Karamarko stalnim spominjanjem rata, makar i bez oružja, i zastrašivanjem progonima izdajnika, provodi specijalni rat protiv vlastitih građana. Ima indicija, samo indicija, da prvi potpredsjednik Vlade, za nečiji interes, radi protiv Hrvatske
I mnogi oni koji su prije 20 ili 25 godina bili za lustraciju – nisu više. Lustracija prije 25 godina trebala je značiti prije svega to da oni koji su bili vezani za obavještajne službe u socijalističkom sustavu ne mogu dalje raditi taj ili sličan posao i da se za njihovu raniju djelatnost mora javno znati ako žele javno djelovati. No, danas znamo da je oko 70-80 posto ljudi profesionalaca iz Službe državne sigurnosti prešlo u novu obavještajnu službu u hrvatskoj državi. Tuđmanu i vodstvu su trebali obavještajci koji su izučeni profesionalci.
Sada je za svaku lustraciju u Hrvatskoj debelo prekasno, osim za nešto što bi se pokušalo samo teškom prevarom nazvati lustracijom a bilo bi pogramaški obračun s političkim protivnicima i njihova eliminacija, barem s javne scene. Registar izdajnika i lustracija, kako ih zamišljaju Karamarko i Crnoja, utoliko idu ruku pod ruku. Protuustavno zatiranje demokracije i ljudskih prava, masni hračak na europske konvencije i deklaracije prilično su siguran put prema fašizmu.
No, da vidimo koje bi to bile poželjne društvene vrijednosti. Karamarko je prije nekoliko dana u Imotskom pokušavao objasniti da lustracija nije lov na pojedine ljude, nego promjena društvene klime i zauzimanje za istinu. »Lustracija je borba za suvremenu hrvatsku državu s pravilnim i čistim definicijama, lustracija je naša odluka da ne želimo imati posla s vrijednostima prije 90-ih godina prošlog stoljeća… Odluka da se sve naše vrijednosti suvremene hrvatske države baziraju na Domovinskom ratu, braniteljima i Franji Tuđmanu«, govori on.
IZRAEL KAO UZOR
Kad je Mijo Crnoja u ponedjeljak preuzimao Ministarstvo branitelja, onda je karamarkijanac izvjesni Josip Vidović, tajnik HDZ-ovog Odbora za branitelje u Ministarstvu govorio da poziva sve da budu odlučni. »Imat ćemo napade. Idemo u Oluju za bolju Hrvatsku. Pripremili smo akciju i plan. Sada je povijesni trenutak za bolju Hrvatsku. Hrvatski će uzor biti Izrael, nitko više neće biti iznad zakona. Bez Božje pomoći i Katoličke crkve ne bi ovo uspjeli. Zato je Crnoja dobar izbor.«
Kad bi se danas u Europi vrijednosti bilo koje moderne, demokratske države bazirale na bilo kojem ratu, onda bi to bilo jako zabrinjavajuće. Takva su pozivanja vična jedino totalitarnim režimima, a hrvatski to (još) nije.
Mnogi totalitarizmi su od onog trenutka kad su uspostavljeni, imali želju otpisati značajna razdoblja svoje povijesti. Pa valjda je povijest sviju nas, jednog naroda ili jedne države cijeli kontinuitet na kojem učimo, u kojoj je bilo i izvrsnih i loših razdoblja.
Pa kad smo već kod toga da se odbacuje sve ono prije 1990., treba samo podsjetiti da je Hrvatska, dok je bila u sklopu SFRJ, ostvarila najviše stope rasta BDP-a u novijoj povijesti: u razdoblju od 1952. do 1965. čak od prosječnih 9,5 posto, od 1948. godine pa do 1989. prosječna je godišnja stopa rasta BDP-a iznosila pet posto. Pa i to je bila i ostala neka pojedinačna društvena vrijednost na osnovi koje se može usporediti ondašnja i današnja Hrvatska, jel’ da? Naravno, teško je uspoređivati povijesna razdoblja. Ali, treba li i te neosporne činjenice o gospodarskom rastu Hrvatske u socijalizmu koji je bio gigantski u usporedbi s gospodarstvom samostalne Hrvatske od 90-ih naovamo s nepodnošljivim gađenjem odbaciti? Pljunuti na sve to? Ne, ne treba, to su gole činjenice, samo istine i od njih ne treba bježati.
Ili, na primjer, Titovom pokopu je 1980. godine prisustvovalo 209 delegacija iz 127 zemalja. Četiri kralja, 31 predsjednik država, 22 premijera i 47 ministara a pokop je izravno televizijski prenosilo 58 zemalja. Na pokop njegovog bivšeg generala Franje Tuđmana 1999. godine došli su turski predsjednik Süleyman Demirel, mađarski premijer Viktor Orban, makedonski premijer Ljubčo Georgievski i slovenski premijer Janez Drnovšek. To je svemirska razlika pa ma što tko mislio o tome je li Tito bio heroj ili zločinac i je li Tuđman bio heroj ili zločinac i što je danas Tomica Karamarko.
