Ministar pravosuđa je kazao da privatnim osobama treba dati najveću razinu zaštite od sramoćenja, a za javne osobe standardi su mnogo niži pri čemu se i javnim osobama mora štititi obitelj i obiteljske odnose
ZAGREB – Ministar pravosuđa Orsat Miljenić najavio je da će kaznenopravno uređenje sramoćenja, o čemu je nakon prvostupanjske presude novinarki Slavici Lukić koja je kažnjena s više od 26.000 kuna iako je iznijela točne podatke, biti promijenjeno i u »dobroj mjeri vratit će se na staro«. Na okrugom stolu HND-a »Izmjenom Kaznenog zakona protiv cenzure« najavio je da će novi prijedlog o zakonskom uređenju sramoćenja biti gotov za nekoliko tjedana. Miljenić je kazao da privatnim osobama treba dati najveću razinu zaštite od sramoćenja, a za javne osobe standardi su mnogo niži pri čemu se i javnim osobama mora štititi obitelj i obiteljske odnose.
– Nema zaštite ako je riječ o javnim osobama i javnim novcima, poručio je Miljenić. Razmatra se i hoće li sramoćenje biti zadržano kao termin u zakonu ili će se u promijenjenom obliku prebaciti u kazneno djelo klevete.
Profesor kaznenog prava Davor Derenčinović ustvrdio je da je ta zakonska odredba postala »odredba slučaj«. On je bio član radne skupine koja je predložila sadašnju odredbu i kao član radne skupine prema njoj je bio vrlo kritičan. Predložio je da se stanje vrati na poziciju starog Kaznenog zakona. O presudi Lukić kazao je da je loša i da ne proizlazi ni iz ovako loše odredbe.
Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić smatra da je zakonska odredba dobra i da miri dva stajališta: vrijednost slobode riječi i obiteljskog života. Kao razlog za organiziranje okruglog stola Turudić je naveo novinarku Slavicu Lukić jer »ne bi se tu našli da nije riječ o Slavici Lukić« za koju je konstatirao da je poznata novinarka i javna osoba koja ima iza sebe mašineriju i stroj EPH. Lukić mu je odgovorila da iza nje ne stoji nikakva mašinerija i stroj.
– Tužena sam ja, a ne EPH. Da je EPH tužen vidjeli bi što je stroj, kazala je Lukić. Ustvrdila je da je odredba o sramoćenju »vrlo inspirativna za suce koji su represivno nastrojeni prema novinarima«, a posljedica je već i nepravomoćne presude njoj izrečena strahovita autocenzura.
– Presuda je pogrešna jer uopće nema kaznenog djela, kazao je Derenčinović. Upozorio je da se odredba ne odnosi samo na novinare nego na sve koji svojim iskazima sudjeluju u javnosti. Postojeća je odredba loša jer prema njoj novinari imaju ograničeno pravo na dokaz istinitosti jer »ako ne dokažu javni interes uopće nemaju pravo na dokaz istinitosti«. Nehajno sramoćenje prema njegovu mišljenju treba vratiti u kazneno djelo klevete, a ovakvom odredbom kriminalizira se iznošenje istinitih činjeničnih tvrdnji. Derenčinović se založio za zaštitu javnih djelatnosti, u koje spada i novinarstvo, jer bez njih nema demokracije.
Kritična je prema odredbi bila i profesorica kaznenog prava Zlata Đurđević za koju odredba nije procesno dobra jer ne vrijedi presumpcija nevinosti, a nedopustiva je premisa da novinari govore neistinu i da moraju dokazati da govore istinu. Ustvrdila je da su novinari izvrgnuti kaznenom progonu u okviru obavljanja svoje djelatnosti i bez ikakve zaštite iako je njihov posao društveno važan. Povukla je paralelu sa sucima koji imaju imunitet u obavljanju dužnosti. Upozorila je i da novinari svojim radom mogu uništiti živoe te da namjerno iznošenje neistinitih činjenica svakako mora biti kažnjivo. Odvjetnica Vesna Alaburić konstatirala je da je novinarska profesija jedina kojoj se ne priznaje pravo na grešku jer su novinari krivi odk ne dokažu da su nevini. Upitno je i da li je potreban kazneni progon za javno izgovorenu riječ ili bi se to pitanje moglo rješavati u sklopu primjerice građanskog prava.
