Bilo bi krajnje nepristojno da se sada dogovaramo oko novog veleposlanika u Rusiji, kazao nam je ovoga tjedna izvor iz diplomatskih krugova, potvrdivši tako da će Hrvatska još neko vrijeme imati upražnjeno mjesto na jednoj od politički najvažnijih, a u aktualnom trenutku i najosjetljivijih veleposlaničkih pozicija, onoj u Moskvi.

Bivši veleposlanik Igor Pokaz još je krajem prošle godine – šest mjeseci unaprijed – izvijestio Zagreb da namjerava napustiti diplomatsku službu. No, prema neslužbenim informacijama, Vlada i Ured predsjednice nisu se u međuvremenu uspjeli usuglasiti oko novog kandidata za tu dužnost. Pokaz je službeno otišao krajem lipnja, ali imenovanje novog veleposlanika čekat će, očito, novu postavu u Banskim dvorima i na Zrinjevcu.

Dogovor oko novog ambasadora u Rusiji mogao bi biti jedan od prvih »operativnih« zadataka hrvatske vanjske politike nakon parlamentarnih izbora. Kadroviranje u diplomaciji u prošlosti je znalo izazivati ozbiljne političke trzavice. Ali, s obzirom na globalne i specifično hrvatske vanjskopolitičke probleme, ovoga bi puta imenovanje veleposlanika moglo biti svrstano u kategoriju lakših zadaća.

U narednom razdoblju, hrvatska vanjska politika morat će odgovoriti na mnoga složena pitanja. Treba li Europska unija izbjegličku krizu rješavati zaštitom granica? Ima li Velika Britanija pravo na redefiniranje svog odnosa s EU-om? Ili treba jednostavno dopustiti da ta zemlja napusti Uniju? Kako popraviti odnose sa susjedima, Srbijom i Mađarskom, narušene zbog izbjegličke krize? Što ako Arbitražni sud, čiji rad Hrvatska više ne priznaje, donese pravorijek u graničnom sporu sa Slovenijom? Na neka od tih pitanja, odgovor bi mogao ovisiti o ishodu parlamentarnih izbora.

Promjena retorike

Razlika između aktualne Vlade, predvođene SDP-om, i oporbenog HDZ-a jasno se pokazala na izbjegličkoj krizi. Dok je premijer i predsjednik SDP-a Zoran Milanović upućivao oštre kritike na račun Mađarske i njezine politike, iz HDZ-a su poručivali da bi se Hrvatska trebala prikloniti pristupu zemalja Višegradske skupine, Mađarske, Poljske, Slovačke i Češke. »Što se tiče pozicije Hrvatske, ukazao bih vam na stavove srednjoeuropskih zemalja, članica Višegradske skupine koje vrlo restriktivno prilaze tom problemu. U zadnje vrijeme vidimo da iz Bavarske isto tako dolaze vrlo upozoravajući signali i bilo bi dobro da smo u stalnom kontaktu s tim zemljama jer se one nalaze prve na udaru i smatram da bi naša pozicija trebala biti usklađena s tim zemljama«, kazao je, primjerice, prije nekoliko tjedana novinarima saborski zastupnik HDZ-a Gordan Jandroković, zamjerivši Vladi što je u sukobu »sa svim susjedima«. Logično je stoga što, u slučaju izborne pobjede desne koalicije, profesor s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu (FPZG) Nenad Zakošek očekuje »izmijenjenu retoriku oko izbjegličke krize«.

– Očekujem da bi HDZ bio bliži skeptičnijim ‘višegradskim’ zemljama kojima je sigurnost granica na prvom mjestu, ističe Zakošek.

No, što se tiče odnosa sa susjedima općenito – odnosa koji su u posljednje vrijeme zategnuti, osobito s Mađarskom i Srbijom, baš zbog izbjegličkog problema i pristupa njegovom rješavanju – Zakošek smatra da bi nakon parlamentarnih izbora moglo doći do smirivanja situacije, bez obzira tko bude preuzeo vlast. Iako nije isključeno da bi prema Sloveniji, zbog graničnog spora, desna vlada mogla i zaoštriti retoriku, ocjenjuje naš sugovornik.

