Nakon što je Vlada 2011. godine u Zakon o vodama uvrstila članak kojim se HEP-ove hidroelektrane proglašavaju državnim vlasništvom, HEP je podnio ustavnu tužbu, koja je još uvijek u procesu. Ne promijeni li Vlada zakon, interesa za privatizaciju neće ni biti, a ako ga pak promijeni, naići će na veliki otpor javnosti. Crveno svjetlo Vlada bi, međutim, mogla dobiti i iz Bruxellesa. Pitanje je hoće li joj EU birokracija, naime, dopustiti privatizaciju državnog vlasništva čija je djelatnost tržišna.

Do 2020. godine iz HEP-ovog pogona mora izaći čak 1.200 MW snage instalirane u starim elektranama, pri čemu HEP ukupno raspolaže s oko četiri tisuće megavata kapaciteta, a novi se ne grade, niti su planirani novom, niskougljičnom strategijom ove Vlade. »Najnovija« je naša termoelektrana TE Plomin 2, stara šesnaest godina, dok će 47-godišnji Plomin 1, jednako kao i 40-godišnja TE Rijeka, uskoro morati izaći iz pogona. Istovremeno, HEP je dosad propustio sve šanse ulaganja u obnovljive izvore, a sad će, k tome, novac od njegove prodaje otići – Ini.

Bivši potpredsjednik Vlade, a danas zastupnik SDP-a Branko Grčić iznosi brojke o poslovanju HEP-a i Ine koje pokazuju da unatrag tri godine Ina bilježi gubitak, a HEP raste. Neto dobit HEP-a lani je iznosila gotovo dvije milijarde kuna, dok je Inin gubitak bio 1,4 milijarde. Imovina HEP-a vrijedi preko 38 milijardi kuna, a Inina nešto malo više od dvadeset milijardi.

Postavlja se, međutim, pitanje s kojom imovinom zapravo raspolaže HEP, odnosno što to njegovo uopće može biti privatizirano. Uprava HEP-a je 2015. godine otpisala svoje termoelektrane koje moraju izaći iz upotrebe zbog dotrajalosti, dok je četiri godine ranije u Zakon o vodama unesena odredba prema kojoj su svi objekti za proizvodnju struje iz vode, koji su dotad bili HEP-ovo vlasništvo – sad vlasništvo države. To znači da najvrednije što HEP ima – 26 hidroelektrana koje proizvode polovicu hrvatske električne energije, nisu HEP-ovo, nego državno vlasništvo. Zakonskom odredbom je HEP stavljen u diskriminacijski položaj, budući da privatne HE ta odredba ne obuhvaća, kao ni ono što bi HEP gradio zajedno s privatnim partnerom. Takvom zakonskom odredbom namjera je bila zaštititi hidroelektrane od privatizacije te će Vlada Andreja Plenkovića morati mijenjati zakon želi li hidroelektrane pustiti u privatizaciju.

Gubici toplana

»To će izazvati veliku pobunu radnika HEP-a, ali i puno šire javnosti. Pogotovo što će novac od prodaje ići u kupnju Ine, umjesto da ostane u HEP-u za njegova, vlastita, i itekako nužna ulaganja, posebno na širenje u regiju. Jedino dobro što bi privatizacija donijela jest transparentnija javna nabava, na kojoj HEP sad gubi i do pola milijarde kuna godišnje. Riječ je o novcu koji HEP troši jer se pogoduje dobavljačima. Svojevremeno smo imali slučaj javne nabave procijenjene vrijednosti 350 tisuća kuna, na koju se javio jedan ponuđač s ponudom na 450 tisuća kuna. Nabava je poništena te napisan novi natječaj sa procijenjenom vrijednosti od 450 tisuća kuna, uz napomenu kako je HEP u prvoj ‘rundi’ pogriješio«, otkriva nam jedan visokopozicionirani bivši HEP-ovac. HEP-ova mreža, napominje, ne može biti privatizirana, hidroelektrane HEP-ove nisu, termoelektrane su otpisane, pa je pitanje što uopće u privatizaciju može ići. I toplane, napominje naš izvor, stvaraju velike gubitke, a ne čini se ništa da oni budu smanjeni. Kao primjer navodi toplane na zagrebačkoj Trešnjevci i na Žitnjaku, koje bi uz manju investiciju mogle biti spojene tako da Žitnjak preuzme dio potrošača kad je Trešnjevka preopterećena, umjesto da se, kako se planira, gradi cijeli novi blok trešnjevačke toplane.