvalitetnih kompanija, no da je tržište dionica varljivo i nesigurno, mogli su se uvjeriti prije koju godinu na primjeru Agrokora, dionice čijih su kompanija tada naglo potonule, a ono što se činilo kao sigurno ulaganje – ispalo je gubitak.


U zadnje vrijeme dio mirovinskih fondova povlači logičan potez te ulaze u vlasničke strukture turističkih kompanija. I sami se, dakle, sve više oslanjaju na valjda jedini sektor koji u deindustrijaliziranoj zemlji poput Hrvatske trenutno ima perspektivu, a to je turizam. Mirovinci ulažu u kvalitetne kompanije, već etablirane ili s potencijalom, te razgranatim turističkim portfeljom. Tu se naravno postavlja pitanje pretjeranog oslanjanja na turistički sektor, (ne)osmišljavanja razvoja, nepostojanja gospodarske strategije i favoriziranja rentijerstva.