ZAGREB Nakon što je stabilizirao vlast državne razine premijer Andrej Plenković odlučio je stabilizirati, istina ionako stabilnu, vlast lokalne razine. Naime, izravno birani općinski načelnici, gradonačelnici i župani mogli bi do kraja godine imati mnogo čvršću poziciju nego danas i mogli bi postati, osim u slučaju utvrđenih nezakonitosti, praktično nesmjenjivi. Predsjednik Sabora i glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković u dva navrata je govorio o nužnosti promjena odnosa moći između izravno biranog čelnika i predstavničkog tijela na lokalnoj, odnosno regionalnoj razini, i to promjena zahvaljujući kojima neizglasavanje proračuna u predstavničkom tijelu ne bi rezultiralo istovremenim raspuštanjem predstavničkog tijela i razrješenjem izravno biranog čelnika.

Izvanredni izbori

Nakon Jandrokovića o tome je govorio, i to prije dva dana, i predsjednik Vlade Andrej Plenković. Razloge za promjene Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi on vidi u stalnoj nestabilnosti vlasti i izvanrednim izborima u općinama, gradovima i županijama. Dapače, kazao je Plenković u Rijeci, da je tih izbora od 2013. godine bilo niz, te da je praksa pokazala da je institut rušenja lokalnih proračuna zlorabljen.

Brojke ne idu u prilog premijeru Plenkoviću i bilo kojem drugom zagovorniku promjena spomenutog Zakona. Od svibnja 2013. do svibnja ove godine izvanredni izbori organizirani su 52 puta za izravno biranog čelnika i 41 put za predstavničko tijelo. Ima li se na umu da je Hrvatska organizirana u 576 jedinica lokalne i regionalne uprave i samouprave (428 općina, 127 gradova, 20 županija, Grad Zagreb) to nije mnogo. Jasno je i da nisu svi ti izbor organizirani radi neizglasavanja proračuna.

Nestabilnošću uopće nisu bile pogođene najveće jedinice i najveći gradovi. U pravilu je riječ o općinama ili manjima gradovima, a iznimke su Vukovar, Dubrovnik i Sisačko-moslavačka županija. Neizglasavanje proračuna dogodilo se i u Splitu, ali budući da se to dogodilo uoči ovogodišnjih redovnih lokalnih izbora, u drugom po veličini gradu nisu organizirani izvanredni izbori.

O nevelikom broju izvanrednih izbora, odnosno raspuštanju vlasti na lokalnoj razini, pišu i predstojnik Katedre za upravnu znanost zagrebačkog Pravnog fakulteta Ivan Koprić i docent na istoj Katedri Mihovil Škarica u članku »Evaluacija neposrednog izbora načelnika i župana u Hrvatskoj nakon dva mandata: korak naprijed, dva nazad«. Broj raspuštanja i izvanrednih izbora neznatno je povećan od 2009. godine kada je uveden izravni izbor lokalnih čelnika, odnosno od 2013. godine kada je zakonom određeno da neizglasavanje proračuna i neprihvaćanje privremenog financiranja vodi na prijevremene izbore i čelnika i predstavničkog tijela.

Brojčani pokazatelj

Koprić i Škarica navode da je »inače opravdana intervencija za djelomično vraćanje ravnoteže moći između predstavničkog i izvršnog tijela tako neznatno narušila stabilnost lokalnih političkih institucija, iako broj raspuštenih vijeća pokazuje kako se kompromis u većini slučajeva postigne. No, to je ujedno i jedina efektivna mogućnost da se tijekom mandata stavi na provjeru birača povjerenje načelnika. Usprkos svemu, podaci pokazuju da je postignuta vrlo visoka stabilnost, što uključuje i predstavničku i izvršnu granu vlasti«. Autori upozoravaju i da praktična nesmjenjivost načelnika »može biti uzrok porastu osjećaja ravnodušnosti među građanima, njihovoj političkoj pasivizaciji i otuđenosti od političkih procesa u lokalnoj samoupravi«.