Neiskorištena autonomija

Ipak, za sve parlamentarne stranke u Hrvatskoj, sudbina arbitražnog postupka je zapečaćena: bez obzira na to tko pobijedio na izborima, arbitražni proces za Hrvatsku više ne postoji, što je Sabor potvrdio jednoglasnom odlukom. Međutim, aktualna Vlada i oporba razilaze se kad je riječ o intervenciji Europske komisije. Dok Milanović poručuje da se Komisija nema što miješati u odluku Hrvatske da napusti arbitražni proces, iz HDZ-a zamjeraju njegovoj Vladi da nije dovoljno dobro pojasnila hrvatske stavove u Bruxellesu. U Banskim dvorima odbacuju takvo tumačenje i ističu da je »pitanje prestanka sporazuma bilateralno pitanje između Hrvatske i Slovenije«.

“A što se tiče rada petorice arbitara, nemamo ga namjeru komentirati jer smatramo da oni imaju dovoljno elemenata da zaključe da je postupak toliko kompromitiran, da se više ne može nastaviti«, kažu izvori iz Vlade. Hoće li se Arbitražni sud doista raspustiti, umjesto da donese presudu, teško je procijeniti, no ako ipak odluče donijeti pravorijek, u Vladi su uvjereni da se na terenu, u Savudrijskoj vali – Piranskom zaljevu, ništa bitno neće promijeniti, da će i dalje funkcionirati postojeći, privremeni režim.

Ni profesor Tihomir Cipek s FPZG-a ne vidi veliku dramu u postojanju otvorenih pitanja, poput ovog graničnog između Hrvatske i Slovenije: nije to ništa strašno, kaže, imaju i druge zemlje neriješenih pitanja, pa normalno žive jedne kraj drugih.

No, kad je riječ o odnosima unutar Europske unije, profesor Cipek zamjera što Hrvatska nije dovoljno iskoristila mogućnosti koje su joj, kao članici, na raspolaganju.

»Iako su stvari dosta zadane našim članstvom u EU i NATO-u, postoji prostor autonomije, pogotovo u okviru Europske unije, koji se dosad nije dovoljno koristio«, ističe, pojašnjavajući da se ponekad stječe dojam da hrvatska vanjska politika ne zna što b i dok ne dođu neke upute iz Bruxellesa. Imamo problem sa samorazumijevanjem, dodaje, napominjući da Hrvatska mora sama sebi objasniti »gdje smo i koja je naša uloga« – primjerice, u Europskoj uniji i u odnosu prema jugoistoku Europe – pa u skladu s time definirati svoju vanjsku politiku.

Zaplet oko Vesne Pusić

A u okviru definicije vanjske politike mora se, neizbježno, pronaći mjesta i za definiranje stava prema britanskim zahtjevima za reformu EU-a. Britanski premijer David Cameron obećao je biračima referendum o članstvu u Uniji, koji bi se trebao održati najkasnije 2017. godine. Za nedavnog susreta s Cameronom u Londonu, premijer Milanović iskazao je razumijevanje za britanske zahtjeve: spreman ih je saslušati jer se protivi tome da se EU širi u sve bližu i tješnju Uniju. Ponovio je da nikad nije bio prevelik pobornik Unije koja stalno raste »jer to znači više birokracije«.

»Nastavimo li tako, uskoro nećemo morati ići niti na izbore, jer će se sve odlučivati u Europskoj komisiji«, ustvrdio je predsjednik hrvatske Vlade.

Njegov istup iznenadio je profesora Zakošeka koji smatra da bi Hrvatskoj trebalo biti u interesu da se pojačaju neki zajednički, europski mehanizmi, jer – za razliku od Britanije – Hrvatska nema mogućnost izuzeti se iz, primjerice, eura. »Moguće je zalagati se za reforme, a da to istovremeno nije zalaganje za manje integracije«, uvjeren je Zakošek koji procjenjuje da bi se, u slučaju pobjede desne koalicije, nova vlada mogla više prikloniti njemačkoj poziciji koja je »za više integracije«.

Takav izborni rasplet na domaćoj bi sceni, pak, izazvao i novi zaplet – oko kandidature aktualne ministrice Vesne Pusić za glavnu tajnicu Ujedinjenih naroda.

Vlada Zorana Milanovića još je početkom rujna podržala tu kandidaturu. Stoga, ako nakon izbora u Banskim dvorima ne bude promjene, Vesna Pusić može računati na čvrstu podršku vlade.

No, što ako novu vladu bude vodio HDZ? U oporbenoj stranci ne skrivaju da su skeptični kad je posrijedi kandidatura sadašnje ministrice za nasljednicu Ban Ki-moona pa je logično pitanje kako će se, ako preuzmu Banske dvore, prema toj kandidaturi postaviti.