Izlaz iz problema

MRŠIĆ UVIJEK JOCKER – ZOVI: U SDP-u sve više onih koji “tipuju” na bivšeg šefa “Podravke”

Tihana Tomičić

Foto Boris Scitar / PIXSELL

Foto Boris Scitar / PIXSELL

Mnogi misle da bi Mršić, da je 2015. nastupio u ime SDP-a protiv Tomislava Karamarka, u trenutku kad je Milanović već bio potrošen, bio pomeo HDZ, jer tada teme ne bi bile ideološke nego gospodarske



Dok se HDZ bori s pokušajem da u Saboru na sve načine zadrži parlamentarnu većinu i sačuva Vladu, SDP se koprca u unutarnjim problemima. Dio kluba zastupnika SDP-a je protiv novih izbora jer se boje da ne bi bili na Bernardićevim novim listama, a drugi dio, koji nema taj strah, misli da bi SDP na nove izbore najesen trebao ići s kandidatom Zvonimirom Mršićem. Naravno, treći su za Davora Bernardića u kompletnom paket aranžmanu.


No, Mršićevo ime je uvijek joker-zovi, ovo nije prvi put da ga se zaziva kao spasonosno rješenje, jer je SDP često imao predsjednike za koje je dio stranke mislio da su dobri šefovi stranke, ali da ne bi bili dobri šefovi vlade. Zapravo, to se govorilo i mislilo za sve SDP-ove predsjednike – i za Ivicu Račana, i za Zorana Milanovića i sad za Davora Bernardića.



Ono što je Mršićeva velika prednost je i činjenica da je i dalje u najboljim godinama za vođenje vlade, naime rođen je 9. siječnja 1966. Evo što o njemu kaže Wikipedia: hrvatski menadžer, gospodarstvenik, političar, predsjednik Uprave Podravke.




Vojnu gimnaziju polazio je u Zagrebu. Diplomirao je 1990. općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu i novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Od 1990. do 1998. obavlja dužnost direktora Službe za odnose s javnošću u Podravki d.d. Od 1997. do 1999. zamjenik je gradonačelnika Grada Koprivnice. Apsolvirao poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Završio FBA – Fundamentals of Business Administration na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.


U razdoblju od svibnja do listopada 2000. voditelj je službe za odnose s javnošću i protokol Grada Zagreba, a od listopada 2000. do lipnja 2001. direktor je Službe za odnose s investitorima u Podravki d.d. Od lipnja 2001. do veljače 2012. gradonačelnik je Grada Koprivnice. Bio je član Nadzornog odbora koprivničke Podravke, a od veljače 2012. do 2016. predsjednik uprave tog poduzeća.



Iako Bernardić demantira mogućnost da on kao predsjednik stranke neće biti i kandidat za premijera na novim izborima, to zvuči dosta neuvjerljivo s obzirom da neki od njegovih najbližih suradnika u Predsjedništvu, poput Siniše Hajdaša Dončića, sada već otvoreno govore o Mršiću kao potencijalnom »game changeru« koji bi SDP-u mogao donijeti pobjedu na novim izborima.


Mršić se kao najbolji kandidat spominje iz dva osnovna razloga: prvo, dugo je u stranci, a to je članovima partije uvijek bitan element, da kandidat nije neki padobranac sa sumnjivom agendom. I drugo, bio je doista uspješan direktor Podravke, kojeg je pritom nedavno smijenila HDZ-ova politika. Mršić trenutno ima dosta vremena da osmisli način na koji bi na te izbore izašao, a da i sam ima interesa za to pokazuje činjenica da se, nakon prvih napisa o povratku u političku arenu, prije nekoliko dana doista i pojavio na skupu SDP-a u Koprivnici, dobivši pritom veliki pljesak i ovacije.


