ZAGREB » Inicijativa za sazivanjem sjednice Vlade o gospodarskom i socijalnom stanju te mogući zahtjev za prijevremenim izborima najsnažnije su najave konkretnih poteza kojima novoizabrana predsjednica kani utrti put obećanju da će Hrvatsku svrstati »među najprosperitetnije zemlje u EU-u«.

  Inicijativa o sazivanju sjednice vlade ujedno je i najčešće obećanje koje su birači mogli čuti u kampanji. Što se utjecaja na zasjedanja Vlade tiče, to i jest sve što predsjednik Republike može: odbije li premijer poslušati predsjednikov apel – što je Zoran Milanović novoizabranoj predsjednici već učinio – predsjednica Republike po Ustavu ne može ničim parirati premijeru.

Ali možda može – a i to je Kolinda Grabar-Kitarović već najavila – zahtijevati sazivanje izvanrednih izbora. S obzirom na to da je nova predsjednica svoju kampanju vodila s geslom da sadašnja vlada »ni ne zna, ni ne može«, neće biti čudno ako uskoro zatraži raspuštanje parlamenta i sazivanje novih izbora. No i to bi se moglo pretvoriti u pucanj u prazno: predsjednik Vlade po ustavu ne mora poslušati takav predsjedničin zahtjev.

  Kolinda Grabar-Kitarović najavila je i da kani sazvati »summit« poslodavaca, sindikata i ostalih zainteresiranih o poticanju zapošljavanja. Preostaje tek vidjeti hoće li se takva zamisao ostvariti, i, ako se ostvari, koliko će ostati tek praznom predizbornom parolom, a koliko stvarnim pokretačem zapošljavanja i gospodarskog oporavka. Mogla bi nova predsjednica, kako sama najavljuje, lošu gospodarsku i socijalnu situaciju postaviti na dnevni red Vijeća za nacionalnu sigurnost, »središnjega koordinacijskog tijela sigurnosnog sustava, koje razmatra i procjenjuje sigurnosne prijetnje i rizike«.

S obzirom na to da su članovi VNS-a, uz ostale, predsjednik, premijer, ministri resora sigurnosti, načelnik Glavnog stožera te ravnatelji sigurnosnih agencija, bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi se sigurnosni sektor kreativno uključio u bitku s ekonomskom krizom, osim možda time – a i to je predizborno obećanje Grabar-Kitarović – da se opet uvede obvezni vojni rok s trajanjem od mjesec ili dva. Usporede li se, dakle, obećanja nove predsjednice s metodama kojima ih kani ostvariti, gotovo sigurno predstoji neizvjesno razdoblje političkih natezanja i propalih pokušaja.