Rosie Kugli

Književnica: ‘Daruvarac će pljunuti svima u lice i ne mogu mu ništa. Već 20 godina prolazim sličnu priču’

Portal Novilist.hr

Foto Facebook/Pixsell

Foto Facebook/Pixsell

Uzalud sve te priče o zaštiti žena i djece, jer naša stvarnost je Daruvarac i njemu slični. Više od dvadedest godina prolazim sličnu priču i znam ponešto o tome. Znam sve o najnižim strastima i osveti, poznajem strah koji ledi krv u žilama, znam sve o gadostima odvjetnika koji su me izdali i prodali za novac



RIJEKA Književnica Rosie Kugli osvrnula se na svom Facebooku na slučaj manijakalnog nasilnika iz Zadra Darka Kovačevića zvanog Daruvarac pod čijim je šakama gotovo nasmrt prebijena mlada djevojka. Nasilnik je nedavno pušten iz zatvora zbog odugovlačenja sudskog procesa. Javnost je užasnuta, Zadrani su se digli na noge, a cijeli slučaj zgadio se čak i predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović te premijeru Andreju Plenkoviću. 


No, zašto hrvatski sustav, kao da nikako ne zna što učiniti i poduzeti kako bi se riješili manijaka, nasilnika i monstruma? Zašto žene i djevojke poput mlade Zadranke i njene majke moraju živjeti u strahu, dok sustav ne čini ništa da ih zaštiti. O svemu je, dijelom i iz osobnog iskustva progovorila Rosie Kugli. I sama 20 godina prolazi sličnu priču, kaže.


Njen potresni post prenosimo u cijelosti:




“‘Promašili smo ceo fudbal’.


Darko, Daruvarac- Darac, na slobodi? Tip koji je krvnički premlatio 18-godišnju djevojku, danas bi mogao coolerski išetati iz zatvora. U maniri pravcatog frajera, mužjaka, homobalkanikusa, pljunut će svima u lice. Ali, tko mu što može? Institucije su odradile svoj posao, a zakon se mora poštivati! Crnohumorni vic ili okrutna hrvatska stvarnost?



Prema sili zakona istječe mu rok za zadržavanje u pritvoru i nema zakonskih uvjeta za mjere opreza.


To što je curi u nekoliko navrata prijetio da će je ubiti, to što je skoro umrla od posljedica šakomlata, mišićne mase koja se nemilice obrušila na sirotu, tornada u glavi i psihopatsko-nasilnog đira na koji se Darac fura, to što je žrtva, ali i cijela obitelj duboko istraumatizirana i vjerojatno se nikada neće oporaviti, to što nisu dočekali da institucije odrade svoje i monstruma strpaju tamo gdje mu je mjesto -točnije iza rešetaka i sad nastavljaju živjeti u strahu hoće li se Darac-Daruvarac ponovno ‘zaigrat’, a možda i ubiti, eto to je tragedija ove priče.



Tragedija i svih žrtava koje su godinama maltretirane i zlostavljanje, a nitko, NITKO NE POMAŽE! Ma kakve institucije (časti iznimkama, koje sam upoznala), ma kakvi zakoni, kakva zaštita žena, kakva Istambulska konvencija!? I svi oni prosvjedi oko rodne ideologije koji su digli na noge cijelu Hrvatsku!?


Promašili smo ceo fudbal. Monstrumi, zlostavljači, psihopati nemaju ni rod ni spol. To su poremećene ličnosti i mjesto im je iza rešetaka. Zatvora ili klinike, nebitno. Uzalud sve te priče o zaštiti žena i djece, jer naša stvarnost je Daruvarac i njemu slični. 


Više od dvadedest godina prolazim sličnu priču i znam ponešto o tome. Znam sve o najnižim strastima i osveti, poznajem strah koji ledi krv u žilama, znam sve o gadostima odvjetnika koji su me izdali i prodali za novac.


Znam sve o smijehu i riječima: ne možeš mi ništa! Eto, to boli, frustrira, to dovodi do ruba… jer očito, nitko im ništa ne može.



I svi oni ljudi, svjedoci, svi oni koji na neki način sudjeluju u tim prljavim igrama zlostavljanja i (NE)moći, svi oni koji znaju, a šute, baš kao i svjedoci koji su kobne večeri gledali kako Daruvarac do smrti premlaćuje djevojku, a ništa nisu poduzeli – krivi su.


Da, svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju.


Poduzeti ili ne? Izbor je na nama…”