Stručnjaci komentiraju strahove zbog izbjegličkog vala

Matić: Opasnosti od islamizacije nema, pa u Europi ima 400 milijuna kršćana i 10 milijuna muslimana

Bojana Mrvoš Pavić

Molitva Sirijaca nakon što su morem iz Turske sigurno stigli na grčku obalu  Foto REUTERS

Molitva Sirijaca nakon što su morem iz Turske sigurno stigli na grčku obalu Foto REUTERS

Zašto je Njemačka izbjeglice prihvaćala u tolikom broju? Zato što nema dovoljno vlastite radne snage i vlastite reprodukcije – kaže demograf Anđelko Akrap



ZAGREB Strah od islamizacije Europe, pa tako i Hrvatske, koji nam je stigao s izbjeglicama, prirodan je strah od nepoznatog, no čak i dugoročno gledano, posve neopravdan – smatraju sociolozi i demografi. Miješanje kultura je, dodaju, ipak neminovno, dok će dugoročno, zaključuju, sigurno prevladati kultura koja bude jača u demografskom smislu. Civilizacije su se nebrojeno puta u povijesti susretale i dodirivale, zamjenjivale jedna drugu, od čega, gledajući sto i više godina unaprijed, ne može pobjeći niti Europa.


Dugoročna očekivanja


– Opasnost postoji od terorizma, od globalnog rata, od onih koji imaju moć i oružje, ali ne i od islamizacije. Ne ulazi ona u Europu zato što ulaze i stotine tisuća muslimana, to je proces, promjena koja se može dogoditi samo ako je prihvatimo, jednako kao što netko drugi prihvaća, ili je prihvatio kršćanstvo. Treba prekinuti govor vruće glave, opterećen teorijama zavjere koje su samo – teorije. Objektivno je očekivati da će muslimansko stanovništvo u odnosu na staru Europu napredovati, ali islamizacija se može dogoditi samo u onoj mjeri u kojoj domicilna populacija to bude prihvaćala, napominje sociolog Renato Matić. U Europi danas ima, dodaje, deset milijuna muslimana, a 400 milijuna kršćana. Dođe li nam i deset milijuna novih muslimana, u masi od 520 milijuna Europljana oni će i dalje činiti manje od pet posto stanovništva.



Na pitanje što znači integracija izbjeglica u europsko društvo, i kako ju provesti na obostrano zadovoljstvo, Matić odgovara kako je Europa pokazala kako je jaka na riječima, ali ne i na djelu. Dosadašnja integracija u Europi, kaže, nije uspjela, između ostalog i zato što se ponavlja uvijek jedna te ista greška – getoizacija doseljenih.




– Uređena, civilizirana država ne smije na doseljenike gledati kao na neku masu, pogotovo ne kao na masu, kao u ovom slučaju, muslimana. Svaki taj čovjek, pojedinac, je jedinka za sebe, s različitim potencijalima, pa tako, pojedinačno, na svakog od tih ljudi treba i gledati. Svaki je taj čovjek cjelina, ljudsko biće kojem je islam samo dio identiteta, a ne jedini identitet. Promatramo li te ljude samo kao muslimane, tako ih zapravo stigmatiziramo, ali i oni na isti način promatraju i stigmatiziraju nas kao kršćane. Treba ih integrirati pojedinačno, promatrati njihove potencijale, koje će zatim usmjeravati, koristiti za vlastitu, ali i dobrobit cijeloga društva, zaključuje Matić.



Što očekivati dugoročno, s obzirom na sve manji natalitet Europljana, pitamo. Kako odgovara Matić, otkad je svijeta i civilizacija, one se međusobno dodiruju i sukobljavaju, mijenjaju.


– Često je dolazilo do procesa nestajanja ili mijenjanja kulturnih potencijala, odnosno do kulturoloških promjena. Obično stare kulture, međutim, nisu nestajale u potpunosti, nego su iščezavali neki njihovi elementi, dok su se istovremeno mijenjale i kulture onih koji su dolazili – pojašnjava Matić.


Prožimanje kultura je odvijek prisutno, nadovezuje se demograf Anđelko Akrap, napominjući kako se to prožimanje ne može dogoditi kroz 20, 30 ili 50 godina, već kroz stotinu i više ljeta.


– I ne događa se prvi put da neka civilizacija umire, a druga prevladava. Zašto je Njemačka izbjeglice prihvaćala u tolikom broju? Zato što nema dovoljno vlastite radne snage i vlastite reprodukcije – kaže.


Mogućnost integracije


Upitan može li Hrvatska, s mogućnostima kakve ima, odnosno nema, dio izbjeglica integrirati u svoje društvo, Akrap odgovara kako integracija traži snažnu, kvalitetnu politiku, kakve Europa općenito do sada nije imala.


– Razvijene zemlje imaju dovoljno radnih mjesta, pa je opet, recimo u skandinavskim zemljama, stopa nezaposlenosti među doseljenicima 50 posto veća od stope nezaposlenosti među autohtonim stanovništvom. Hrvatska, nažalost, potpunu integraciju, u kojoj će netko imati posao, krov nad glavom, i sve ostalo što je potrebno, zaključuje Akrap, ne može ponuditi. Getoizira li se te ljude, i ne uklopi ih se u društvo, zaključuju stručnjaci, iz toga se neminovno rađaju i neke anomalije, pa tako i okretanje radikanom islamu i terorizmu.