Bivša ministrica obrazovanja

Ljilja Vokić protiv štrajkaša: Plaću treba zaslužiti, a ne da se za 16 sati nastave dobije 7.000 kn

Ljerka Bratonja Martinović

foto: Miranda Cikotić / PIXSELL

foto: Miranda Cikotić / PIXSELL

U ovo vrijeme se ne štrajka. Kraj je kalendarske godine, donosi se proračun za sljedeću, a oni su trebali štrajkati lani, kad se donosio proračun za ovu godinu...



Iako po njenom sudu učitelji i profesori jesu potplaćeni i zaslužuju veće plaće, bivša HDZ-ova ministrica obrazovanja iz 90-tih godina, Ljilja Vokić, smatra da su sindikati odabrali pogrešno vrijeme za štrajk.


Je li ovaj štrajk učitelja i profesora po Vašem sudu opravdan?


– Ne. U ovo vrijeme se ne štrajka. Kraj je kalendarske godine, donosi se proračun za sljedeću godinu, a oni su trebali štrajkati lani, kad se donosio proračun za ovu godinu.




Nije li u Hrvatskoj sada došlo vrijeme da se ozbiljno poradi na statusu učitelja i profesora? Obrazovanje već dulje vremena ima podršku vlasti, ali samo načelno, to se na plaćama ne vidi.


– Prvo treba stabilizirati financije, a onda razmišljati o povećanju plaća. Skočili smo za pet mjesta na ljestvici u Europskoj uniji, treba pričekati da se državne financije stabiliziraju. Fiskalna politika vodi se odgovorno.


Nema reforme


Čak i ako smo u reformskoj godini? Ne bi li trebalo nastavnike dodatno platiti za dodatni angažman na stručnom usavršavanju i pripremama koje imaju zbog uvođenja reforme u škole?


– Dobar nastavnik se ne postaje većom plaćom. Pa ne može se s tri edukacije zamijeniti ono što ste naučili na fakultetu. Ja sam profesor hrvatskog jezika, dobila sam diplomu, i pitam se tko bi me trebao podučavati? Moji kolege sigurno ne. Samo moji profesori, a sveučilište je gotovo isključeno iz reforme. Dobar nastavnik uvijek je bio u reformi, prilagođavao se razredu u koji bi došao, tome kakvi su mu učenici. Ovo što se sada događa gladak je primjer da se izađe iz svega. Tu reforme ionako nema. U čemu vidite reformu?



Činjenica je da učitelji i profesori, kao visokoobrazovani djelatnici, imaju najniže koeficijente u javnim službama, a Vlada ne čini ništa da to ispravi.


– Premijer je rekao da je uložio dvije milijarde kuna više nego godinu prije. Bilo bi dobro da barem 500 milijuna kuna može ići na učiteljske plaće, a može i milijarda. Nema novih škola, novih zgrada, i pitam se gdje su ti novci, osim ako su uloženi u tablete. Udžbenike su kupili, a javni natječaj nije raspisan. To je nedopustivo. Tablete je isto trebalo kupiti preko javnog natječaja. Bila je »mudra« odluka da se dodijele sredstva školama i da ih one kupe. Sve su to zalud bačeni novci. A ministrica Divjak odmakla se i od Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije, odmakla se od Jokićeve reforme. Tablete kupuje samo tako, a gdje je djeci mozak?



Pa govori se o novoj paradigmi poučavanja, drukčijem ocjenjivanju i vrednovanju znanja, drukčijim ishodima učenja.


– Sve je to samo forma. Ne može nastavnik izmisliti drugi način ocjenjivanja. I prije smo imali rubrike pokraj ocjena gdje ste upisivali pokazuje li učenik interes za predmet, je li nadaren. To nije bila samo suha ocjena. Imala sam jednog učenika koji je imao problem s rukopisom. Kad smo obrađivali djelo Jože Horvata »Waitapu«, koje govori o plovidbi do cilja, napisala sam na njegov rad: »Tvoj Waitapu je očito tvoj rukopis«. Rekla sam mu neka svaki dan 15 minuta vježba pisanje. Kad mu je otac došao u školu, očekivala sam protest, ali on se s time složio.



Treba kombinirati


Hoćete reći da reforme nema pa plaće učitelja i profesora ne trebaju rasti?


– Učitelji zaslužuju puno veću plaću, ali i oni moraju sudjelovati, a ne da se za 16 sati nastave tjedno dobije 7.000 kuna. Dugo sam radila u razredu, pune 23 godine, i znam što govorim. U normu ulazi i dopunska nastava, dodatna, razredništvo, a nastavnik ima 16 sati nastave tjedno. To je nepošteno, uzmite medicinske sestre, koliko dežuraju noćnih smjena. Treba reći i da je u školama u Hrvatskoj od 50.000 do 70.000 učenika manje nego prije 20 godina, a imamo isti broj zaposlenih, čak i više. Da bi netko sačuvao posao, to moraju plaćati svi. Učitelja i nastavnika ima 60.000, to nijedna država ne bi izdržala. Vani nastavnik od osam do 16 sati radi u razredu s djecom.


Brine li vas kako će djeca proći kroz ovaj štrajk, cirkularni, koji »šeta« županijama? Hoće li biti oštećena ako on potraje?


– To je sve lakrdija, i to slobodno tako napišite. Brojku od 60.000 zaposlenih u školama ne bi izdržala ni jedna država s tolikim brojem stanovnika. Imamo razrede s dva učenika. Nisam protiv gorskih i otočnih škola, ali drugdje treba kombinirati. I treba smanjiti broj zaposlenih. Da se naprave neke redukcije, a to će se morati prije ili kasnije, plaće bi mogle ići i za 20 posto gore.