Dok mnogi odlaze, vrsni strčnjak se vratio - dr. sc. Marinko Rade / Foto Slavica BAKIĆ
Moj poslovni plan je bio u prve dvije godine stabilizirati bolnicu i poslovanje, a u druge dvije godine započeti obnovu. Za sada taj poslovni plan ide savršeno, čak ni ja nisam očekivao da će tako ići. Postavljen je čvrsti kostur za razvoj bolnice, najviše sistematizacijom, kaže Marinko Rade
ROVINJ – Marinko Rade napustio je rodni Rovinj s 18 godina kako bi otišao studirati u Padovu. Magistrirao je u Londonu, doktorirao u Finskoj, gdje je trenutačno na i postdoktoratu u Sveučilišnoj bolnici Kuopio University Hospital i University of Eastern Finland. U Finskoj je prije nekoliko dana treći put proglašen najboljim mladim znanstvenikom po izboru Finskog društva za patologije kralježnice Finskog liječničkog zbora. Prvi put je bio 2013. godine, drugi put 2015. a sada je, sa svojim studentom kojem je dr. sc. Rade ko-mentor na doktoratu, obranio titulu treći put. U siječnju 2017. bit će poznato i je li drugi put proglašen najboljim mladim znanstvenikom na svijetu za patologije kralježnice prema ocjenama uglednog američkog znanstvenog časopisa Spine. Prvi put tu je titulu ponio 2014. godine, a sada je ponovo jedan od kandidata. Također, u veljači 2017. bit će poznato i je li prvi put proglašen najboljim mladim znanstvenikom po izboru međunarodne organizacije Orthopeadic Research Society (ORS) i njihovog uglednog znanstvenog časopisa Journal of Orthopaedic Research.
Ovaj 34-godišnji magistar ortopedske medicine i doktor znanosti kliničke medicine, te znanstvenik s posebnim interesom u neuroradiologiji, član je europskog tima od sedam liječnika i znanstvenika koji na prestižnom londonskom King’s Collegeu istražuje uzroke nespecifične križobolje i uskoro će objaviti prve rezultate svoga jednogodišnjeg istraživanja. Upravo zbog ovog istraživanja dr. sc. Marinko Rade ovih dana ustaje svakoga jutra ranom zorom i “dok je svjež” priprema izvješće koje mora biti gotovo do 31. listopada, dakle sutra. Nakon toga odlazi na svoje radno mjesto – u Bolnicu za ortopediju i rehabilitaciju “Prim. dr. Martin Horvat” u Rovinju. Prije gotovo tri godine, početkom 2014., ovaj se mladi znanstvenik, naime, vratio u rodni grad nakon što je među jedanaest kandidata izabran za ravnatelja ove rovinjske zdravstvene ustanove.
Čežnja za domom
U moru informacija o mladim stručnjacima koji napuštaju Hrvatsku i u potrazi za boljim uvjetima života, ali i rada, odlaze prema zapadu, priča Radea zvuči pomalo neobično. Tim više što mu se u trenutku kada je dolazio otvarao veliki prostor za napredovanje u Finskoj, a njegov povratak u domovinu i rodni grad neki nisu dočekali s odobravanjem – njegovom imenovanju pružan je veliki otpor, dovodila se u pitanje njegova stručnost, godine, a nisu izostale niti priče o političkim “zakulisnim igrama” kojima je doveden na ravnateljsko mjesto. Logično pitanje koje se nameće je – zašto se vratio?
Menadžerska znanja i iskustva, ovaj je mladi znanstvenik, prema vlastitim riječima, najviše stjecao u obiteljskom domu. Otac mu je, naime, bio menadžer cijeloga života i za stolom su uvijek pričali o ekonomiji, o pametnim ulaganjima.
