RIJEKA   Predsjednik SDP-a Zoran Milanović sazvat će ovoga tjedna sjednicu Predsjedništva, što se obično održava srijedom popodne, tek neposredno uoči Glavnog odbora, u subotu 17. listopada. Predsjedništvo će, naime, njegov prijedlog lista za Sabor razmatrati, odnosno primiti na znanje, sat vremena prije Glavnog odbora koji formalno usvaja popis kandidata za Sabor, jer se želi spriječiti spekuliranje i curenje informacija u medije, a samim time i naknadni pokušaji intervencija.

– Zašto bi Milanović puštao da se mediji poigravaju imenima ljudi četiri dana, ako sve može biti gotovo u jednom danu, bez spinova i spekulacija, rekao nam je jedan član Predsjedništva SDP-a objašnjavajući ovakvu odluku vrha stranke.

Šef SDP-a Milanović jednostavno ne želi sebe izložiti bilo kakvoj gnjavaži ili pritiscima s terena, do čega bi neminovno došlo ako bi liste kolale četiri dana prije Glavnog odbora. A na terenu već sad ima svega – primjerice, jednako kao što se na listi u 8. jedinici neće naći ni gradonačelnik Vojko Obersnel ni župan Zlatko Komadina, tako ni splitski gradonačelnik Ivo Baldasar nije kandidat za Sabor. U Zagrebu se, pak, odigrava velika bitka između »naredbe« koju je dao vrh stranke, o tome da se među kandidatima moraju naći ministri i najviši stranački dužnosnici, i činjenice da to zapravo s popisa, barem kad je baza u pitanju, briše neke od cijelog niza sadašnjih zastupnika. Primjerice, po Zagrebu su podršku za kandidature dobili brojni ministri koji i nisu primarno iz Zagreb, kao i Milanovićevi suradnici iz Banskih dvora poput njegova šefa kabineta Tomislava Sauche ili Dalibora Prevendara, ali ne i zamjenik ministra financija Igor Rađenović, kojega je na kraju kandidirao Split, a moguće je da se među prijedlozima koji se ovih dana po terenu formuliraju ne nađe čak ni Ivan Račan – osim ako to ne bude odluka šefa stranke osobno na sam dan zaključivanja lista, u subotu.

Moguće je, dakle, da se općenito ne nađe mjesta na listama za cijeli niz aktualnih zastupnika. Naime, SDP će ovoga puta u startu imati manji broj mandata nego 2011. kad je ostvaren rekordni rezultat, uz to ministri moraju imati rezervne položaje za slučaj da SDP ipak ne pobijedi, a to znači da sigurnih mjesta zapravo ima mnogo manje za sve koji su dosad sjedili u saborskim klupama.

S druge strane, i sa Iblera uporno se puštaju probni baloni o pojedinim kandidaturama kako bi se ideje testirale u pojedinim regijama. U prvom redu to se odnosi na trenutno najpopularnijeg ministra, Borisa Lalovca, kojega Milanović svakoga dana vodi sa sobom po svim stranačkim skupovima, a za kojega se jednoga dana tvrdilo da mora pogurati 2. zagrebačku jedinicu gdje HDZ opasno sustiže SDP, a drugoga dana da je potreban u 8. jedinici gdje SDP ponovo mora dobiti najbolji rezultat misli li doći u priliku da formira vlast, do informacija da sam Lalovac zapravo želi u matičnu 10. dalmatinsku jedinicu, odakle osobno dolazi, a i gdje bi HDZ-u mogao uzeti dio glasova »Hajdukovaca«. Te se priče vrte iz dana u dan, u svakom mediju druga, a i tu će odluku na kraju, kao i sve ostale, Milanović donijeti vjerojatno pet minuta prije sjednice Predsjedništva, u subotu 17. listopada oko 9 sati.

Dotad će trajati lobiranja i telefoniranja koja su već sad na razini »crvenog usijanja«. A najlogičnijom se pritom čini upravo preporuka Iblera da se na liste šalju najbolji –  oni koji već imaju izvršne funkcije, koji su javnosti poznati i koji u svojim sredinama rade dobar posao. Ako na SDP-ovim listama budu samo podobni anonimusi, ništa od izborne pobjede, pogotovo zato jer se ovoga puta glasa preferencijalno, pa će birači doista i čitati što na listiću piše.