Mrgan: Oprema HŽ-a vrijedna oko 400 milijuna kuna

Oprema ima tehničkih nedostataka i nepouzdanosti u radu, a nema ni potrebne potvrde, kaže predsjednik SSH-a Nenad Mrgan, dodajući da krivim drži bivšu Upravu, koju je 2003. vodio Marijan Drempetić, koji tvrdi da teze širi ona opcija koja osam godina nije napravila ništa, ali želi zadržati svoje funkcije

Kada iz Hrvatskih željeznica poruče da se preko putnih prelaza može proći sigurno, sugeriramo maksimalan oprez. To je otprilike poruka kojom bi se hrvatskoj javnosti trebali obratiti iz HŽ-a. Onoga trenutka, naime, kada su se Hrvatske željeznice 2003. godine odlučile za kupnju signalnih uređaja za modernizaciju ličke pruge, sklopljen je jedan od najgorih poslova u povijesti državne kompanije koja godinama bilježi goleme gubitke.

Kao da to s gubicima u milijardama kuna samo po sebi nije bilo dovoljno, HŽ je ambiciozno, pokazalo se i pogrešno, krenuo u projekt sa signalizacijom službeno nazvan: prometno-upravljački signalno sigurnosni infrastrukturni podsustav na pruzi Oštarije – Knin – Split. Projekt, prema procjenama navodno vrijedan oko 400 milijuna kuna, imao je dva cilja: sigurnije osigurati željezničke prelaze i skratiti vožnju vlakom po Lici.

Od igle do lokomotive

Njemački TÜV tvrtka je koja radi na ocjenjivanju kvalitete i sigurnosti proizvoda svih vrsta radi zaštite potrošača i okoliša. U naravi, svjetski poznati TÜV, osnovan 1872. godine, smatra se neovisnom agencijom koja ispituje doslovno sve: od igle do lokomotive.

Osiguranje kolodvora, prelaza…

Oprema koja se nabavljala za prometno-upravljački signalno sigurnosni infrastrukturni podsustav na pruzi Oštarije – Knin – Split odnosila se na osiguranje kolodvora, putnih prelaza, brojača osovina, signalizacije, signalne kutije, signalno-sigurnosne uređaje, rampe…

Nijedno se, međutim, nije dogodilo: promet se nije ubrzao, a sigurnost ni najmanje nije povećana. Gotovo desetljeće od njene nabavke, signalna oprema stoji uskladištena u Kninu. Važna je i simbolika tog područja; u blizini je, naime, Obrovac, propala tvornica glinice, jedan od najvećih investicijskih promašaja u bivšoj državi. Isto kao što je, po svemu sudeći, i HŽ-ova kupnja signalne opreme. Naš list prvi je uspio doći u posjed dokumentacije renomirane njemačke tvrtke TÜV, koja se po cijelom svijetu bavi ispitivanjem kvalitete proizvoda.   

U diskreciji

Tu je tvrtku prošle godine u priličnoj diskreciji angažirala tvrtka Hrvatske željeznice Infrastruktura na čijem je čelu Branimir Jernejić. To je napravio među ostalim i temeljem zahtjeva Inspekcije sigurnosti željezničkog prometa pri Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture.

Prema informacijama koje smo neslužbeno dobili, na angažiranje TÜV-a HŽ Infrastruktura se odlučila i kako bi se konačno, sedam godina nakon nabave signalne opreme, utvrdilo može li se ona koristiti. Odgovor na to pitanje TÜV je dao kroz mišljenje nekolicine svojih stručnjaka: ocjenitelja Wolfganga Zeilera i Thomasa Zahna te njihovih nadređenih Klausa Boscha i Thomasa Diebnera.

Komadina: Godinu dana ispitivat će se oprema na dionici Vrhovine – Ličko Lešće

Ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Zlatko Komadina, kojeg smo pitali da li je upoznat sa sadržajem Izvješća TÜV-a, te da li je Marijan Drempetić, kojeg SSH smatra odgovornim za nabavku neiskorištene signalne opreme, i dalje kandidat za šefa HŽ-a, nije  direktno odgovorio na naš upit već je rekao da je zatražio izvješće od HŽ Infrastrukture i dobio informaciju da je HŽ Infrastruktura uputila zahtjev prema Agenciji za sigurnost željezničkog prometa za uspostavu pokusne dionice Vrhovine – Ličko Lešće te da se na njoj izvrše sva potrebna mjerenja, odnosno funkcionalna ispitivanja signalno-sigurnosne opreme u trajanju od godinu dana. Nakon provedenih ispitivanja vidjet će se je li moguće u cijelosti ugraditi i pustiti u funkciju i ostatak signalne opreme, kaže ministar Komadina. 