– Cijeli me je život otac pokušao usmjeriti prema racionalnom razmišljanju i mislim da sam zaista menadžerske osnove pokupio doma. No, poslije, kada je bilo vrijeme da odlučim što dalje, zabranio mi je da odaberem ekonomiju, uz objašnjenje da će u tom zanimanju biti sve stresnije. Rekao mi je: Studiraj nešto drugo, ono što si naučio moći ćeš primjenjivati za sebe i to ti je dovoljno. Tako sam završio na doktoratu medicine u Finskoj, gdje sam imao i dio ekonomskih predmeta na studiju ekonomije i na tim sam ispitima bio najbolji u generaciji i dobio pisane preporuke profesora, što znači da sam vjerojatno doma nešto i naučio – kroz smijeh govori.
– Ima puno razloga. Prije svega, trinaest godina nisam bio u domovini, cijeli svoj put visokog školovanja sam proveo vani. Želja da se jednom vratim uvijek bila kod mene prisutna, ali se to moje izbivanje toliko produžilo da se u jednome trenutku činilo da mi život kreće u smjeru da se to nikada neće dogoditi. Meni je u Finskoj bilo lijepo i jako sam vezan za ljude s kojima sam tamo radio. Odmah nakon doktorata, u roku od samo nekoliko dana, dobio sam ponudu za postdoktorat i plan je bio da postanem voditelj istraživanja na odjelu koji ima 145 zaposlenih, među kojima je i jedan profesor i tri docenta. Ali ja sam čeznuo za povratkom, a znao sam, ako to prihvatim, vjerojatno se nikada više neću vratiti kući jer jedna bi obaveza tamo vukla drugu, razvijao bih svoju karijeru i sve oko karijere tamo… Istina je da su tamo bolji uvjeti, puno se više zarađuje, ali to ima svoju cijenu – željeli biste biti doma, s dragim ljudima, a negdje ste drugdje… – objašnjava svoju odluku Marinko Rade, koji je ostao vezan i uz Finsku gdje vodi započeta istraživanja i namjerava ih tamo završiti, ali život planira graditi doma, u Rovinju.
Jako ga je, priznaje, pogodilo to kako je dočekan nakon povratka. No, to suočavanje sa stvarnošću nije ga pokolebalo.
– Odlučio sam da me to neće otjerati. Naprotiv, to je produbilo prkos u meni. Shvatio sam da zaista mora doći netko izvana, jer ako ostanu isti ljudi ništa se neće promijeniti. Morao je biti netko lišen od tih mehanizma, u ovom slučaju to sam bio ja. Rekao sam: “OK, sada ste svepokušali da me ocrnite, a sada ću ja pokazati još veće rezultate” – priča dalje ovaj mladi znanstvenik i menadžer, koji je bolnicu čiji su rezultati poslovanja više od desetljeća bili u minusu, već u prvoj godini svojeg mandata doveo do 1,5 milijuna dobitka. Lani je bolnica bila u plusu 1,7 milijuna, a na kraju ove godine očekuje se da će dobit možda biti i viša, uzimajući u obzir i da je sada više nego ranijih godina novac investiran u obnovu bolnice.
– Moj poslovni plan je bio u prve dvije godine stabilizirati bolnicu i poslovanje, a u druge dvije godine započeti obnovu. Za sada taj poslovni plan ide savršeno, čak ni ja nisam očekivao da će tako ići. Ja bih zaista rekao da smo napravili puno ali veliki dio toga se golim okom ne vidi, ali postavljen je čvrsti kostur za razvoj bolnice, najviše sistematizacijom – tvrdi.
Temeljita obnova
Temeljita obnova potrebna je rovinjskoj bolnici. Svjestan je toga i njezin ravnatelj. Zbog toga je već ove godine krenuo vlastitim novcem i snagama obnoviti dio infrastrukture i do kraja godine bit će uloženo oko 1,5 milijuna kuna u obnovu poliklinike i odjela. No, to je tek prvi korak. Onaj sljedeći vrijedan je 25 milijuna kuna, a trebao bi početi energetskim uređenjem zgrade za što je izrađen projekt na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Rijeci, pod vodstvom prof. Pavkovića, koji previđa potpuno inovativni sustav grijanja i hlađenja u rovinjskoj bolnici. Zatim će se raditi nova izolacija svih soba, spušteni stropovi, nova rasvjeta, novi prozori – nova bolnica, kaže Rade, kojoj će još samo trebati urediti fasadu.
