Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 19° 1
Sutra: 19° 19° 1
16. srpnja 2019.
Ispraznost političke stvarnosti

MARINKO KRMPOTIĆ Cirkus za mitski narod

snimila Miranda Cikotić
snimila Miranda Cikotić
Autor:
Objavljeno: 8. srpanj 2019. u 23:15 2019-07-08T23:15:32+02:00

Kolinda bi najradije zbrisala negdje drugdje, ali čini se da baš i nema nečeg novog za nju pogodnog, a uz to je ipak dužna i svojoj stranci pa će i ona u utrku. Pernar se, kao i obično, ide dobro zajebavati i svjestan je da više od toga i ne može, a vjerojatno će mu se pridružiti i Kolakušić kad shvati da njegove ideje, koliko god dobre bile, velika većina birača uopće ne razumije. Pogotovo ako ih ne prati mahanje šahovnicom!

Sva ispraznost hrvatske političke stvarnosti u sve se većoj mjeri vidi zahvaljujući ničim izazvanoj, ali već pokrenutoj kampanji za izbor novog predsjednika ili predsjednice Hrvatske. Što zahvaljujući željama kandidata koji žele steći što bolje startne pozicije, što zaslugom gotovo svih medija kojima je za sada petero najavljenih kandidata puno zanimljivije od znatno ozbiljnijih i za Hrvatsku važnijih tema, počelo je zagađivanje hrvatskog medijskog prostora pričama, prilozima, intervjuima i vijestima o tome što radi i gdje je Škoro, kakvu frizuru i haljinu ima Kolinda ili što je rekao Zoki, a nađe se bogme, iako znatno manje, i prostora za nestašnog Pernara i anarhičnog Kolakušića.

Odjednom je ono što će oni naciji reći jako, jako bitno pa dobivaju mjesta na prvim stranicama svih jačih novina, uvodnim dijelovima radijskih i TV dnevnika, pa eto i u kolumnama. I sve bi to bilo u redu da oni nešto i znače. No, iskustvo nam govori da je, nakon ukidanja ovlasti koje je imao prvi hrvatski el prezidente Franjo Tuđman, ta funkcija nebitna, nepotrebna pa i štetna za državni proračun jer se za paradiranje predsjednika ili predsjednice izdvajaju poprilična sredstva koja bi se mogla puno korisnije upotrijebiti.

Na plaću prvog čovjeka ili žene Hrvatske, veliku prateću kamarilu raznoraznih savjetnika i »stručnjaka«, osiguranje koje mora biti na top razini, putovanja i posjete te druge prateće aktivnosti troše se stotine milijuna kuna koje su isključivo u funkciji igrokaza jer predsjednik Hrvatske gotovo ni o čemu i ne odlučuje. Njegovo je da se slika i smješka, pa je utoliko i ovaj mandat Kolinde Grabar Kitarović - koliko nas god tko optužio za seksizam - bio uspješan.

Što god tko rekao bilo ju je lijepo vidjeti kako se veseli u Rusiji i ti njeni istupi sigurno su pripomogli uljepšanju slike Hrvatske kao zemlje koja, ako ništa drugo, bar ima zaista lijepu ženu za predsjednicu. Budući da se, na žalost, više od tog vizualnog dojma i ne može, bolje bi bilo da u ionako siromašnoj zemljici uštedimo novac namijenjen toj funkciji i iskoristimo ga za nešto pametnije.

No, teško će to ići jer je tog novca poprilično i sve više ljudi tu bere dobru lovu, a odgovornosti, brate, nikakve. Sve bitne odluke ionako donosi Vlada i Sabor RH te sveprisutne stranke pa je u stvari izboriti se za predsjednički mandat itekako korisno jer na kraju uvijek možeš reći da ništa nisi učinio jer ništa nisi ni mogao učiniti budući da nemaš gotovo pa nikakvih ovlasti. Znači, najbitnije je doći na vlast jer će ti ona ipak donijeti puno koristi, a kad te netko pita za rezultate, uvijek mu možeš reći - a što sam uopće mogao učiniti?

Da ovako razmišlja sve veći broj političara vidi se i iz naraslog zanimanja za bavljenje elprezidentskom funkcijom. Tako se ove godine u tu utrku uključuje i Zoran Milanović koji je svojedobno kraj aktualne predsjednice prolazio kao pokraj turskog groblja i ne pružajući joj ruku jer, tvrdio je, kome je ta njena funkcija uopće bitna. Sad je odjednom baš Zokiju - jako bitna. Hm. Tko zna zašto i zbog čega? Pa je tu onda srcedrapateljni Škoro koji se okušao u svemu (pjevač, producent, glumac - i to dobar - u Pervanovoj »Večernjoj školi«...) pa veli sam sebi i svojima, pa što ne bi bio malo i »precjednik«.

Kolinda bi najradije zbrisala negdje drugdje, ali čini se da baš i nema nečeg novog za nju pogodnog, a uz to je ipak dužna i svojoj stranci pa će i ona u utrku. Pernar se, kao i obično, ide dobro zajebavati i svjestan je da više od toga i ne može, a vjerojatno će mu se pridružiti i Kolakušić kad shvati da njegove ideje, koliko god dobre bile, velika većina birača uopće ne razumije. Pogotovo ako ih ne prati mahanje šahovnicom!

Ako vam se ove opaske o kandidatima za hrvatskog predsjednika ili predsjednicu čini odveć oštrim, čak možda i neprimjerenim jer, k vragu, ipak je to pozicija predsjednika jedne države, postavite si samo jedno jedino pitanje: Što će nama biti bolje nakon što predsjednički izbori budu privedeni kraju, bez obzira na to tko u toj utrci pobijedi? Ništa. Pod milim Bogom ništa. Korist će imati ekipa koju novi šef okupi oko sebe, njegovim ili njenim uspjehom hvalit će se stranka iz koje dolazi, a sve ostalo ostat će isto kao kad je signor presidente bio, ajmo ga se sjetiti, bezlični Josipović.

I što nam onda sve to treba? Pa i ne treba, ali takav su sustav i osmislili oni kojima nije bitno kako taj mitski »narod« - kojeg će sada svi kandidati često spominjati - živi, već kako da oni sami dođu do što boljih i lagodnijih političkih uhljebljenja. Budući da »narod« taj sustav ne može promijeniti, jer uz njega stoje i saborski zastupnici koji, kao, predstavljaju narod, onda je jasno da sav taj cirkus možemo samo promatrati i čuditi se svjesni spoznaje da je potpuno svejedno hoće li predsjednik Hrvatske biti Zoki, Škoki ili Koki.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka