Foto Vedran Karuza
Udio bolesnika koji se kod nas liječe modernim radioterapijskim tehnikama je relativno mali, jer nam nedostaje oprema. No, provođenje radioterapije tim tehnikama rezultira uspješnijim liječenjem onkoloških bolesnika, ističe doc. dr. Belac Lovasić
RIJEKA Koalicije udruga u zdravstvu nedavno je predstavila rezultate ankete provedene na više od 500 pacijenata s dijagnosticiranim tumorom, koji su zbog prirode svoje bolesti upućeni na liječenje radioterapijom, od kojih je gotovo polovica, točnije njih 48,2 posto, u hrvatskim bolnicama čekala dulje od dva mjeseca na početak radioterapije.
Stručnjaci smatraju kako dugo čekanje na početak terapije značajno negativno utječe na ishod liječenja tumorskih pacijenata u Hrvatskoj i direktan je uzrok loše statistike umrlih od tumora po kojoj je Hrvatska svrstana na samo začelje Europske unije s 21.434 novodijagnosticiranih bolesnika s invazivnim rakom i čak 13.939 umrlih. Gotovo dvije trećine oboljelih koji umru od raka alarmantan je signal koji ukazuje kako je nužno mijenjati pristup liječenju tumora u Hrvatskoj.
Centralno mjesto
Predstojnica Klinike za onkologiju i radioterapiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka i zamjenica predsjednika Povjerenstva za izradu Nacionalnog plana protiv raka doc. dr. Ingrid Belac Lovasić slaže se da je hitno potrebno definirati potrebe za radioterapijom u Hrvatskoj. One se definiraju kroz pojavnost raka općenito te pojavnost pojedinih vrsta raka, budući da različite vrste raka imaju različite indikacije i potrebe za ordinacijom radioterapije tijekom liječenja. Potrebu za nekom formom radijacijsko-onkološkog liječenja ima oko 52 posto bolesnika s invazivnim tumorima, dok daljnjih 12 posto ima potrebu za ponovim liječenjem radioterapijom tijekom kroničnog liječenja bolesti.
Foto Sergej Drechsler
– Radioterapija ima centralno mjesto, esencijalni je modalitet liječenja raka. Za razliku od drugih onkoloških modaliteta liječenja poput kemoterapije, hormonske terapije, imunoterapije ili terapije malim molekulama, radioterapija zahtjeva velika inicijalna ulaganja, planiranje prostora, organizacije i kadra. Dakle, dok se ostali modaliteti liječenja mogu s dodatnim investicijama brzo unaprijediti, radijacijska onkologija zahtijeva dugotrajan i postojan odnos svih uključenih u njenu implementaciju, osobito države. Male države poput Hrvatske morale bi planirati i provoditi radijacijske planove na državnoj razini, a ne prepustiti ih pojedinim institucijama, regijama, pojedincima – smatra doc. dr. Belac Lovasić.
U zemljama s niskim ili srednjim primanjima stanovništva prisutna je drugačija stopa distribucije vrsta i stadija raka. Više je pušačkih tumora i u prosječno višem stadiju bolesti pri dijagnozi, što definira još višu potrebu za radioterapijom u komparaciji sa zemljama visoke stope prosječnih primanja. Konzervativne procjene za Hrvatsku pokazuju da će na svakih 1.000 bolesnika s rakom, njih 520 biti liječeno radioterapijom, a dodatnih 120 će primiti radioterapiju ponovno, tijekom daljnjeg liječenja svoje bolesti. Drugim riječima, na 1.000 novodijagnosticiranih bolesnika s rakom, može se očekivati 640 radioterapijskih planiranja i liječenja.
Iako Hrvatska ima optimalnu regionalnu raspoređenost radioterapijskih ustanova, zabrinjava ispodprosječan broj linearnih akceleratora. Ukupan broj linearnih akceleratora u Hrvatskoj je 15 što nas svrstava u zemlje Europe koje su ispodprosječno opremljene i imaju 3,5 uređaja na milijun stanovnika dok je europski prosjek 5,3 uređaja na milijun stanovnika.
– Jedan od glavnih razloga za nezadovoljavajuće stanje radioterapijske opreme u više europskih zemalja, uključujući i Hrvatsku, sigurno leži u činjenici da mnoge zemlje, uključujući Hrvatsku, nemaju kvalitetne dugoročne planove za nabavu i obnavljanje radioterapijske opreme. Pri dugoročnom planiranju nabavke i obnavljanja radioterapijske opreme treba voditi računa o nizu čimbenika među kojima su najvažniji spoznaja o brzini starenja populacije i porasta incidencije karcinoma. S obzirom da je radioterapija jedna od najpropulzivnijih medicinskih disciplina, važno je da se pri nabavi nove radioterapijske opreme kupuju tehnološki najmoderniji uređaji.
