Zbog štrajka klupe su bile prazne i u većini zagrebačkih škola. U XVI. gimnaziji u Križanićevoj ulici hodnici su ujutro bili potpuno pusti. Djeca su u manjoj mjeri došla na nastavu, ali su otišli kući jer su svi zaposleni u štrajku, pa i oni koji nisu u sindikatu.

- Radim 25 godina u školi i moram reći da se praktički ništa nije pomaklo u našem statusu, možda samo prema dolje. Imamo dojam da smo uvijek u odnosu na druge javne službe apsolutno podređeni što se tiče materijalnih uvjeta.

Naši su djelatnici mahom visokoobrazovani, a plaće im ne odgovaraju tom statusu - kaže Jadranka Tukša, školska knjižničarka i profesorica ruskog jezika.

Iz ljubavi radim i besplatno

Ruski jezik predaje bez naknade, jer joj se prekovremeni rad ne plaća.

- Odlučila sam raditi to besplatno, jer želim ostati u struci i raditi s djecom. Tjedno održim četiri sata ruskog jezika, a to mi ne plaćaju jer bi to bili prekovremeni sati, a stručni suradnik ne smije imati prekovremene.

Svi mi radimo jako puno izvan radnog vremena, ali ako želite s djecom raditi bilo kakvu izvannastavnu aktivnost, nemate za to ni prostora ni vremena - kaže prof. Tukša.

Osobno je, kaže, frustrira što se opseg poslova drastično povećao s reformom.

"Imamo puno online priprema, zastrašujuću količinu stručnog usavršavanja na koje nas stalno zovu. Na dnevnoj bazi dobivamo informacije o stručnom skupu. Kad bih na sve to išla, ne bih uopće bila u školi.

Onda Loomen, proziva nas se i prijeti da nećemo u razred ako nismo na toj platformi. Više nemamo slobodnog vremena, frustrirani smo, a smatrali smo da će nas bar za tu dodatnu količinu posla nagraditi - objašnjava razloge zbog kojih štrajka ova zagrebačka profesorica.

Osjećamo se prevarenima

Ona i njeni kolege osjećaju se, kaže, prevarenima jer se to ne ostvaruje. Vladinu ponudu smatra ponižavajućom, jer bi im, kaže, donijela povišicu od nekih 140 kuna. Ali profesori se, dodaje, ne bore samo za sebe.

- Ne štrajkamo samo za nas, nego i za kolege koji dolaze. U školama je negativna selekcija među mladima, niti jedno dijete koje je dobar učenik, ambiciozan i kreativan, ne želi postati profesor. Kažu nam - za te novce ja ne bih ni ustao iz kreveta. Žele pristojne plaće. I tako ćete dobiti najgore moguće studente koji sigurno neće postati dobri i kreativni profesori - upozorava Tukša.

Nekad su, kaže, imali i solidnu naknadu za napredovanje, a sad po novom pravilniku dobivaju puno manje.

Njezina kolegica Nataša Kauzlarić, profesorica geografije u XVI. gimnaziji, kaže kako svi oni vole ono što rade, ali od ljubavi se živjeti - ne može.

- Moja je rujanska plaća bez osobnih odbitaka, s 25 godina radnog staža u ovoj školi, iznosila 6.771 kunu. U školi radim od 1996. godine. Ljuti me što su svima puna usta važnosti obrazovanja i reforme, ali očekuju od nas da živimo od ljubavi.

Potplaćeni smo i omalovažavani

Većina nas voli ovaj posao, ali ne možemo živjeti od ljubavi - kaže. Rad u školi, upozorava ova profesorica, iz godine u godinu sve je teži, a to ne prate ni plaće, niti društveni status. "Činjenica je da većina roditelja i učenika omalovažava naš status.

To proizlazi iz plaće, svjesni su da smo potplaćeni i nismo cijenjeni. Istodobno, sve nam je teže raditi, imamo sve zahtjevnije generacije i puno zahtjevnije roditelje. U naše vrijeme, nije se išlo protiv onog što je rekao profesor, a danas svi znaju prava, a obaveze baš i ne", veli prof. Kauzlarić.

Njihova je školska spremačica rekla sjajnu rečenicu, koju nam prenose. "Rekla je: sve izlazi iz zbornice. Svi premijeri, ministri, suci, jednog su dana išli u školu, a mi smo ih, kao profesori, stvorili".

Premijer Andrej Plenković, iznose to kao zanimljivost, ali i prigodnu poruku, bio je đak ove škole, i to 80-tih godina dok je to još bio "Obrazovni centar za jezike".

Profesori su zaslužni za oblikovanje mladog čovjeka, utječu na odabir životnog puta, karijeru, pa su i kod premijera Plenkovića odigrali određenu ulogu, zaključuje Kauzlarić.