ZAGREB  Mladima, koji između navršene 18. i 21. godine života moraju napustiti domski smještaj ili udomiteljsku obitelj, potrebna je društvena i nevelika financijska pomoć kako bi se izjednačili s prilikama njihovih vršnjaka, no vrlo često i to nedostaje, rečeno je na okruglom stolu održanom u okviru projekta Zagovaračke mreže za mlade koji su odrastali u alternativnoj skrbi– Care@net, u organizaciji Rehabilitacijskog centra za stres i traumu i zagrebačkog Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.

»Društvo očekuje da mladi čovjek iz alternativne skrbi postane samostalan ‘preko noći’, zaposli se i sam osigura stan, što nije realno«, kazala je Suzana Vargović, voditeljica odgojnog rada u Udruzi za rad s mladima Breza iz Osijeka.

Kod većine koji moraju napustiti dotadašnje domsko okruženje i vratiti se u problematičnu obitelj, kod rođaka, a često i na ulicu, javlja se strah, usamljenost, panika i regresivno ponašanje, a tada postavljaju i pitanja »Gdje pripadam?« i »Koga briga za mene?«, rekla je Vargović.

Lakše je, kaže, s onima koji nastavljaju školovanje, odnosno studij, jer obično nastavljaju život u studentskom domu, ali mladi sa zanimanjima poput pomoćnog kuhara, stolara ili fotografa, koji ne mogu naći posao i na taj način osigurati egzistenciju, jednostavno nemaju kamo.

Sličnu sudbinu imao je i Damir P. iz okolice Siska o kome je snimljena TV reportaža. On je 2011. izgubio pravo na dom i morao se vratiti u problematičnu obitelj u kojoj su alkohol i svađa bile česta pojava pa se, kako svjedoči, pribojavao da će se i sam ponovno početi ponašati destruktivno.

Pomogli su mu iz Rehabilitacijskog centra za stres i traumu omogućivši mu isprva da spava u uredu u kojem je pohađao tečaj engleskog jezika i informatike, a potom i u podstanarskoj sobi. Uskoro je dobio posao u lokalnom trgovačkom centru, a danas radi kao informatičar u jednoj zagrebačkoj tvrtki te dobro napreduje u poslu.

Predsjednica Rehabilitacijskog centra Valentina Zeljak Božović rekla je kako im nije bilo potrebno ni puno vremena niti novaca, svega 10.000 kuna, da mladom čovjeku pomognu da »stane na svoje noge«.

Pomoćnica pročelnice iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Romana Galić izrazila je spremnost Grada Zagreba da pomogne u rješavanju takvih problema, ali i priznala da se zasad ne mogu pohvaliti brojnim stambenim zajednicama ili drugim značajnijim rješenjima.

Kako bi omogućili dostojanstveno i sigurno stanovanje mladima iz alternativne skrbi, sudionici projekta Zagovaračke mreže za mlade koji su odrastali u alternativnoj skrbi– Care@net, koju čini 10 udruga koje rade za mlade, šest domova za djecu i pet mladih koji su izašli iz alternativne skrbi, predložili su izmjene javnih politika na području obrazovanja, zapošljavanja, stanovanja i socijalnog uključivanja.

Među njima su i prijedlozi da se dio fonda javnih stanova dade u najam pod povoljnijim uvjetima, da se osigura tzv. krizni smještaj kad im zbog nezaposlenosti ili drugih okolnosti prijeti beskućništvo, da se izrijekom propiše obveza suradnje centra za socijalnu skrb i službe za zapošljavanje u pružanju potpore u traženju posla i zapošljavanju mlade osobe iz alternativne skrbi te da se uspostavi dosljedna primjena individualnog planiranja skrbi za svako dijete.

»Potrebno je žurno donijeti Strategiju o socijalnom stanovanju«, poručila je zamjenica pučke pravobraniteljice Lidija Lukina Kezić, »kako bi ostanak mladih u stambenoj zajednici do 26 godine postao zakonska obveza, a ne diskrecijsko pravo«. U Hrvatskoj, naime, mladi u prosjeku ostaju u roditeljskom domu do 32,7 godine.

»Tu nije riječ o tisućama i tisućama mladih iz alternativne skrbi, no da bismo mogli bolje planirati socijalne politike, važno je znati koliki broj mladih se godišnje sprema na odlazak iz sustava«, poručili su iz Zagovaračke mreže za mlade koji su odrastali u alternativnoj skrbi te pozvali Mininstarstvo socijalne politike i mladih da im što prije dostavi te podatke kako bi se vidjelo kolikom broju mladih je godišnje potrebno stambeno zbrinjavanje.