Pojednostavljeno, kad prevedemo stručne opaske: signalna oprema uskladištena u Kninu uglavnom se ne može ugraditi. Predsjednik Sindikata strojovođa Hrvatske Nenad Mrgan kaže: oprema je neupotrebljiva, a razlozi su različiti – od tehničkih nedostataka i nepouzdanosti u radu do isporuke bez potrebnih potvrda. Ključni krivac, tvrdi Mrgan, Uprava je HŽ-a iz perioda 2000. do 2003. koju je vodio Marijan Drempetić, navodno sada jedan od ključnih kandidata za preuzimanje Hrvatskih željeznica.   

Razne komponente

– Kao predsjednik SSH poslao sam pismo premijeru Zoranu Milanoviću i ministru mora, prometa i infrastrukture Zlatku Komadini koje smo upozorili da moguća kadrovska rješenja poput Marijana Drempetića nisu ona koja će željezničkom sustavu, korisnicima usluga i državi donijeti boljitak, kaže Mrgan. Drempetić u svemu vidi pokušaj diskreditacije i tvrdi da investicija nije promašena.

Oprema koja je kupljena nabavljena je od nekoliko stranih i domaćih proizvođača. Pojedinačno oprema i ne mora biti toliko sporna, ali problem je što se radi o više komponenti raznih proizvođača, a oprema i uređaji nisu kompatibilni i međusobno se ne »prepoznaju«.  

Branimir Jerneić: Postoje problemi

Direktor HŽ Infrastrukture Branimir Jerneić nije želio konkretno komentirati Izvješće njemačke tvrtke TÜV. Tek je rekao kako je projekt ličke pruge i dalje u tijeku. – Istina je da smo kontaktirali međunarodnu stručnu pomoć, jer postoje tehnički problemi oko signalizacije koje sami nismo mogli riješiti, kaže Jerneić.

U zaključku »Izvješća o ocijeni sigurnosti«, kako se službeno naziva dokument tvrtke TÜV napisan na 28 stranica, navodi se sljedeće:

– Prometno-upravljački signalno sigurnosni podsustav na pruzi Oštarije – Knin – Split nije u potpunosti razvijen i ispitan u skladu s metodama i tehnikama koje su opisane odgovarajućim važećim normama koje su navedene u poglavlju CENELEC norma i nije napravljena odgovarajuća validacija. Za dijelove podsustava dokumentacija specifikacija, dizajna i funkcionalnosti nisu adekvatni. Za pojedine dijelove podsustava razine sigurnosne cjelovitosti nisu pravilno dodijeljene. Prikladne metode i tehnike kod utvrđivanja razine sigurnosne cjelovitosti nisu mogle biti primijenjene i zbog nedostatka valjane dokumentacije, među ostalim piše u Izvješću.

Prema mišljenju stručnjaka kojima smo Izvješće dali na uvid te s njima nakon toga razgovarali, nitko ne tvrdi da oprema nije ispravna te da u trenutku nabave možda ne bi funkcionirala, no uređaji naprosto nisu ispitani i nemaju valjane certifikate.   

Na svoju odgovornost

– Prevedeno sa stručnog na laički jezik to znači da svatko tko bi to odlučio staviti u funkciju, potpisao bi na svoje ime veliku odgovornost i rizik da se rampa ne spusti dok željeznicom prolazi vlak koji s lica zemlje briše vozilo koje je upravo na prelazu.

»Utvrdite tko je uludo potrošio stotine milijuna kuna«

Predsjednik SSH Nenad Mrgan u svom pismu premijeru Milanoviću i ministru Komadini kaže kako SSH već godinama upozorava na bacanje novca poreznih obveznika zbog loše razvojne politike i ponašanja pojedinaca u stilu pijanih bogataša što i ne začuđuje jer nisu trošili svoje. – Potpuno nam je jasno da imate veliku političku odgovornost zbog stanja jednog velikog sustava poput HŽ-a te da stoga želite imati kontrolu nad njim. Ako se odlučite za promjene, mišljenja smo da se one trebaju napraviti odmah, jer ružno je slušati nove samozvane predsjednike Uprava koji godinama ne dolaze na posao kako sada obećavaju direktorska mjesta i prijete nekakvim revanšizmom, zaboravljajući da su baš oni bili trošak u milijunskim iznosima zbog isplaćenih im plaća za nikakav rad u proteklih osam godina. Buljubašić iz HEP-a, koji godinama nije dolazio na posao uredno primajući plaću, za njih je dječja igra. Nažalost, u toj priči je i Marijan Drempetić čije se ime spominje za vodeće mjesto HŽ sustava. Za ljudima iz vremena kad je on bio direktor ostala su puna skladišta rezervnih dijelova u milijunskim iznosima. Više od 450 milijuna kuna potrošeno je za signalnu opremu, koja se od 2004. nalaze u skladištima u Kninu. Opravdanja koja iznosi Drempetić za takve, loše poslovne poteze ne leže u činjenici da bi se projekt završio da nije došlo do promjene vlasti i njegove smjene. Kupljeni uređaji naprosto se ne mogu ugraditi jer imaju tehničke nedostatke, nisu pouzdani u radu, a isporučeni su bez potrebnih potvrda. Sve je rađeno bez dokumentacije, kupovao je tko je što stigao. Godinama tražimo da se točno utvrdi tko je uludo potrošio stotine milijuna na projekt ličke pruge, kaže Mrgan.

