Kolinda Grabar-Kitarović, Foto: D. JELINEK
Milanović je otišao, a Grabar-Kitarović je ostala. Navike, pritom, ne mijenja. Štoviše, čini se da je prešla u dodatnu brzinu
Andrej Plenković je doista rođen pod sretnom političkom zvijezdom. Ne radi se pritom samo o činjenici da mu je prilika za dolazak na vlast (koju je kasnije vješto zgrabio) pala u krilo nakon političkog harakirija koji je izveo Tomislav Karamarko rušenjem Vlade Tima Oreškovića, nego mu debelo ide na ruku i – kalendar.
Odnosno, činjenica da su se izvanredni izbori dogodili i da se više ne vozi po starom političkom rasporedu. Naime, da nije bilo izvarednih izbora u 2016-oj, redovni parlamentarni izbori održavali bi se krajem 2019. godine. Sada su se jasno, rokovi pomakli i uspije li Plenković broditi lelujavim koalicijskim i stranačkim morima (na što se svakako nije preporučljivo kladiti) parlamentarni izbori bit će najesen 2020. godine.
»Uh, zamalo«, kao da se može čuti hrvatskog premijera kako uzdiše brišući hladni znoj sa čela.
Jer, kraj 2019. je rok za održavanje još jednih izbora – predsjedničkih. Tada, naime, ističe mandat (prvi?) Kolindi Grabar-Kitarović i za HDZ je, po svemu sudeći, dar s neba činjenica da će se najvažniji izbori za vlast u zemlji održati tek godinu dana kasnije.
Sva je prilika da bi se inače parlamentarni i predsjednički izbori održavali u isto vrijeme. Ako bi se i silom odvojili na mjesec ili dva razlike cijela javnost bi se tresla od optužbi o neracionalnosti vladajućih, a svejedno bi se kampanje Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar-Kitarović vremenski – preklapale.
A to je, sudeći po prve dvije godine mandata predsjednice Republike, scenarij kojeg bi svaki promoćurniji HDZ-ovac želio pod svaku cijenu izbjeći.
Kako je počeo uspon SDP-a
Kolinda Grabar-Kitarović se, naime, promeće praktički u jedno od najjačih oružja – opozicije. Način na koji ona obnaša svoju funkciju, način na koji javno istupa i količina otpora i sarkazma koju generira pretvaraju je u savršenog PR-a za one koji žele tvoriti post-HDZ-ovsku Vladu. Nastavi li putem kojim je krenula (i gazi bez osvrtanja i samopropitivanja), Grabar-Kitarović će za Bernardića i Vrdoljaka potencijalno biti oružje sudnjeg dana usmjereno na Vladu Andreja Plenkovića. Jer, njih dvoje potiču iz iste političke stranke i svaki gaf predsjednice je i ožiljak na licu HDZ-a. Sama ta činjenica je dovoljno loša, a da se na istom biračkom mjestu isti dan glasa o predsjednici i Vladi, to bi bio uteg pod kojim bi se slomili i višestruko jači igrači od Plenkovića.
Jer, realno, tko može uopće smisliti, a kamoli platiti, bolji oglas za neHDZ-ovsku politiku od snimke osam sekundi sastanka predsjednice Republike i američkog potpredsjednika Mike Pencea? Garniranu sljedećim rečenicama predsjednice: »Sastali smo se kratko, izmijenili nekoliko konstruktivnih rečenica i dogovorili se o daljnoj suradnji. Razgovarali smo o daljnjem partnerstvu Hrvatske i SAD-a i zapravo me vrlo ugodno iznenadio njegov otvoren i srdačan stav. Svakako ćemo nastaviti razgovore«.
Ivo Josipović je, kao predsjednik države, što se tiče učinka za SDP-ovu vlast bio uglavnom poput svete vodice – niti je puno doprinosio, niti je štetio. Osim u razdoblju povremenog iskrenja s tadašnjom premijerkom Jadrankom Kosor, pred izbore koji su bili svakako predestinirani za oporbenu pobjedu, Josipovićev utjecaj na stav birača oko SDP-a bio je minoran.
No, ako je Josipović na stranku iz koje je došao na Pantovčak djelovao poput svete vodice, Grabar-Kitarović bi mogla imati učinak – kiseline. Pokazuju to i brojke kojima su građani nakon dvije godine ocjenjivali kako predsjednici obavljaju svoje ovlasti (anketa Crodemoskop). U ocjenama po školskoj skali, 1-5, Ivo Josipović je u veljači 2012. dobijao 3,93. Grabar-Kitarović u veljači ove godine dobija 3,13. I sva je prilika da tek slijedi daljnji pad.
Sadašnja stanovnica Pantovčaka, naravno, može na to odmahnuti rukom i konstatirati kako je već jednom pobijedila ankete. Ako na drugom zagrebačkom brdu, onom na kojem se nalaze Banski dvori, ima imalo političkog razuma, već se izrađuju scenariji – kontrole štete.
Osam sekundi, braćo i sestre…
Cirkus od posjeta Americi
Nema ni, osim ako ga fejsbuci i gugli svijeta, ili cie i kgb-ovi ne čuvaju u najmračnijoj tajnosti, takvog marketinškog velemajstora koji bi uspio napraviti onakav cirkus od posjeta predsjednice SAD-u u vrijeme blagdana, garniranog sa curenjem diplomatske bilješke na kraju.
Ili onog kojem bi palo na pamet da sugerira političkoj protivnici svog klijenta na vlasti u zemlji u kojoj desničarski marševi ruše institucije da kaže kako je »donijela stabilnost institucija«, kako je »zajedništvo počelo dominirati javnim diskursom« ili kako pozdrav »Za dom spremni« pored ustaškog konc-logora nema veze s Drugim svjetskim ratom.
Zoran Milanović je nedavno kazao kako je uspon SDP-a pred izbore 2015. godine počeo dolaskom Kolinde Grabar-Kitarović na Pantovčak. Brojke mu svakako daju za pravo.
Milanović je, međutim, otišao, a Grabar-Kitarović je ostala. Navike, pritom, ne mijenja. Štoviše, čini se da je prešla u dodatnu brzinu.
A Plenković se može samo nebesima još jednom zahvaliti na toj milosti da predsjednički i parlamentarni izbori ipak ne padaju u isto vrijeme.
I nastaviti zbrajati štetu.
Ono što posebno može zabrinuti simpatizere HDZ-a je nevjerojatno lakoća proizvodnje kontroverzi tamo gdje za tim nema ama baš nikakve potrebe.
Predsjednica se, podsjetimo, dvije godine mandata držala solidno podalje od javnosti, a na novinarska pitanja i interviewe je odgovarala isključivo u strogo kontroliranim uvjetima. Kad je, pak, odlučila iskoračiti iz tog samonametnutog režima akvarija, napravila je dodatnu štetu. Za tiskovnu konferenciju na Pantovčaku uopće nije upućen javni poziv, već su zvani novinari iz dijela medija. Nakon toga je predsjednica dala interview Mislavu Bagi, koji se nije libio odraditi novinarski posao, a odgovori Grabar-Kitarović u kojima izostaje najmanji minimum samokritike i barem povremenog doticaja sa stvarnošću već postaju dio pop-kulture, poput njene nervozne poštapalice »gospodine Bago«.
Uz sve to, Ured za odnose s javnošću Indexu odgovara kako – nemaju vremena za odgovore na njihova pitanja.
Ukratko – totalna šteta. Koja traje.
PIXELL