No, ta obnova morat će imati i suglasnosti konzervatora jer su zgrade/paviljoni smješteni na 20-hektara bolničkog kompleksa još iz vremena Austro-Ugarske. Uskoro će krenuti i uređenje jedinstvene terapeutske plaže za što je dio novca osiguran putem natječaja Ministarstva turizma, što je jedinstven primjer u Hrvatskoj da turistički sektor ulaže u zdravstvo, a što bi u zemlji koja ističe razvoj zdravstveno-turističkog sektora trebalo, smatra Rade, biti prije pravilo nego izuzetak.
Rade se slaže da je mladim istraživačima u Hrvatskoj vrlo teško jer Hrvatska još uvijek nije spoznala važnost istraživanja i vrlo malo u njega ulaže. Drugi razlog koji koči istraživanja je stalno opterećivanje time što takva istraživanja u materijalnom smislu, donose samom istraživaču ili državi koja ga financira.
– Novac uložen u istraživanje nikada nije bačen jer ljudi koji se time bave u to daju cijeli svoj život i jako su usmjereni prema tome da otkriju nešto što će doprinijeti boljitku svih. Neće pravi znanstvenici novac potrošiti na večere, nego će sve uložiti u istraživanja na koja su fokusirani i u koje daju cijeloga sebe kako bi bili dovoljno dobri da nešto razviju. Dvadesetih godina prošloga stoljeća cijeli je svijet mislio da u fizici nema više prostora za inovacije, pa su u sljedećih 30 godina razotkriveni principi kvantne fizike i funkcioniranje svijeta na atomskoj razini, a sada se sva naša tehnologija, od pametnih telefona do satelita, bazira na principima otkrivenih u onom periodu kada svi su mislili da više ništa ne treba otkriti.
Jednostavno nikada ne znate što ćete otkriti i što ćete od toga dobiti, ali ako ne investirate u tome, ostat ćete u neizvjesnosti. Čini mi se da u Hrvatskoj postoji šansa da ostanemo u neizvjesnosti. Ja vjerujem da Hrvatska ima velikih mozgova i nije čudo da su Hrvati uspješni kada odu van i kada ih se stavi u okruženje u kojemu dobiju priliku izraziti svoj potencijal, razvijati se i raditi ono što znaju – stav je mladog znanstvenika.
– Za podizanje kvalitete medicinskih usluga trebat će puno godina, iako kroz edukaciju i suradnju s drugim ustanovama na tome puno radimo. Ovo možemo ostvariti brzo i dobiti nešto što će nas diferencirati. Ta plaža daje dodanu vrijednost, ne samo bolnici, nego i Rovinju kao destinaciji jer suvremeni turisti svakako traže i sigurnost, ona im je vrlo bitna kada odabiru destinaciju. Ne možete prodati destinaciju ako nemate cjelokupnu ponudu, i u hotelu i izvan hotela. Cijela destinacija treba imati pet zvjezdica, uključujući i bolnicu. Na kraju krajeva, nisu bitni samo turisti, nego i naši pacijenti – bez obzira bili to pacijenti HZZO-a ili pacijenti koji plaćaju iz vlastitog džepa – oni zaslužuju puno više od onoga što sada imaju kada je riječ o uvjetima u kojima im se pruža medicinska usluga. Kod nas medicinska usluga je dobre razine, ali nedostaje komfor, a on je bitan dio onoga čime se bavimo i zato sada idemo u veliku obnovu – objašnjava svoj stav ravnatelj rovinjske bolnice.
Umrežavanje zdravstva
Osim s turističkim akterima u Rovinju, za razvoj rovinjske bolnice, prema mišljenju njenog čelnog čovjeka, važna je i suradnja s drugim zdravstvenim ustanovama, kako u Istri, tako i u široj regiji, prije svega Primorsko-goranskoj županiji.