Iza naizgled šturog Zaključka Izvješća tvrtke TÜV krije se teška istina o skupoj nabavci opreme koja se ovakva kakva je i nakon sedam godina skladištenja više neće moći koristiti, kaže jedan naš sugovornik.

U međuvremenu, oprema je u Kninu, zapuštena, vjerojatno dijelom i uništena pod utjecajem vremenskih prilika. Jedan njen dio možda bi se mogao demontirati i iskoristiti. Nije isključeno da bi se dodatnom investicijom po svemu sudeći golema šteta mogla smanjiti, no o tome se službeno još ne govori, jer su šanse za tako nešto minimalne i trenutno nerealne.

Zanimljivo da je dio stručnjaka u HŽ-u, unatoč evidentnim problemima s opremom, zbog čega se uostalom nitko nije ni usudio potpisati njenu implementaciju, tvrdio kako je s njom sve u redu. Ostaje upitno zašto se onda nije ugradila. Istodobno, istragu o tome, neslužbeno smo saznali, temeljem Izvješća tvrtke TÜV započela je i policija.

Prema našim informacijama, Izvješće njemačke tvrtke TÜV trenutno se osim u HŽ Infrastrukturi i Inspekciji sigurnosti željezničkog prometa u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture nalazi i u Agenciji za sigurnost željezničkog prometa.   

Nedovoljno testirano

Jedan od primjera neupotrebljivosti opreme je automatski sistem kontrole putničkih prelaza koji je kupljen, iako nije razvijen i testiran sukladno metodama CENELEC, europskih standarda i normi. Ta oprema, konkretno, nije dovoljno testirana i nije potpuna i nema valjane certifikate. Što je još važnije, automatski sistem, a to bi trebao biti njegov prioritet, postoji sumnja da prometu i putnicima ne garantira dovoljnu sigurnost.

Obzirom da bi takav sustav, prema analizi njegovog rada, jednom u milijun puta, mogao zakazati, a takav rizik je neprihvatljiv, ne može ga se instalirati. Temeljem izračuna, može se pretpostaviti kako bi sustav na 103 prelaza mogao zakazati jednom u roku od šest do osam mjeseci. Upravo zbog toga među upućenima u ovaj slučaj, cinično se primijetilo kako su prijelazi sigurniji, jer se oprema nije ugradila.

Drempetić: Žele me diskreditirati kao kandidata za neku funkciju u HŽ-u

Marijan Drempetić, predsjednik Uprave HŽ-a iz doba Račanove Vlade, a sada zaposlen u firmi »Gredelj«, kojeg SSH proziva za kupnju neupotrebljive signalne opreme navodno vrijedne više od 400 milijuna kuna, dok već osmu godinu neupotrebljiva leži u kninskim skladištima, kaže da Izvještaj tvrtke TÜV nije vidio, nije znao ni da je zatražen ni da se bilo što vještačilo.

– Očito me ne smatraju relevantnim da bi me o tome informirali. Ne znam koji je cilj tog vještačenja ni koja je ta TÜV agencija, kaže Drempetić.

Komentirajući je li upravo on kandidat za novog šefa HŽ-a, Drempetić kaže da pripada opciji koja je preuzela odgovornost za Hrvatsku pa tako i za Hrvatske željeznice, što neki mogu imati na pameti kada se u HŽ-u bude kadriralo. Naravno, ne slaže se s ocjenom da je kupnja signalne opreme na pruzi Oštarije – Knin – Split promašena investicija.

– Ti se sustavi stavljaju po Portugalu, Njemačkoj, Sloveniji, a Hrvatskoj kao nisu dobri. Takve teze širi druga opcija u HŽ-u, ona koja je tu 8 godina, nije napravila ništa, ali želi zadržati svoje funkcije.

Napadajući mene, oni štite sebe. Uostalom, da ta oprema nije bila dobra, zašto to nisu vještačili još 2004. ili 2005. ili nakon toga, nego to rade sada. Sigurno je da me tako žele diskreditirati kao kandidata za neku funkciju u HŽ-u.

Pritom ne biraju sredstva, kaže Drempetić uz tvrdnju da se u proteklim godinama odustalo od modernizacije ličke pruge, pa se sada izlika za promašaj nalazi u njemu i navodno lošoj opremi.