Zločin koji je šokirao Hrvatsku

NE OKREĆIMO GLAVU OD NASILJA Ekskluzivna ispovijest majke ubijenog Ivana Jagodića

Fiore Vežnaver

Jadranka Volarić, Foto: V. KARUZA

Jadranka Volarić, Foto: V. KARUZA

Najgore od svega je da majčin mozak ne može zaustaviti misli, izbaciti slike tog prestrašnog zločina. Pred očima vam se pojavljuje vlastito dijete koje moli za pomoć, bespomoćno je, trpi strašne bolove...



Novi list u tiskanom izdanju u srijedu 7. lipnja 2017. donosi ekskluzivnu ispovijest Jadranke Volarić, majke pokojnog Ivana Jagodića.


Tog je 22-godšinjeg mladića ubio Dino Kulišek koji je zbog toga, kao i zbog pokušaja ubojstva Meriem Demo na riječkom sudu osuđen na 38 godina zatvora.


Sat i pol vremena majka svirepo ubijenog mladića iznosila nam je svoju potresnu ispovijest, priču o kalvariji koju je prošla, prvom šoku doživljenom nakon vijesti o stravičnom slučaju u srpnju 2014. godine, iskušenjima, prije svega psihičkim, razočaranjima, strahovima, nadanjima i borbi u protekle tri godine.




– Prvih dana nakon što mi je ubijen sin, jedinac, nisam uopće mogla zaspati. Smršavjela sam 15 kilograma. Najgore od svega je da majčin mozak ne može zaustaviti misli, izbaciti slike tog prestrašnog zločina. Pred očima vam se pojavljuje vlastito dijete koje moli za pomoć, bespomoćno je, trpi strašne bolove…Projiciram kako je mogao izgledati taj jezivi događaj, vidim sina ispred sebe, još ga osjećam, same mi si nameću misli, te njegove silne patnje…


– Pitate me mogu li oprostiti ubojici mog sina? Teško se to može. Nema kajanja s njegove strane. Ne mogu mu oprostiti, ali nastojim ne imati mržnju prema njemu i njegovim roditeljima.


– Da, presuda je bila olakšanje, i to veliko. Ništa mi ne može vratiti sina, ali zadovoljna sam presudom, umirujuće djeluje na mene da je sutkinja presudom poslala poruku svima onima koji počine takav zločin da  im neće proći tako lako obrana neubrojivošću.


– Poručujem ljudima koji okreću glavu od nasilja da ne postupaju tako. Pozivam ih da ne zovu policiju samo kada je u pitanju glasna glazba u nekom stanu, već da imaju toliko humanosti u sebi i čuju riječi  kao što su »upomoć«, da se uhvate telefona i nazovu policiju. Svi misle da se strašne stvari događaju uvijek nekome drugome, sve dok se to ne dogodi nekome od njih ili prvom susjedu – zaključila je Jadranka Volarić.


CIJELU PRIČU S GOSPOĐOM JADRANKOM VOLARIĆ DONOSIMO U NAŠEM TISKANOM IZDANJU U SRIJEDU 7. LIPNJA 2017.