– Kada sam došao iz Finske i preuzeo vođenje bolnice, situacija je bila takva da je svaka bolnica na ovome području bila dvorac« za sebe, utvrda u kojoj je glavna parola bila: Bori se protiv susjeda. No, to nema smisla i nije racionalno. Niti jedna bolnica ne može raditi sama. Na primjer, čak i jedna od najpoznatijih američkih bolnica, Stanford Clinic, svoj rad bazira na suradnji, odnosno umrežavanju, sa zdravstvenim ustanovama iz okruženja. To je ono čemu bismo trebali težiti i mi u Hrvatskoj. Realnost je da hrvatsko zdravstvo, sagledano u cijelosti, nije baš toliko loše. Ima loših primjera, ali ako se povežemo te loše primjere možemo lakše i kvalitetnije riješiti, a prvenstveno na dobrobit pacijenata i na podizanje kvalitete zdravstvene usluge.
Zvuči kao parola, ali zajedno smo jači. Srećom, u ovome trenutku našlo se u Istri i na Kvarneru dovoljno ravnatelja bolnica koji su toga svjesni i u to vjeruju i odlučili smo ići tim putem. Rovinjska bolnica potpisala je ugovore o poslovnoj suradnji sa Zavodom za hitnu medicinsku pomoć Istarske županije i s Općom bolnicom Pula i zajedno radimo na strategiji razvoja zdravstva u našoj županiji, te u tome nam se pridružuju i istarski domovi zdravlja. Naše razmišljanje ide u smjeru da samo udruživanjem možemo postati konkurentni drugim ustanovama.
No, kada govorim o drugim ustanovama, mislim prije svega na ustanove u inozemstvu, ne na one iz bližeg okruženja. Za rovinjsku bolnicu je, na primjer, opatijska Thalassotherapia poželjan partner, a ne konkurent. Ta ustanova razvila se u smislu medicinskog standarda maksimalno, ima lijep i funkcionalan prostor, u lijepom gradu i dijagnostički je jaka. Mi bismo trebali jako puno uložiti u opremu i edukaciju stručnjaka da dostignemo njihovu razinu dijagnostike, a na kraju rezultat ne bi sasvim sigurno bio isti, možda ni sličan jer iza njih stoje desetljeća iskustva. Takvo forsiranje natjecanja s Opatijom u dijagnostici nama ne bi donijelo ništa. Ne mislim samo bolnici koju vodim, nego i ovoj regiji, Istri i Kvarneru. To bi značilo dupliranje onoga što već imamo. No, činjenica je da se Thalassotherapia nema više gdje širiti, s obzirom na ono što bi željeli ponuditi u rehabilitacijskom programu. Ali tu mogućnosti imamo mi, i zašto onda ne bismo radili zajedno.
Takvom suradnjom omogućili bismo našim pacijentima da dobiju kvalitetnu uslugu – od početka bi imali točan protokol za cjelovitu uslugu, od dijagnostike do rehabilitacije, i cijelo vrijeme bi ga pratila ista osoba. Naš je plan, naime, uvođenje telemedicine, što bi omogućilo da pacijenta, dok vježba u Rovinju, nadgleda liječnik u Opatiji. Zajedno bismo postali snažna funkcionalna ustanova koja ima što ponuditi na tržištu, i bili bismo konkurentni klinikama iz razvijenih zemalja – iznosi svoju viziju Marinko Rade, dodajući da je vrlo zadovoljan što slične vizije ima i ravnatelj opatijske Thalassotherapije, prof. dr. sc. Viktor Peršić, s kojim se slaže i na osobnoj razini.
Moć inovacija
Sva ta priča oko umrežavanja zdravstva Istre i Kvarnera, dodaje, još je, istina, u »razvoju« jer za to ne postoji odgovarajuća čvrsta regulacija na nacionalnoj razini, baš kao što nedostaje i regulative za zdravstveni turizam, koji svi znaju logički definirati, ali ne i na papiru, što ozbiljno koči njegov razvoj. Baš kao što ga koči i nedovoljno ulaganje u istraživanja i inovacije, odnosno znanost.
