Krade se sve: električne, plinske i druge instalacije, dijelovi raznih cestovnih, željezničkih i električnih infrastruktura, kablovi, cijevi i transformatori, šahtovi, na stotine metara pruge, oluci, klupe, prometni znakovi i cestovni stupići... Materijalna šteta se mjeri u milijunima kuna, a lopovi često ugrožavaju živote drugih ljudi, pa i svoj vlastiti. Unatoč tome, broj ovih kaznenih djela stalno raste
Lista metalnih predmeta poduža je, maštovita i krajnje bizarna. Zbog nekoliko stotina kuna zarade u povijest, odnosno u rezalište otišlo je već više desetaka crkvenih zvona, poput onih iz stare istarske crkvice u Rapavelu koja su se nakon nekoliko tjedana u dijelovima pojavila u Dugoj Resi.
»Integritetom« je platilo i nekoliko umjetničkih djela poput Augustinčićeve »Gole Maje« iz daruvarskog parka koja je završila rastavljena na 13 komada u Zagrebu ili što je najnoviji i najbizarniji slučaj – četiri olovna sarkofaga stara više od 1500 godine iz Splita čija je vrijednost u povijesnom smislu neprocjenjiva, dok bi u stanici za otkup sekundarnih sirovina gdje su vrlo brzo pronađeni, »zaradili« jedva tisuću kuna.
Iako neki od naših sugovornika misle da trend bizarnih krađa raznoraznih metalnih predmeta neće još dugo trajati, oni dobro upućeni u promet riječke i svih obližnjih luka svjedoče o velikoj količini »sekundarnih sirovina« koje svakodnevno odlaze u inozemstvo. Većina dotičnog materijala nesumnjivo potječe od legalne prodaje otpadnih materijala iz raznih tvornica i brodogradilišta, no potražnja za željezom, bakrom i drugim metalima koja u svijetu ne jenjava uparena s recesijom i siromaštvom, zasigurno će još neko vrijeme buditi apetit i hrvatskim lopovima. Hrvatska, naravno, u tome nije izolirani slučaj. Prema pisanju Dailymaila, primjerice, u tri je posljednje godine krađa bakrenih kablova samo britanske željeznice stajala 43 milijuna funti, dok slične krađe na svim razinama i njihove posljedice britansku ekonomiju godišnje sad već koštaju 770 milijuna funti.
Opasan »biznis«
Opatijski »Parkovi« u samo su nekoliko dana oko Nove godine ostali bez 25 tisuća kuna vrijednih klupa i njihovih dijelova, što nije prvi takav slučaj na opatijskom području, a sa slavonskih je prometnica u posljednjih nekoliko godina nestalo nebrojeno prometnih znakova.
Samo na pruzi Pula-Buzet se, primjerice, u prvih osam mjeseci 2012. godine dogodila 61 krađa bakrene vodne žice. Lopovi su sa željezničkih stupova do rujna skinuli čak 6,5 tona, odnosno 103.310 metara žice što je dulje i od same istarske pruge. U HŽ-u ističu da osim znatne materijalne štete, ovakva pljačkanja pruga uzrokuju pojavu »velikih neurednosti u prometu i zakašnjenje vlakova«.
– Osim visoke materijalne štete koja seže i preko milijun kuna, krađom sekundarne sirovine počinitelji čine i kazneno djelo »dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom«, kao i kazneno djelo »oštećenje i nedozvoljeni izvoz kulturnog dobra«, a također, bilježe se i slučajevi u kojima su počinitelji smrtno stradavali prilikom počinjenja ove vrste kriminaliteta, poručuju pak iz MUP-a iz kojeg nam nisu mogli dati podatak koliki je ukupan broj svih krađa »sekundarne sirovine« počinjen prošle godine u Hrvatskoj.
Hit – oluci
U službi općeg kriminaliteta Policijske uprave Primorsko-goransko kazali su nam pak da je na području ove PU tijekom 2012. godine zabilježeno 28 teških krađa i 51 krađa ovog tipa, dok su do 20. srpnja ove godine evidentirali 14 teških krađa, 39 krađa i 59 sitnih krađa u cilju ilegalne prodaje sekundarnih sirovina.
