Iako je stvaranje velike koalicije nakon parlamentarnih izbora koji će se održati 11. rujna ove godine jedna od velikih političkih tema, glavni akteri – SDP i HDZ – od nje, barem kada su javni istupi u pitanju, ili bježe kao vrag od tamjana ili demantiraju bilo kakvu mogućnost za takav ishod. 

Tko je premijer?

– U ovom trenutku najveća prepreka za veliku koaliciju jest Zoran Milanović. Istina, gotovo je nemoguće da bi SDP mogao imati više zastupnika od nas tako da je to pitanje možda i deplasirano. Ali u nekom hipotetskom slučaju da kojim čudom SDP i ima više zastupnika od nas ne vidim mogućnost da bi naši zastupnici digli ruku za Milanovića kao premijera – kaže jedan član šireg vodstva HDZ-a.

S druge strane čini se da bi u SDP-u možda i mogli progutati Plenkovića kao zajedničkog premijera, ali i dalje ostaje pitanje što bi u tom slučaju bilo s predsjednikom SDP-a Zoranom MIlanovićem. Ili općenito pitanje, što bi bi radio predsjednik one stranke koja bi bila mlađi partner u koaliciji. Logičan bi odgovor bio da bi on bio zamjenik premijera, ali to je lakše reći nego provesti u praksi.

– Ako bi kojim čudom velika koalicija bila i dogovorena, pitanje je koliko bi ona trajala. Najbolje bi bilo da traje ili četiri godine ili točno određeno razdoblje i da se precizno definira što bi trebalo napraviti kada su u pitanju nužne reforme. Ali to je veliko pitanje koliko bi sve to trajalo jer je vjerojatno da bi bilo svakodnevnih sukoba unutar Vlade – smatra nekadašnji zastupnik HDZ-a. Ni Vlada nacionalnog jedinstva, jedini pokušaj stvaranja velike koalicije, nije trajala puni mandar već samo godinu dana nakon čega se išlo u nove parlamentare izbore.

Veliki problem u sastavljanju moguće velike koalicije jesu i osobni odnosi predsjednika dviju velikih stranaka. Istina, situacija jest sad nešto lakša nego prošle godine kada su Milanović i tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko bili u jako lošim odnosima. To je bilo otišlo toliko daleko da je jedan od Milanovićevih slogana tijekom kampanje bio »Glas za HDZ jest glas za Tomislava Karamarka«. U cijeloj je kampanji, ali i prije nje, osnovni cilj SDP-a i članova njegove koalicije Hrvatska raste bio je osobno Karamarko. SDP, HNS i ostali partneri često su ciljali na Karamarka, koristeći brojne njegove slabosti, među njima i činjenicu da su mediji već godinu ili dvije prije izbora počeli razvlačiti njegove čudne veze s konzultantom i lobistom Josipom Petrovićem vezano uz energetiku, točnije uz odnose hrvatske Vlade i mađarskog MOL-a. Milanović je bio i prilično tvrd prilikom vjerojatno jedinog njihovog sučeljavanja u Saboru. Naime, tada je Karamarko s komadića papira kojeg je imao u rukama pročitao zastupničko pitanje na što ga je Milanović »poklopio« rekavši da ga nikad nema u Saboru, a sada nije u stanju izgovoriti pitanje već ga mora čitati iz papira.

Prepreka suradnji

Bilo kako bilo, u tom razdoblju nekakva koalicija između SDP-a i HDZ-a bila je nemoguća zbog osobnih odnosa dvojice čelnika što je onemogućavalo bilo kakav početak razgovora o sastavljanju velike koalicije. Situacija je sada ipak drugačija. Nakon što je prije nešto više od mjesec dana za predsjednika HDZ-a izabran Andrej Plenković, SDP je ostao bez jednog od argumenata zbog kojih se u toj stranci nije ni željelo razmišljati o bilo kakvom obliku suradnje s HDZ-om. Plenković je bivši diplomat, i to vrlo uspješan, zastupnik u Europskom parlamentu i čovjek izvan bilo kakvih političkih ili gospodarskih ekstrema.

Međutim, u HDZ-u je i dalje veliki odium naspram Milanovića.

– Ma kakva velika koalicija. To je potpuno nemoguće dok je Milanović na čelu SDP-a. Nije čak da mi ne bi željeli tu koaliciju i da je naši zastupnici ne bi mogli progutati. Riječ je naprosto o tome da Milanović kao osoba nije spreman za bilo kakav oblik kooperacije ili suradnje između naših dviju stranaka. On je naprosto čovjek koji uživa u sukobima. To je njegov oblik političkog djelovanja i tu neke pomoći nema – kaže jedan zastupnik HDZ-a koji je na visokom mjestu na listi te će sigurno i na predstojećim izborima ući u parlament.

Koliko se situacija okrenula pokazuje i činjenica da se Plenković čak morao braniti u više navrata ovog tjedna od dojma da je on za veliku koaliciju i da je ona gotova stvar.

– Velike koalicije biti neće. Za nju nema potrebe. Čemu onda izbori ako ćemo o svemu odlučivati dogovorno u Hrvatskom saboru, rekao je Plenković prošlog tjedna predstavljajući stranačku listu u prvoj izbornoj jedinici (središte Zagreba). Ove je svoje tvrdnje ponovio još nekoliko puta tijekom ovog tjedna. Naravno, velika koalicija u vrijeme izborne kampanje mogla bi biti opterećenje za HDZ, ali i za SDP.

Međutim, SDP-u je utoliko lakše što u ovom trenutku nakon propasti ORAH-a lijevo od SDP-a ne postoji nikakva politička snaga koja bi mogla ugroziti njegov primat na ljevici. Istina, tu su Hrvatski laburisti koji na izbore izlaze samostalno, ali to je u ovom trenutku toliko devastirana stranka da nije sposobna ugroziti SDP, čak ni oko teme velike koalicije. HDZ je tu u nešto složenijoj situaciji, ali ipak ne previše. Naime, na izbore ide nešto što se zove Domovinska koalicija koju predvodi HSPAS Pere Ćorića i Ivana Tepeša. Međutim, ni tu ne bi trebalo očekivati neke velike probleme tijekom kampanje jer sve ankete pokazuju da Domovinska koalicija neće dobiti ni jednog zastupnika.

Šansa za ekstreme

Drugo je pitanje što bi se dogodilo nakon izbora ako bi se nakon njih stvorila velika koalicija. Dio političkog prostora ostao bi prazan, i na ljevici i na desnici, a u njega bi mogle upasti neke druge političke snage. U slučaju da velika koalicija potraje čak četiri godine, u tom razdoblju možda bi se i mogla pojaviti neka politička snaga na ljevici i na desnici koja bi bila u stanju izvući kakvu dividendu iz te situacije. Tim više što bi Vlada velike koalicije vjerojatno morala povlačiti i neke teže i bolne poteze koji bi mogli kratkoročno otežati životne uvjete i smanjiti standard šireg kruga stanovništva.

Jedan bivši zastupnik HDZ-a koji dobro poznaje situaciju unutar stranke, ali i na političkoj sceni upozorava na još jednu mogućnost.

– Što bi se dogodilo da se zaista stvori velika koalicija i da ona čak odradi četiri godine, a da se u zemlji ne dogode nikakve pozitivne promjene. Da sve ostane isto bez ikakvog gospodarskog i društvenog napretka. To bi možda moglo ugroziti sam politički sustav jer bi ljudi, birači, građani, postali totalo deziluzionirani kada je politika u pitanju – zaključuje ovaj politički veteran.