– Znanost je bitna jer ste onoliko dobri koliko ste u pojedinom trenutku unaprijedili sebe i struku. Ako to ne činite, stojite, a svijet ide naprijed. Ja znam u mojoj struci, gdje sam u samom svjetskom vrhu, koliko je teško držati korak s drugim istraživačima i drugim bolnicama. Sve se razvija i brže nego možemo i zamisliti i ako ne ulažemo u znanje, stojimo na mjestu, gubimo korak, a time i konkurentnost i u konačnici šansu za opstanak jer ako ne napredujete – nestajete s karte poželjnih centara. Da, možda će takva bolnica koja ne ulaže u nove metode liječenja opstati, ali samo kao ustanova u koju će dolaziti oni koji moraju jer su blizu. No, ako želite uspjeti, morate izaći iz skupine, izdvojiti se – objašnjava ravnatelj rovinjske bolnice, koji od početka želi dio svog istraživačkog rada prenijeti u Hrvatsku i od ustanove koju vodi stvoriti istraživački centar.
Ta ideja, kaže, napreduje ali sporije nego je očekivao budući da bolnica do sada nije imala međunarodni kredibilitet u istraživanjima i nikada nije bila profilirana u tom smjeru. Taj kredibilitet u ovome trenutku Bolnica Rovinj dobiva iz istraživanja kojih Rade vodi u drugim bolnicama i moćnim europskim ustanovama, koje pri kandidiranju daju i vjetar u leđa Bolnici Rovinj.
– Vizija je bolnice Rovinj da bude magnet, i za pacijente jer će ovo nakon obnove biti lijep ambijent u kojemu će se dobivati vrhunska medicinska usluga, ali i magnet za mozgove, koji će privlačiti specijaliste iz drugih dijelova Hrvatske svojim inovativnim pristupom koji će im otvarati nove perspektive – govori o svojim vizijama Rade, ističući važnost edukacije, ali i upozoravajući na “krutu” hrvatsku regulativu koja zbog okvira što ih nameće HZZO ne daje veliku mogućnost da ono što specijalisti negdje nauče i odmah primijene u bolnici jer je potrebno takve usluge do-ugovorati, a to ponekad nije jednostavno. Kao što nije moguće niti nagrađivati inovativnost i posebna zalaganja u ustanovama.
Europska Florida
Rovinjska bolnica ima potpisan ugovor s Medicinskim fakultetom u Osijeku, a ovih dana potpisat će ugovor i s tri talijanske bolnice iz okolice Venecije, s kojom će razmjenjivati iskustva, ali i kadar kako bi naučili nove poslovne procese i uskladili ih, što u budućnosti može imati dalekosežne pozitivne efekte.
– Oni koriste neke druge metodologije i protokole i kad dođemo do njihove razine, da koristimo iste protokole s istom efikasnošću, tada možemo razmišljati i o razmjenjivanju pacijenata koji će dobiti istu razinu usluge. Dakle, to će za ovu rovinjsku bolnicu značiti više pacijenata i više novca, a za zdravstveni kadar unutar bolnice da postignu višu razinu u vidu edukacije i postanu bolji specijalisti u svom stručnom djelokrugu. Na kraju, to će značiti puno i za cijelu regiju koja će imati što ponuditi. Ideja o Hrvatskoj kao »europskoj Floridi« je vrlo realna i moguća. Moji kontakti u Finskoj, koji su, istina, sada više na znanstvenoj nego na bazi interesa za turističku ponudu, pokazuju da interesa za Hrvatsku tamo ima. No, u ovome trenutku rovinjsku bolnicu ne možemo nuditi skandinavskom tržištu. Naša tržišta za sada je ono uz koje nas veže tradicija – Austrija, te Italija koje se ovim povezivanjem s talijanskim bolnicama još više širi. No, naš prioritet u ovom trenutku je obnova i širenje djelatnosti te povezivanje sa srodnim ustanovama. Kada dođemo do željene razine onda možemo i na tržište gdje ćemo uskoro, siguran sam, »obraniti« svoju povijesnu tradiciju poželjnog lječilišta europske elite, što je Rovinj u prošlosti i bio – uvjeren je u svoju viziju Rade.