Bivši gradonačelnik Koprivnice i donedavni predsjednik Uprave Podravke Zvonimir Mršić zasad se javno ne izjašnjava oko sve češćih poruka iz stranke kako bi baš on bio najbolji premijerski kandidat SDP-a. Na naša pitanja odgovara samo kako će vrijeme za razgovor o ovim temama biti tek nakon lokalnih izbora, i potpuno je jasno da bi, ako bi se našao u ovoj ulozi, to bilo na temelju odluke aktualnog vodstva, a ne rušenja Davora Bernardića, barem tako glase signali koje preko sebi bliskih ljudi šalje iz Koprivnice.


Propala ideja 2006. zbog Milanovića 


Iako neki izvori u stranci tvrde da je Mršić prošloga tjedna bio na razgovoru kod predsjednika SDP-a i da je iskazao zainteresiranost za kandidaturu za premijera, to nije potvrđeno. Zasad krug oko Davora Bernardića odbija razdvajanje funkcije predsjednika stranke od kandidata za premijera, no oni koji stoje uz Mršića tvrde kako Bernardić i dalje treba ostati šef stranke, jer dobro pokriva teren i organizaciju, ali da bi Koprivničanec trebao biti osoba koja bi kao tehnomenadžer vodila lijevu vladu.


»Kad smo 2007. bili u toj situaciji da je Milanović bio šef stranke, a Ljubo Jurčić kandidat za premijera, u tome nismo uspjeli. Ali ne zbog Jurčića, nego zbog Milanovića. On je bio kriv za to da nije uspio dobiti niti dovoljan broj glasova na izborima, niti kasnije u postizbornim pregovorima odigrati kako treba. Zato taj koncept nije potrošen, dapače. Sjetimo se da je ta kombinacija bila smišljena za situaciju Račan-Jurčić još godinu prije tih izbora, 2006., i bilo je dovoljno vremena da se javnost pripremi za to. Nažalost, Račan se razbolio i vrlo naglo otišao, pa je ideja propala. Ali radi Milanovića«, kaže naš izvor blizak Mršiću.


Foto Pixsell


Foto Pixsell



Čini se da on nije osobito zainteresiran za to da nužno vodi SDP koliko za to da svoja znanja iskoristi u samoj vladi. Uz to, većina ljudi iz vrha SDP-a osobno mu je sklona, Mršić nije bio u većim sukobima u stranci, a uostalom oduvijek je pripadao krugu koji danas vodi SDP, dakle suparnicima Zorana Milanovića. Iako je Milanović tvrdio da je za Mršića učinio kao premijer sve što je mogao kad je Podravka u pitanju, jer ga je kao svojedobnog unutarstranačkog oponenta mogao i micati s tog mjesta, ili mu u NO ugurati ljude koji će ga rušiti, uvijek je tvrdio da to nije činio i da je Mršiću dao da diše u toj većinski državnoj i fondovskoj tvrtki. No, Mršić je realno uvijek bio bliži struji Zlatka Komadine, Željke Antunović i ostale »stare garde« SDP-a. Zato ne zvuči nemoguće da on doista i dođe u priliku da sada postane kandidat za premijera.



Za to vrijeme HDZ pokušava skucati većinu za opstanak Vlade Andreja Plenkovića. Nekoliko je pritom scenarija: prvo, može se dogoditi nastavak veletrgovine u Saboru u kojem Plenkoviću sada trebaju i dodatni glasovi nakon odlaska Zlatka Hasanbegovića, te privremenog distanciranja Furija Radina, a pitanje i kako će Milorad Pupovac dalje braniti svoje stavove pred vlastitim biračima srpske nacioanlne zajednice nakon istupa Milijana Brkića o manjinama. Plenkoviću će na glasanju o novim ministrima nakon lokalnih izbora biti vrlo teško skupiti većinu, osim ako na kraju ipak ne preobrati HSS.


Drugi scenarij je manjinska vlada – dakle podrška i manjinaca, i HNS-a i IDS-a i tko zna koga sve još za »mir u kući«, odnosno izbjegavanje novih izbora. Moguće je, mada se Ivan Vrdoljak i Boris Miletić zaklinju u sve na svijetu da neće ići u HDZ-ovu vladu, da zaista ne odu, ali da je u Saboru podrže s objašnjenjem da se tako štedi novac poreznih obveznika jer su izbori skupi. Tada bi IDS vjerojatno isposlovao kakav novi veliki projekt u Istri, a HNS pokoje javno poduzeće, a Hrvatska bi zadržala političku stabilnost i poštedila građane nove dodatne gnjavaže. Tada bi SDP i Most ostali sami u opoziciji, ali bi dobili novo vrijeme da se sami konsolidiraju do redovnih izbora 2020.


