S profesorom Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu dr. sc. Zoranom Kurelićem nakon proglašenja rezultata izbora za Europski parlament razgovarali smo o demokratskom deficitu u Hrvatskoj i u Europskoj uniji, potrebi prijevremenih izbora, stanju u SDP-u i možebitnom utjecaju na politički sustav u Hrvatskoj… Iako hrvatski birači, kao ni oni u zemljama s puno razvijenijom političkom kulturom, nisu previše motivirani za izbornu participaciju, ipak je riječ o izborima koji su i te kako bitni i na nacionalnoj i na europskoj razini.

   Koju su poruku poslali birači zemalja članica Europske unije na izborima za Europski parlament. Pitam vas to u kontekstu opet slabe izborne participacije. Je li prema vašem mišljenju zaustavljen negativan trend kada je riječ o izlaznosti?

   – Kako je na izbore za EP izašlo 28 fragmenata europskog glasačkog tijela rezultati variraju od države do države, ali dosadašnji trendovi su se ponovili. Uvijek se izbori za Europski parlament prvenstveno doživljavaju kao drugorazredni nacionalni izbori koji su svojevrsna predigra za izbore za nacionalne parlamente. Takva percepcija samih izbora onda vodi i kažnjavanju onih koji su na vlasti za sve što su učinili ili su propustili učiniti, imalo to veze s Unijom ili samim izborima ili ne. U Ujedinjenom Kraljevstvu izbore za EP nikad nisu dobili oni koji su bili na vlasti. Ove godine dobre batine dobili su i konzervativci i liberalni demokrati, pogotovo ovi drugi koji su u rasulu, a u Francuskoj su katastrofalno prošli socijalisti, koji su pak odlično prošli u Italiji. Vrlo važno je da je personalizacija izbora potencijalnog kandidata za predsjednika Komisije zaustavila trend opadanja postotka glasača. Ne zvuči naročito 43,1 posto, ali kad se sjetimo da je u Hrvatskoj na referendum o ulasku u EU izašlo 43,5 posto, a na referendum o braku 38 posto glasača to su sasvim solidne brojke za »drugorazredne« izbore.

Poprište politike

Možete li komentirati izbornu participaciju u Hrvatskoj, odnosno komparirati onu od prije godinu dana s ovom nedavnom? Zbog čega je izlaznost toliko mala, manja i od lokalnih izbora, iako svi već ponavljaju kao mantru da Hrvatska mora implementirati oko 70 posto europskih zakona što znači da se o našoj sudbini, odnosno javnim politikama i te kako odlučuje u Strasbourgu i Bruxellesu?

   – U Hrvatskoj je broj glasača porastao za pet posto i dosegao 25 posto što je na razini tranzicijskih zemalja koje prednjače u ignoriranju pravog smisla izbora i čije stanovništvo nerijetko nema svijest o tome da postoji veza između kandidata na listama i grupacija u Europskom parlamentu poput Pučana ili Liberala. Sama kampanja bila je u Hrvatskoj neinspirativna, ali sve u svemu medijsko praćenje izbora se popravilo. Od gotovo imbecilnog trabunjanja o plaćama parlamentaraca i njihovom poznavanju jezika, koje je obilježilo prve izbore, ipak smo došli do relativno informiranog obavještavanja o fenomenu i nekoliko pristojnih dopisničkih tekstova. Najveća greška je podcjenjivanje značaja personalizacije kampanje i debata na kojima su sudjelovali J-C. Juncker, M. Shultz, G. Verhofstadt i društvo. Hrvatska televizija prenosila je samo treću, najlošiju debatu i to bez adekvatne pripreme, pa je sve prošlo nezapaženo. Ozbiljni komentari u ozbiljnim novinama su izostali.

   Jeste li analizirali izborne kampanje u europskim zemljama i jesu li one artikuliranije u odnosu na našu? Pitam vas to zbog toga što je ostao utisak da kampanje u Hrvatskoj nije ni bilo, te se čini da je ona lišena bilo kakvog sadržaja, osim dnevnopolitičkih prepucavanja na najnižoj razini. Što politički akteri trebaju napraviti, i na europskoj i na nacionalnoj razini, kako bi izborna participacija bilo što veća, barem približna onoj na nacionalnim izborima? Ili je to utopija?

   – Središnji problem s izborima za EP je nemogućnost da se nacionalnim medijima sugerira refokusiranje na samu svrhu izbora. Ako lokalni mediji nemaju bilo kapaciteta, bilo volje da građanima pojasne smisao vezivanja izbora za Predsjednika Komisije s izborima za EP, ništa Komisija i Parlament sami ne mogu učiniti da se to promijeni. Kako lokalni političari prezentiraju izbore kao »međuvremena« tako ih i lokalni mediji tretiraju. Zato je ova dramatična pobjeda euroskeptika i desnice u Velikoj Britaniji i Francuskoj odlična za politizaciju Parlamenta i upućuje da bi mogao postati poprište prave politike. Takav Europski parlament sam će po sebi biti medijski privlačan.

