Nakić, Hasanbegović i Šustar

Ministri strave: Ugrozili obrazovanje, znanost, kulturu, medije, zdravstvo…

Boris Pavelić

Foto ilustracija

Foto ilustracija

Ministri zdravstva, kulture i obrazovanja najkontroverzniji su članovi u mandatu najkraće vlade. Šustar je »zakočio« Kurikularnu reformu, Nakić je htio uvesti zdravstveni »nadstandard«, a Hasanbegović je antifašizam proglasio floskulom



U zdravstvo uvodimo nadstandard, pa tko ima novca, neka se liječi; tko nema, dobit će »standardnu« uslugu. Novinari neprofitnih medija ideološki su ljevičarski uhljebi, oduzimam im novac poreznih obveznika. Kurikularna reforma ide na čekanje, a potom i sama u reformu, i to ne prema javnim natječajima, nego prema zamislima ekstremnih konzervativaca. Poskupljuje zdravstveno osiguranje. Raspuštamo Vijeće za elektroničke medije. Veleučilište u Kninu više neće voditi sveučilišni profesori, nego sestra dužnosnice HDZ-a i ravnatelj lokalnog komunalca. Najuglednijem izdavaču u zemlji prepolovit ću državnu pomoć. Uvodimo naplaćivanje pregleda u hitnoj pomoći. Istina, nekad sam slavio ustaše i tvrdio da je »antifašizam floskula«, ali kao ministar to neću činiti. A da potkrijepim svjetonazorski »obrat«, na državni praznik Dana antifašističke borbe posjetit ću jamu Jazovku… To je djelić »mjera« i »reformi« što su ih u mandatu najkraće vlade nanizali ministri Dario Nakić, Zlatko Hasanbegović i Predrag Šustar, imena koja će, bez sumnje, ostati u knjizi sjećanja na hrvatske vlade, no kakvom bojom slova, drugo je pitanje.


Šustarov salto mortale


Ministri zdravstva, kulture i obrazovanja, uz Karamarka na prvome mjestu i neobičnu pojavu Tihomira Oreškovića, najkontroverzniji su članovi vlade Mosta i HDZ-a, koja je 21. siječnja potvrđena u Saboru. Dok su prvu dvojicu otpočetka pratile neugodne kontroverze, dekan Filozofskog fakulteta u Rijeci Predrag Šustar na prvi je pogled mogao čak i imponirati, premda je zbunjivao podatak da je 2013., nakon poraza u utrci za riječkog gradonačelnika, počinio salto mortale, napustio laburiste i prešao u HDZ. Nakić je, pak, 2012. smijenjen s mjesta ravnatelja Opće bolnice u Zadru, jer je inspekcija Ministarstva zdravstva pronašla nepravilnosti, pa i manjak od 116 milijuna kuna. Zlatko Hasanbegović, pak, u Banske je dvore ušao kao samodeklarirani ekstremni nacionalist koji, ogrnut plaštem povjesničarske struke, tvrdi da je »antifašizam floskula«. On je jedini ministar izviždan i prije nego je vlada potvrđena: on je, također, najviše naštetio međunarodnome ugledu Hrvatske, ali je istodobno uživao i najveće povjerenje pokrovitelja Karamarka, koji ga je u vladu doveo unatoč protivljenju vlastite stranke: zbog Hasanbegovićeva imenovanja raspao se HDZ-ov Odbor za kulturu.


Pet tisuća protiv


Prva njegova odluka bilo je ukidanje Povjerenstva za neprofitne medije, tjedan nakon što je potvrđena vlada i dan nakon što je to javno zatražila Željka Markić, voditeljica klerikalne udruge U ime obitelji. Bio je to uvod u cijeli niz poteza kojima je Hasanbegović u samo šest mjeseci potkopao godinama građeni sustav javnoga financiranja civilnoga društva i neprofitnih medija. Izazvao je time silan otpor u Hrvatskoj i inozemstvu, ali i još snažniju podršku desnice, naročito one radikalne. Umjetnici i kulturnjaci, okupljeni u inicijativu kulturnjaci2016, prikupili su više od pet tisuća potpisa uglednih umjetnika iz Hrvatske i inozemstva, sa zahtjevom za Hasanbegovićevom smjenom. Javno su protiv Hasanbegovića govorili Alain Finkielkraut i Pascal Bruckner, francuski pisci koji su devedesetih među rijetkima zagovarali pravo Hrvatske na samostalnost; naposljetku, francuski Liberation objavio je krajem svibnja pismo protiv Hasanbegovića, koje su potpisali brojni svjetski intelektualci. Bez rezultata, štoviše: ministar odaje dojam čovjeka koji protivljenje građanske Hrvatske, u kombinaciji s oduševljenom podrškom Karamarka i desnih ekstremista, doživljava kao pogonsko gorivo za vlastiti kulturkampf.


Na štetu i liječnika i pacijenata




Premda je ministar Nakić iskazivao slično nerazumijevanje za zahtjeve javnosti, njegovi su projekti, za razliku od Hasanbegovićevih, uglavnom propali. Htio je u zdravstvo uvesti takozvani »nadstandard«, što bi, kako za naš list kaže Jasna Karačić iz Udruge za prava pacijenata, »u zdravstveni sustav uvelo primitivnu podjelu na siromašne i bogate«. »Kako možete odrediti što je nadstandard, kad nemate jasno određeno ni što je svakome zajamčeni standard?«, pita Karačić. »Tako bi se moglo dogoditi da se u jednu sobu nagura deset kreveta, samo zato da pacijent koji je doplatio za ‘nadstandard’ može biti sam u drugoj sobi«, kaže Karačić. »Hvala bogu da se vlada raspala, pa da Nakićeve odluke nisu prošle. Za prava pacijenata on nije učinio ništa, štoviše, radio je na štetu i pacijenata i liječnika. Odlučivao je nepromišljeno, bez rasprave i na svoju ruku, a često nije znao ni zakone, ni mogućnosti, ni okolnosti«, kritična je Jasna Karačić. Podsjećajući da je Nakić htio poskupjeti dodatno zdravstveno osiguranje i uvesti plaćanje pregleda u hitnoj pomoći, što također smatra pogrešnim, predstavnica pacijenata kaže kako se nada da će sljedeći ministar biti spreman surađivati s novoformiranim Povjerenstvom za prava pacijenata. »Nadam se dobroj suradnji na dobrobit svih. U zdravstvu ne smije biti improvizacije, moraju se znati protokoli, predvidjeti sve moguće neželjene posljedice, kako ih spriječiti i što učiniti ako se dogode. Mora se znati što učiniti ako netko pacijenta kojemu treba pomoć neopravdano pošalje kući, a to su mogle biti posljedice Nakićevih mjera«, kazala nam je Jasna Karačić.