I treće, mogućnost su i novi izbori, za koje mnogi smatraju da bi bili i najpošteniji, ali i za Plenkovića najkorisniji. Njega se, unatoč ovoj saborskoj trgovini, smatra sada mnogo manje anemičnim, a mnogo više odlučnim nakon što je, ne trepnuvši, odbacio Most. Također, smatra se da će prava kriza oko Agrokora buknuti najesen, pa da stoga HDZ mora raspisati izbore prije te erupcije.


No, tu se otvara pitanje unutarstranačkih izbora u HDZ-u, odnosno napada zdesna od Hasanbegovićeve struje. Kao i obično, za vrh HDZ-a opasnija su unutarnja vrenja nego opozicija, pa ako izbora ne bude nego se Plenković nastavi baviti veletrgovinom u Saboru, tada će biti jasno da se boji za svoju snagu u samom HDZ-u, gdje ga raspisivanje parlamentarnih izbora i samoga može brzopotezno detronizirati. Već na glasanju za nova četiri ministra početkom lipnja znat ćemo koji je od ovih scenarija pobijedio.



Dio Predsjedništva to već želi, a ostalo će biti na samom Bernardiću – ako istraživanja javnosti do rane jeseni pokažu da ga građani i dalje ne »doživljavaju«, to svakako može postati jedna od opcija. Ključno je da aktualni šef stranke Bernardić, međutim, »pregrize« sam sa sobom je li spreman ići na izbore kao osoba koja će voditi neku novu vladu ili ne. To će biti doista njegova osobna odluka. Ali prvo treba vidjeti ankete. Ukoliko bi one dale Mršiću šansu za izbornu pobjedu SDP-a, tada ni mladi šef stranke ne bi mogao protiv toga.


Sad je 5 poslije 12, ali šansa postoji 


Činjenica je da Mršić ima upravljačko iskustvo u velikom sustavu opterećenom politikom, pa stoga zna politički razmišljati itekako dobro, a mnogi misle da bi Mršić, da je 2015. nastupio u ime SDP-a protiv Tomislava Karamarka, u trenutku kad je Milanović već bio potrošen, bio pomeo HDZ, jer tada teme ne bi bile ideološke nego gospodarske. Poznato je da Karamarko u tim vodama ne pliva, pa bi Mršić tada sigurno bio pobjednik, a i danas je uostalom već 5 nakon 12 kad je gospodarstvo Hrvatske u pitanju pa bi Mršić kao menadžer i u tom smislu bio dobro rješenje.


Pragmatični ljudi u stranci, poput Hajdaša Dončića, rezoniraju pak matematički: ako Mršić može proći bolje od Bernardića i dovesti SDP do pobjede, to je onda jedini i najjednostavniji razlog zašto bi on bio kandidat za premijera. SDP je kadrovski opustošen, bivši Milanovićevi ministri, mada neki od njih nisu bili loši, pa i sam Hajdaš Dončić koji je vodio ogromno Ministarstvo mora i prometa, ili Gordan Maras koji je sad nova zvijezda u Saboru, ipak su već potrošeni u očima birača koji su gladni novih lica. Spomenute ljude gledamo na tv-u svakodnevno već punih 10 godina i osvježenje je SDP-u sigurno potrebno, a Bernardić nažalost nije dovoljno ozbiljno percipiran, i još uvijek ga se smatra mladim i zelenim za vođenje vlade.


Nažalost, u SDP-u su pritom uvijek bitni kadrovi sami po sebi, za razliku od programa, pa će ipak prije konačnih zaključaka biti zanimljivo čuti što će točno Zvonimir Mršić imati za reći nakon lokalnih izbora, kad se planira oglasiti sa svojom političko-ekonomskom agendom.