Apsolutni hit na ovom području su bakreni oluci sa zgrada – mahom izoliranih vikendica, no i vrtića, škola i nekih drugih institucija. Lopovi ne zaziru penjati se niti desetak metara visoko da bi došli do malo bakrene legure, a osobito su omiljene i masivne rešetke za oborinske vode, čije krađe mogu ozbiljno ugroziti cestovni promet.
Iako se na prvi pogled čine bizarnima, a time i upadljivijima, sve slučajeve ovog tipa nije nimalo lako razriješiti. Ukradenu sekundarnu sirovinu lopovi na prodaju nose ovlaštenim stanicama za otkup sirovina ili eventualno nelegalnim otkupljivačima, koji tu istu ukradenu robu pokušavaju ponovno preprodati legalnim otkupljivačima.
Policija, međutim, uspije razriješiti tek dio prijavljenih krađa, jer kako nam objašnjava voditelja Službe općeg kriminaliteta Robert Tomac, od trenutka krađe do trenutka kada ta sekundarna sirovina uđe u postupak otkupa – često tad već raskomadana i prilično neprepoznatljiva, prođe tek nekoliko sati.
A iako određen broj njih surađuje s policijom, većina legalnih otkupljivača, potvrđuju nam i u Ravnateljstvu policije u Zagrebu, prilikom ovakvog načina otkupa otuđene robe od »malih« prodavača u načelu ne traži nikakav dokaz, odnosno dokument kojim bi utvrdili porijeklo robe, niti traže identifikacijski dokument kako bi utvrdili i zabilježili od koga su kupili sekundarnu sirovinu.
U ogromnoj količini materijala koji dnevno prolazi kroz otkupne stanice, ukradene i razrezane dijelove nije nimalo lako uočiti, a jednom kad se prodaja izvrši, teško je i povezati počinitelja s predmetom, tad već nepovratno istopljenog, kaznenog djela. Policija se kradljivcima sekundarnih sirovina pokušava stoga obračunati akcijama »na terenu«, primjerice rutinskim i ciljanim kontrolama vozila i manje rutinskim obilascima legalnih otkupnih stanica.
Jerry Pajić, direktor Metisa, tvrtke koja je ujedno i jedan od najvećih legalnih otkupljivača sekundarnih sirovina u Primorsko-goranskoj županiji, pojašnjava nam kako su policajci česti gosti u njihovim prostorima.
MESING (kg) » 17 kuna
BRONCA (kg) » 23 kune
ALUMINIJSKI PROFILI (kg) » oko 7 kuna
OLOVO (kg) » 5 kuna
ŽELJEZO (kg) » 1 – 1,5 kuna
Novi zakon
– Naše je pravilo koje smo uveli još prije nekoliko godina da svatko tko želi nešto prodati mora dati osobnu iskaznicu, te potpisuje izjavu da je to što prodaje njegova imovina. No, to ne zahtijevaju svi otkupljivači. Oni koji takve stvari kradu, jako dobro znaju gdje ih mogu bez opasnosti prodati. Često se ukradene stvari preprodaju u sasvim drugom gradu, pojašnjava nam Pajić.
Ovih bi dana na snagu trebao stupiti Zakon o održivom gospodarenju otpadom oko kojeg su se prethodno iz više razloga lomila koplja. Dio koji se tiče otkupa otpada doživio je svojevrsne izmjene koje bi, nadaju se u MUP-u, mogle »preventivno djelovati na nelegalan otkup sirovine«. Novi zakon tako nalaže da zaprimanje otpada trgovac mora snimati videonadzorom, te videosnimku potom čuvati najmanje mjesec dana.
Trgovac otpadom dužan je, nadalje, zatražiti na uvid osobni identifikacijski dokument osobe od koje otkupljuje otpad, te dokaz o porijeklu otpada, odnosno izjavu o vlasništvu otpada, bez čega otpad ne smije otkupiti.
Ako se pak prodajom otpada ostvari mjesečni prihod veći od polovine minimalne plaće u Republici Hrvatskoj, takva se prodaja smatra obavljanjem djelatnosti trgovanja otpadom, za što trebaju posebne dozvole.
Time se djelomično dodatno ograničila prodaja za »vlastite potrebe«, što će se, međutim, nesumnjivo odraziti i na one koji do nešto kuna pokušavaju doći tek prikupljanjem starog otpada koji nikome ne treba.
