RIJEKA Iako se još uoči ulaska Hrvatske u Europsku uniju činilo da bi problem Ljubljanske banke mogao biti riješen prebijanjem duga štedišama s potraživanjima Ljubljanske banke od hrvatskih tvrtki – o čemu se, prema našim informacijama, ozbiljno razmišljalo još prošle godine – nakon ljetošnje presude Europskog suda za ljudska prava kojom je Slovenija proglašena odgovornom za povrat duga štedišama ta je opcija otpala, a pitanje naplate Ljubljanske banke od hrvatskih kompanija definitivno će se rješavati pred hrvatskim sudovima.

A budući da većina tih potraživanja, o kojima je jučer iscrpno izvijestio Novi list, već odavno predmetom sudskih postupaka, hrvatske tvrtke od kojih Ljubljanska banka potražuje velike novčane iznose najčešće ne žele javno komentirati te predmete, jer im to nalaže pravilo o nekomentiranju sudskih postupaka koji su u tijeku.

Baš takav nam je odgovor stigao iz Sektora korporativnih komunikacija Ine, koju Ljubljanska banka tereti za čak 1,45 milijardi kuna, no iz te kompanije neslužbeno doznajemo kako su između Ine i Ljubljanske banke trenutačno otvorena tri pravna pitanja – dva povezana postupka radi isplate duga i treći radi predaje u posjed poslovnog prostora u Zagrepčanki, no nijedan nije pravno okončan.

U postupku koji je Ljubljanska banka pokrenula protiv Ine  radi naplate duga u vidu zatezne kamate temeljem dva ugovora o kreditu iz 1982., Ina je prigovorila na rješenje o izvršenju iz 1995., i to zbog zastare, osnovanosti i visine zahtjeva te preuranjenosti tužbe, budući da se po istom pravnom osnovu vodio drugi postupak radi nedopuštenosti ovrhe, koji je u međuvremenu i pravomoćno okončan u korist Ine 1996. godine.

U drugom povezanom slučaju zagrebački Trgovački sud 2010. godine odbacio je tužbu Ljubljanske banke, uvažavajući prigovor kako se radilo o pravomoćno presuđenoj stvari (res iudicata), što je potvrđeno i odlukom Visokog trgovačkog suda.

U ovom trenutku, dakle, oba slučaja završena su u korist Ine, no Ljubljanska banka je 1997. tražila ponavljanje postupka pravomoćno okončanog 1996., a podnijela je i reviziju protiv odluke Visokog trgovačkog suda iz 2011. U oba ova slučaja – o ponavljanju postupka i reviziji – čeka se sudska odluka.  

U trećem sporu Ljubljanska banka traži predaju u posjed poslovnog prostora u poslovnom neboderu Zagrepčanka navodeći da je vlasništvo nad njim stekla temeljem kupoprodajnog ugovora s poslovnom zajednicom Petrokem, koja se također nalazi na popisu dužnika Ljubljanske banke. Ina je uložila žalbu na presudu zagrebačkog Općinskog građanskog suda iz 2012. kojom je naložena predaja prostora Ljubljanskoj banci jer smatra da pravo vlasništva Ljubljanske banke nije valjano stečeno zato što nije postojalo ovlaštenje Petrokema za sklapanje takvog ugovora. U Ini  smatraju da Ljubljanska banka nikad nije stekla posjed nad tim prostorom, već mirni posjed ima Ina. U tom sporu čeka se drugostupanjska odluka o žalbi.

Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista…