Poremećaji hranjenja

Među oboljelima od anoreksije i bulimije sve više – muškaraca

Duška Palibrk

Poremećaji hranjenja spadaju u medicinske poremećaje čiji su uzroci višestruki / arhiva NL

Poremećaji hranjenja spadaju u medicinske poremećaje čiji su uzroci višestruki / arhiva NL

Invazija poznatih ličnosti koje su pothranjene negativno utječe na percepciju hranjenja kod mladih ljudi, smatra doc. dr. sc. Darko Marčinko 



 Procjene učestalosti bulimije u mladih žena kreću se od tri do deset posto, a anoreksija je treća najčešća kronična bolest u adolescentica u zapadnom svijetu. Zato je dobra vijest da oboljeli u Hrvatskoj od ovih i drugih poremećaja prehrane ne moraju više u inozemstvo na liječenje. Zadnjih par godina u Zagrebu je otvoreno nekoliko specijaliziranih bolničkih odjela i dnevnih bolnica za poremećaje hranjenja, na Rebru i u Svetom Ivanu, a djeluje i Centar za poremećaje hranjenja BEA, jedina takva udruga u zemlji.



U predavanju naslovljenom »A gdje je ljubav? – o važnosti razgovora« psihijatar dr. Hrvoje Handl, voditelj dnevne bolnice za poremećaje prehrane pri Psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan, približio je način na koji razmišljaju oboljeli te kako s njima treba razgovarati.


– Razgovor s osobom koja ima poremećaj prehrane treba biti potpuno drugačiji, jer je njihov odnos prema sebi negativan. Oni sebe ne vole. Govore sebi: ti si svinja, ti mi se gadiš, ti si debela, i takvoj osobi nije u redu govoriti da je lijepa, da nije debela. Nije dobro ni reći: bravo, sad se oporavljaš. U dnevnoj bolnici za poremećaj prehrane radimo psihoterapijski, prvo na tome da osvijeste da imaju poremećaj, jer one dolaze s idejom da je to njihov način razmišljanja, a ne poremećaj. Pokušavamo s njima definirati da to nije stav o životu, da to nije »ja sam takva od rođenja«. Kada to shvate, kažemo im da im je taj poremećaj velik prijatelj, jer im je pomogao da se izvuku iz nekog problema, da uspostave emotivnu ravnotežu. Onda tražimo što bi mogle drugo, umjesto poremećaja hranjenja, staviti na to mjesto ravnoteže, što bi pomoglo da se riješe tog poremećaja. Na tom principu radi psihoterapija, rekao je dr. Handl.




Roditeljima, pak, preporučuje da se prvo oslobode predrasuda, stigmatizacije što im dijete ide na psihoterapiju, a potom i stigmatizacije u obitelji. »Ne kontrolirajte dijete! Dijete iznad 18 godina se ne liječi tako da se sjedi i gleda kako ono jede, nego ga pustite da jede samo, na svoj način, jer često neće jesti kad svi vise nad njim. Kod mlađe djece roditelji trebaju sudjelovati u hranjenju djeteta i pomagati mu, do jedne mjere«, pojašnjava dr. Handl u čijoj dnevnoj bolnici imaju i grupu podrške roditeljima



Ključna obitelj


Centralizacija zdravstvenih usluga, međutim, ostavila je ostatak zemlje bez usko specijaliziranih ustanova i centara pa je jasno zašto je dvorana Ulika u hotelu Park Plaza Histria jučer bila popunjena do zadnjeg mjesta: psiholozi, pedagozi, sociolozi, liječnici i drugi koji rade s mladima došli su iz cijele Istre, da iz prve ruke, od najboljih hrvatskih stručnjaka saznaju više o ovom ozbiljnom zdravstvenom i psihološkom problemu.


– Poremećaji hranjenja spadaju u medicinske poremećaje čiji su uzroci višestruki: riječ je o biološkoj predispoziciji, ali i psihološkim faktorima koji proizlaze iz obiteljskih odnosa, što najviše utječe na adolescentice, između 10. i 18. godine, kada se poremećaji hranjenja najčešće javljaju. I socijalni faktori pridonose nastanku ovih poremećaja. Invazija poznatih ličnosti s vrlo niskom tjelesnom težinom, velik broj informacija o modelima, glumicama, pjevačicama koje su pothranjene, sve to utječe negativno na percepciju hranjenja kod mladih ljudi, rekao je doc. dr. sc. Darko Marčinko, ravnatelj Specijalističkog zavoda za personologiju i poremećaje hranjenja KBC-a Rebro.


Istaknuo je važnost pravovremenog početka liječenja. Poremećaj se brzo primijeti, ali zbog trenda pretjerane mršavosti, ne dijagnosticira se na vrijeme, ne prepozna kao nešto što je potrebno liječiti. Obitelj može u velikoj mjeri pomoći, često je ključna za izlječenje, čulo se na skupu, pa se moraju kombinirati individualna i obiteljska psihoterapija i savjetovanje.


– Nekad su žene činile čak do 95 posto oboljelih, međutim u zadnjih desetak godina trend se promijenio i mladići danas čine oko 15 posto oboljelih. I dalje je to prvenstveno mentalni poremećaj koji se veže uz djevojke, nažalost ponekad i dječje dobi, pretpubertetske i pubertetske. Najrizičnija je adolescencija, ali ima i oboljelih u zreloj dobi. Višefaktorska je to bolest, uzrokuje je splet okolnosti, od genetske predispozicije, osjetljivije psihološke strukture, obiteljske dinamike koja možda ne odgovara toj osobi, pritiska vršnjaka i medija da je samo mršavo tijelo lijepo do nekog stresnog događaja, okidača, rekla je mr. sc. Jelena Balabanić Mavrović, sociologinja i realitetna psihoterapeutkinja, voditeljica Centra BEA.


Opasne dijete


O pristupima i terapiji u liječenju poremećaja jedenja kod adolescenata govorio je i doc. dr. sc. Ivan Begovac, pročelnik Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju na KBC-u u Zagrebu, a opasnosti dijeta za djecu i mlade predstavila je doc. dr. sc. Orjena Žaja s Klinike za pedijatriju KBC-a Sestre milosrdnice. Skup je otvorila Helena Mitrović, voditeljica Službe za prevenciju, izvanbolničko liječenje bolesti ovisnosti i zaštitu mentalnog zdravlja istarskog Zavoda za javno zdravstvo, kojima je u organizaciji pomogao Centar BEA iz Zagreba. Dio je to projekta koji financira Istarska županija, naziva »Zaštita i očuvanje mentalnog zdravlja djece i mladih«, koji će do kraja godine rezultirati i internetskom bazom školskih preventivnih programa na području Istre, na čemu su tri godine radili u suradnji s Institutom za društvena istraživanja, a planira se i psihologijsko trijažno testiranje za učenike petih razreda u tri škole u Istri koje nemaju psihologa.


.