U Savudriji ćete teško naći dva čovjeka, a da nisu ribari, koji razgovaraju o arbitraži i pitaju se kakve argumente trenutno iznose dvije države, a ista je situacija i u Piranu. Mladi bračni par iz Ljubljane o sporu ne zna gotovo ništa te nas pita je li završen, ali više onako radi reda jer ih ishod ne zanima
SAVUDRIJA, PIRAN »Bilo je pitanje ili arbitraža ili rat, a rat je pod svaku cijenu trebalo izbjeći«, dramatično je započeo razgovor savudrijski ribar Danilo Latin, s kojim smo se našli na molu u Savudriji. Pokušali smo razgovarati i s drugim ribarima o arbitražnom procesu o granici na moru koji je tijeku, što od njega očekuju, koje su njihove želje, strahovi, ali malo tko je raspoložen za priču, svi nekako pokušavaju preživjeti i gledaju svoja posla. »Razgovarajte s Latinom, on je naš glasnogovornik«, kažu uglas.
Od jednog smo mlađeg ribara ipak uspjeli doznati koja su njegova razmišljanja, a suprotna su od Latinovih, ali nije htio imenom i prezimenom u javnost. Smatra da je iza svega uvijek bila politika te da, što se njega tiče, problem granice ne postoji.
»Oduvijek smo ovdje svi zajedno ribarili. Više problema imamo s ribarima iz Pule, s Cresa i ostalih hrvatskih krajeva koji ovdje masovno dolaze u sezoni švoja, nego sa Slovencima. Slovenskih ribara ima malo i teško nam mogu biti konkurencija«, govori nam ribar dok čisti mreže na svom starom drvenom brodu. Nema on ništa protiv susjeda, čak naprotiv, i nije mu bitno hoće li granica na moru ići malo udesno ili ulijevo, ali na pitanje bi li se njegovo mišljenje promijenilo da Slovenci dobiju cijeli valu odgovara: »E, to je nešto drugo. Nema šanse da im damo obalu ni pod koju cijenu«.
Boravak u Savudriji nam je donio jednu veliku nedoumicu – oko čega se zapravo sporimo sa Slovenijom, je li riječ o Piranskom zaljevu, Savudrijskoj vali, Valonu ili Dragonjskoj vali. Naši sugovornici se u tome ne mogu složiti.
Mlađi ribar prihvaća naziv Piranski zaljev, kaže da ga oduvijek tako zvao. S njim se slaže i naš neribarski sugovornik Dario Dobrović, rođeni Savudrijac, dok Danilo Latin ima svoju teoriju, koja, valja priznati, drži vodu.
Ukazuje na činjenicu da Piranski zaljev spada pod Tršćanski, a teško da unutar jednog zaljeva može biti još jedan. Dakle, iz toga je, smatra, jasno da Piranski zaljev ne prolazi, već eventualno može biti Piranska uvala. Nekada se, kaže, nazivala i Dragonjska vala, a njegovi su preci uvijek govorili Valon. Ali on će reći da je riječ o Savudrijskoj vali.
Odnosi među ljudima u pograničnom području su odlični, ističu svi naši sugovornici. Dobrović to dopunjava svojim sjećanjima. »Nekad smo, doduše, bili povezaniji jer smo mi više gravitirali prema Piranu, a ne kao danas prema Umagu. Nekada smo išli barkom u šoping u Piran. To je bilo normalno 70-ih i 80-ih godina. Imali su više dućana, restorana, kafića, tamo je bio i akvarij. Moj pokojni otac je vozio turiste svaki dan u Piran. Tako je bilo do 1991. Ljudi su nakon toga htjeli granicu i danas je imaju«, njegov je zaključak.
Lome se koplja
Kako bilo, riječ je o dijelu mora oko kojeg se lome politička i ribarska koplja otkad je slovenske i hrvatske samostalnosti. Jer drugim ljudima s obje strane granice ta tema nije nimalo zanimljiva, barem je takvo naše iskustvo s terena.
U Savudriji ćete teško naći dva čovjeka, a da nisu ribari, koji razgovaraju o arbitraži i pitaju se kakve argumente trenutno iznose dvije države, a ista je situacija i u Piranu. Recimo, sreli smo mladi bračni par iz Ljubljane koji o sporu ne zna gotovo ništa te nas pita je li završen, ali više onako radi reda jer ih ni ishod ne zanima.
– Uvijek smo bili uvijek između dvije vatre. Rijetko kada je naša država stala iza ribara ovdje na granici. Jedan savudrijski ribar, kojeg su u Sloveniji osudili za ilegalan prelazak granice i protupravno ribarenje, u strahu više od godinu dana nije prelazio granicu. Obraćao se Ministarstvu vanjskih poslova, ali nitko ništa nije poduzeo. Slovenski policajci su radili svoj posao, a njihov posao je bio da nas istisnu s ovog područja i da ostanu samo slovenski ribari. Time bi pokazali međunarodnim instancama da je to njihovo ribolovno područje. Ali nisu uspjeli, a mi smo zbog svega platili ceh – kaznama, frustracijama i neugodnostima na moru. Ne zaboravimo kada je slovenska policija uskočila na hrvatski ribarski brod i jednom članu posade iščašila rame te nasilno odvukla brod u Piran. Vlasnik broda je morao platiti kaznu, iako nije prešao crtu sredine, da bi dobio brod nazad, a naša država nije učinila ništa da bi ga zaštitila«, podsjeća Latin na neke slučajeve iz prošlosti.
Bonaca u odnosima
Pitamo ga smatra li da će zbog takvog ignoriranja vlastitih ribara Hrvatska ispaštati u arbitraži. »Ne znam, ali znam da su dosad ispaštali hrvatski ribari«, odgovara. Sada je, međutim, situacija puno mirnija.
Latin tvrdi da slovenski ribari vrlo rijetko prelaze crtu sredine, a nema više ni ulazaka njihovih policijskih plovila. Doduše, baš je to jutro kraj Savudrije prošao slovenski vojni brod, ali je došao iz međunarodnih voda po koridoru odvojene plovidbe, što je po međunarodnim standardima. Tu bonacu u odnosima Latin objašnjava činjenicom da je sve manje aktivnih ribara u Sloveniji, ali kaže da ima i drugih razloga.
– U vrijeme najveće napetosti imali smo informacije da je slovenske ribare podržavala vlast u Ljubljani u smislu financiranja goriva da bi išli što južnije. Oni su svojom prisutnošću trebali stvarati atmosferu napetosti. Sloveniji je zapravo jedini cilj postati pomorska zemlja, doći granicom do međunarodnih voda, ostale priče oko cjelovitosti vale samo su skretanje pozornosti s tog glavnog cilja, zaključuje Latin.
Granica bi trebala ići po polovici zaljeva, kao što je sada, stav je Darija Dobrovića. »Nisam ribar, ali znam da njima to jako puno znači. Ljudima koji ne ribare puno bi značilo da granica bude kao nekad, da se može prelaziti bez ikakvih kontrola, to bi bila olakšica. Ne bi bilo dobro da se granica pomjera na ovu ili onu stranu. Slovenci i sada mogu slobodno ploviti našim dijelom pa nema smisla da traže izlaz na otvoreno more na račun našeg teritorija. Zbog naših bi mi ribara bilo žao da izgubimo dio mora«, kaže Dobrović.