Ideološke diskusije

Iako je Lisabonskim ugovorom povećana važnost Europskog parlamenta, ipak je zbog smanjene izlaznosti slab legitimitet toga europskog predstavničkog tijela. Sve to utječe na povećanje demokratskog deficita i dovodi do otuđenja demokratskih institucija od građana. Kako to promijeniti i je li to uopće moguće, te tko može i na koji načim smanjiti demokratski deficit, a samim tim vratiti vjeru u institucije Europske unije?

   – Ovi su izbori, naravno, bili izbori koje je odredio pokušaj da se smanji takozvani demokratski deficit Unije. Pod demokratskim deficitom se podrazumijeva nekoliko problema. Prvenstveno to je nepostojanje europske javne sfere, europskih kontinentalno prepoznatljivih političara i sveeuropski relevantnih stranaka kao i nepostojanje europskog medijskog sustava. Uže politološki gledano deficit znači slabost Parlamenta u odnosu na Europsko vijeće, Vijeće ministara i Komisiju. Dakle, jedino tijelo Unije koje je izravno birano od strane građana ima nedovoljan utjecaj na funkcioniranje Unije. Pokušaj da se to ove godine promijeni naravno nije se svidio mnogim članovima Europskog vijeća, dakle šefovima država i vlada, ali to je razumljivo. Napad na nelegitimnost izbora zbog malog odziva je prilično upitna, jer oni koji napadaju su doživjeli opake izborne poraze koji u pitanje dovode upravo njihov legitimitet. Prema tome činjenica je da je u pobjedama Hollanda i Camerona na nacionalnim parlamentarnim izborima sudjelovalo više ljudi, ali je isto tako činjenica da su im mnogi od njih upravo na ovim izborima okrenuli leđa.

   Kako građane Hrvatske u Uniji predstavljaju i Milanović u Vijeću i Plenković u Parlamentu zašto bi Milanovićev glas za Shultza bio legitimniji od Plenkovićevog za Junckera samo zato što je više ljudi u Hrvatskoj izašlo na nacionalne parlamentarne izbore nego li na izbore za Europski parlament? Prije nekoliko dana Juncker je ironično ohladio Camerona rečenicom »Ja nisam na koljenima, jer ja sam dobio izbore«. Problem demokratskog deficita stvarno je problem samo za one koji misle da bi Parlament kao izravno izabrano tijelo trebao biti važniji no što jeste. Euroskeptici to zovu federalizmom i misle da je i ovakav Parlament prejak. Mislim da je prava polarizacija pozicija u Parlamentu uz ulazak radikala i lijevo i desno, kao i čitava diskusija o samom smislu vezivanja izbora za Parlament s odabirom budućeg Predsjednika Komisije izvanredna, jer prava politika prestaje biti vođena samo na »neslužbenim« večerama ili u tijelima koja su zatvorena za javnost. Konačno bi Europski parlament mogao početi ličiti na parlament. To je put da se smanji demokratski deficit Unije. Jedino što je problematično je ulazak u Parlament nekoliko verificiranih idiota koji ne prihvaćaju temeljne vrednote Unije i to upravo one vrednote koje se propovijedaju zemljama kandidatima. To se može urediti normalnim izbornim pragom na nacionalnoj razini, a ako ni to ne pomogne naprosto ih se može izbaciti iz institucije koju ne poštuju. Ozbiljne ideološke diskusije i ozbiljnu raspravu o svemu uključujući temelje Unije samo treba pozdraviti. Vodit će se diskusije hoće li EU ići više lijevo ili desno i hoće li biti »pritegnutija« ili labavija, hoće li biti prve i druge brzine u integriranju, te hoće li se i kako potpisivati ugovor o slobodnoj trgovini s Amerikancima, ali upravo to je politika i Parlament je institucija koja bi po definiciji trebala biti politička. Otužna je i sama činjenica da su ozbiljni autori pozivali na politizaciju političkih institucija EU.

   Što mislite o ocjeni francuskog predsjednika Francoisa Hollanda da je Europska unija postala nejasna i da se treba povući odande gdje nije nužna? Je li to alibi za izborni neuspjeh pred francuskom javnošću ili je njegova ocjena realna? On tvrdi da je Europa postala zamršena, daleka i nerazumljiva, čak i za vlade, te da tako više ne može.