U protivnom, iako postoji konsenzus o potrebi mijenjanja linearnih akceleratora svakih desetak godina, taj rok može biti značajno kraći ukoliko je postojeća oprema zastarjela i nema mogućnosti kvalitetne nadogradnje i osuvremenjivanja. Ne smije se zaboraviti da sve veća kompleksnost radioterapije često povećava i vrijeme zračenja pojedinog bolesnika. Usprkos visokoj cijeni modernih radioterapijskih uređaja uvođenje novih tehnika poput IMRT i SBRT nema alternative. Primjerice, više istraživanja je pokazalo da korištenje IMRT pri zračenju bolesnika s rakom prostate u usporedbi s 3D radioterapijom rezultira boljom učinkovitosti, manjom toksičnosti te, dugoročno gledano, manjim troškovima. SBRT je u analizama troškova i učinkovitosti pri liječenju bolesnika s karcinomom pluća pokazala superiornost u usporedbi s konvencionalnom 3D radioterapijom – ističe doc. dr. Belac Lovasić.
Nedostaje oprema
– Uloga radioterapije u liječenju maligne bolesti je polivalentna. Koristimo je kao primarni, jedini modalitet liječenja, samu ili u kombinaciji s kemoterapijom ili imunoterapijom, u liječenju lokalno uznapredovalih tumora, za preveniranje povrata bolesti nakon radikalnog kirurškog liječenja, za smanjenje velikih tumora koji se prevode iz inicijalno inoperabilnih u operabilne te u palijativne svrhe; spriječavanje fraktura, za ublažavanje boli, pritiska i krvarenja kada je tumor inkurabilan – objašnjava doc. dr. Belac Lovasić.
Prema njezinim riječima, većina radioterapijskih tretmana u Hrvatskoj obavlja se 3D konformalnom radioterapijom s ili bez IGRT. Vrlo značajnu, danas u civiliziranom svijetu nezaobilaznu ulogu u liječenju radioterapijom imaju i moderne radioterapijske tehnike koje imaju cilj što bolju lokalnu kontrolu bolesti, istovremeno uz zaštitu okolnog zdravog tkiva i rizičnih organa. Moderne tehnike su IGRT (Image-Guided Radiation Therapy), IMRT (Intensity-Modulated Radiation Therapy), VMAT (Volumetric Modulated Arc Therapy), SBRT (Stereotactic Body Radiation Therapy) i Cyber Knife (Robotic Radiosurgery System).
– Te moderne tehnike počivaju na sve kompleksnijim i zahtjevnijim tehnologijama i tehnikama koje zahtijevaju više novca, vremena i ljudi za njihovo provođenje, međutim provođenje radioterapije modernim tehnikama rezultira uspješnijim liječenjem onkoloških bolesnika. Udio bolesnika koji se kod nas liječe modernim radioterapijskim tehnikama je relativno mali. Razlog za to je prvenstveno što nam nedostaje potrebna oprema, ali kad i imamo opremu, manjka nam vremena.
Četiri centra
Prevelik broj bolesnika po uređaju ne dozvoljava provođenje zahtjevnijih tehnika radioterapije te podrazumijeva više zaposlenih po ordiniranoj terapiji. U Hrvatskoj je organizirano pet radioterapijskih ustanova u četiri regionalna centra. Radioterapijski centri organizirani su u znanstveno-nastavnim ustanovama zbog kompleksnosti planiranja i provođenja radioterapijskog liječenja koje provodi radioterapijski tim. U Zagrebu su radioterapijski centri u KBC-u Zagreb i KBC-u Sestre milosrdnice, te KBC Rijeka, KBC Split i KBC Osijek imaju također radioterapijske klinike. S obzirom na broj stanovnika, imamo optimalnu regionalnu raspoređenost radioterapijskih ustanova od 1,07 centara na milijun stanovnika, što je vrlo blizu prosjeka Europske unije, a slično kao u zemljama poput Mađarske, Norveške, Nizozemske i Litve.
Regionalna raspoređenost radioterapijskih centara u nas je optimalna i ne postoji nikakav razlog za dodatno investiranje u radijacijske centre jer će oni biti financijski neisplativi za društvo, a loši za onkološke bolesnike. Naime, centri s malim očekivanim godišnjim brojem bolesnika generalno rečeno polučuju lošije rezultate u liječenju, a poglavito u kompleksnim i zahtjevnim, multidiscipliniranim vrstama liječenja kakva je radijacijska onkologija, zaključuje doc. dr. Belac Lovasić.