I ta vrlo uzgredna groteskna usporedba govori o tome da nije sve počelo 90-ih a kamoli da su eto baš od tada procvjetale društvene vrijednosti a prije ih nije bilo i nije ih nitko primijetio. Naprosto, samohvala ništa ne valja.
U vrlo dobro napisanim izvorišnim osnovama Ustava RH stoji da današnja državnost počinje još u stvaranju hrvatskih kneževina u 7. stoljeću. Onda se spominje srednjovjekovna samostalna država u 9. stoljeću, pa Kraljevina Hrvata iz 10. stoljeća, itd., itd.
Među ostalim, razvitak državnosti se očitovao i »u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.« I odmah potom piše da državnost proizlazi i iz novog Ustava RH (1990.) i pobjede hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.
Bez ratova
Ti pomalo zamorni i dosadni citati o povijesti stvaranja državnosti jasno određuju da je hrvatska država s pravom na samoodređenje postojala unutar SFRJ i nastala je nasuprot NDH, a onda je 1990. Hrvatska postala samostalna i obranjena je u Domovinskom ratu. Ne bi se Hrvatska mogla osamostaliti da Badinterova komisija nije utvrdila da hrvatsko samoodređenje proizlazi iz odluka AVNOJ-a i ZAVNOH-a.
Ali, ne zaboravimo, unutar bivše SFRJ i Makedonija i Crna Gora dobile su svoje države iz bez ratova. Nipošto nije sigurno da to u određenim okolnostima nije mogla ostvariti i Hrvatska mirnim putem.
Toliko o Karamarkovim tlapnjama da je sve počelo 1990. Ili možda još 1941. pa se 1945. sve prekinulo?
Ali, ono što je najvažnije istaknuti je to da su država, ljudi u njoj i njihov život nešto sasvim drugo i puno ljepše od rata i ratovanja, obrana, žrtava, zločina i ubijanja. Rat je nešto najgore što se ljudima, narodu i državi može dogoditi. Zato se ne mogu »sve naše vrijednosti« bazirati na Domovinskom ratu, braniteljima i doktoru Tuđmanu. Puno, puno su bogatije naše vrijednosti od različitih militarističkih strasti koje samo služe za održanje i prenapuhavanje nečijih moći koje se ovdje kod nas nerijetko pretaču i u samovoljne prijetnje, zastrašivanja, nesigurnost, pozive na neravnopravnost pred zakonom.
Navest ćemo još samo jedan ustavni članak. On je, po nama, ključan za cijeli hrvatski Ustav. On je osnova našeg života u Hrvatskoj nasuprot obogotvorenja države, rata, branitelja i doktora Tuđmana.
Članak treći Ustava RH glasi: »Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava«.
To slijede i prema tome bi se trebali ravnati slobodni, pošteni i demokratski nastrojeni građani ove zemlje. Sloboda, ljubav, kreativno stvaralaštvo, prijateljstvo, ljudska solidarnost naspram mržnje, bahatosti i isključivosti marševa koji kreću iz Savske 66.
Nabildavanje moći
U toku predizborne kampanje Tomislav Karamarko je gotovo svakodnevno prizivao novi Domovinski rat. Milanović im je nudio pištolje na vodu. Karamarko je najavljivao drugi Domovinski rat za Hrvatsku jer je zemlja devastirana, mladi se ljudi iseljavaju a nezaposlenost raste. I da treba Ustavom zaštiti Domovinski rat, branitelje i doktora Tuđmana.
Od ustavne zaštite neće biti ništa jer se za takve i slične nesuvisle zaštite sigurno ne može osigurati dvotrećinska većina pa uvesti neke represivne zakone.
Taj stalni militaristički zov još je prije 15 mjeseci izvukao jednu skupinu veterana na ulice i oni se od tada ponašaju kao neformalna vlast i povremeno zazveckaju oružjem. To su bile Karamarkove trupe koje bi se mogle vrlo skoro okrenuti i protiv njega. Uostalom, u četvrtak je Šator odobrio smjenu Crnoje što već može biti jasan znak odmaka od prvog Vladinog potpredsjednika. Ali, od tog njihovog okretanja protiv Karamarka mi hrvatski građani nažalost nećemo puno profitirati.
Karamarko stalnim spominjanjem rata, makar i bez oružja, i zastrašivanjem progonima izdajnika, lustracijom i svačim nečim, provodi specijalni rat protiv vlastitih građana kojima je inače od onog prošlog petka na čelu. Nagledali smo se u povijesti lidera koji su se izvaninstitucionalnim pohodima potpomagali u provedbi vlastite institucionalne vlasti i nabildavanju vlastite moći. To je uvijek loše završavalo. Ima indicija, samo indicija, da prvi potpredsjednik Vlade, za nečiji interes, radi protiv Hrvatske.
