Ilustracija Reuters
Želimo li trajan mir, i da geopolitika nasilja preraste u geopolitiku mira, politička sfera mora postati mjesto rodne ravnopravnosti, naglasio je Nerzuk Ćurak na regionalnoj međureligijskoj mirovnoj konferenciji »Re:Akcija - vjernici za mir u vremenu nacionalizma i ksenofobije«
Poslijeratna društva, uključujući i ona na Balkanu, žive u političkom, negativnom miru, odnosno tek u odsustvu rata. Negativni se mir mora preoblikovati u pozitivni, koji će isključiti svako, a ne samo fizičko nasilje, te afirmirati vrijednosti poput slobode i pravednosti, kako bi mir prerastao u nepovratan proces. Želimo li to, u kreiranje mira moramo uključiti ženski subjekt. Uspostavljanje negativnog mira, poput mirovnih pregovora, uvijek vode muškarci. Nijedan pregovarač u Daytonu nije bila žena. Mir se ne smije ostvarivati na terenu militarističkog rješavanja sukoba.
Želimo li trajan mir, i da geopolitika nasilja preraste u geopolitiku mira, politička sfera mora postati mjesto rodne ravnopravnosti, a za to se trebaju zauzeti i vjernici. Kazao je to sarajevski istraživač mira i profesor na tamošnjem Fakultetu političkih nauka Nerzuk Ćurak na regionalnoj međureligijskoj mirovnoj konferenciji »Re:Akcija – vjernici za mir u vremenu nacionalizma i ksenofobije«, koja je protekloga vikenda održana u katoličkome duhovnom centru u Lužnici kod Zagreba.
Rad u malim grupama
Vjernik i mirotvorstvo
Slab interes medija izazvao je taj važan skup, na kojemu su katolički, pravoslavni i protestantski kršćani te muslimani tražili odgovor na temeljno pitanje: što da čine vjernici za mir u današnjem vremenu nacionalizma i ksenofobije? No sudionike konferencije, vjernike koji svoju vjeru doživljavaju prije svega kao mirotvorstvo, to nije pokolebalo.
Riječanin Mihael Sečen jedan je od osmoro članova »Vjernika za mir«, koji organiziraju međureligijske mirovne susrete. Na konferenciji protekloga vikenda sudjelovao je je i Siniša Klem iz Rijeke, koji je, u razgovoru sa sugovornicima iz Srbije i BiH koji su konstatirali predrasude u svojim sredinama, Rijeku nazvao »ekumenski orijentiranim gradom« i »oazom bez nacionalističkog naboja«. Klem je također mirovni aktivist i bavi se obrazovanjem u Vukovaru. Kazao je kako srpska i hrvatska, odnosno pravoslavna i katolička djeca, uče dvije povijesti nedavne prošlosti, »što opet vodi konfliktu«. Klem drži da bi rješenje bilo u »povratku jednom kurikulumu i jednoj verziji povijesti, koja bi bila tolerantna i otvorena za sve«.
– Voljeli bismo da našu djecu riječ ‘vjernik’ asocira na ‘mirotvorstvo’. A na što ona asocira danas? Velike crkve u regiji jako se brinu o ‘svojima’, a zanemaruju mir, element koji nam je svima zajednički. Važno je da se vjerujući zauzmu za mir i preuzmu odgovornost, da pojmu ‘vjernik’ udahnu novo, mirotvorno značenje, kazao je za naš list Otto Raffai, jedan od organizatora, mirovni aktivist nevladinih udruga »Vjernici za mir« i RAND – Regionalna adresa za nenasilno djelovanje. Raffai, katolik koji samoga sebe – ne sasvim u šali – opisuje kao »katoličko budističkog kvekera«, zajedno sa svojom suprugom Anom Raffai, doktoricom teologije i stručnjakinjom za teologiju oslobođenja, već dvadeset godina, uporno, skromno i samozatajno, kroz građanski aktivizam nastoji širiti vrednote međureligijskoj dijaloga, nenasilja, mira i razumijevanja. Projekt međureligijske mirovne konferencije »Gradeći mir, slavimo Boga«, započet još 2006., a u sklopu kojega je protekloga vikenda skup u Lužnici i održan, kamenčić je u mozaiku raznolikog djelovanja supružnika Raffai.
Bog je najveći
Oni su, zajedno s još šest pravoslavnih, protestantskih i muslimanskih vjernika aktivista iz Hrvatske, BiH i SAD-a, prvu međureligijsku mirovnu konferenciju »Gradeći mir, slavimo Boga« organizirali 2006. na Krku. Dvije godine kasnije, održana je u Blagaju kod Mostara pod naslovom »Odricanje od nasilja put je suživota«, dok je treća 2010. u Andrevlju na Fruškoj Gori. Potom je nestalo novca, ali aktivisti nisu odustali: ove godine uspjeli su organizirati skup s pedesetak sudionika i uglednim uvodničarima: sarajevskim franjevačkim teologom i filozofom fra Miletom Babićem, spisateljicom Jadrankom Brnčić, politologom i istraživačem mira Nerzukom Ćurkom, hafizom Sulejmanom Bugarijem iz Podgorice, igumanom manastira Žitomislić kod Mostara Danilom Pavlovićem…
Ana Raffai (desno) u razgovoru sa sudionicima konferencije
Skup u Lužnici odisao je sviješću o sveprisutnosti nasilja, ali i mogućnostima da se, kroz preuzimanje odgovornosti, ono snizi. Islamska teologinja i psihologinja iz Sarajeva Azra Ibrahimović govorila je, primjerice, o zloupotrebi muslimanskog zaziva »Allahu ekber« – »Bog je najveći« – koji je danas negativistički obilježen izvikivanjem u činovima nasilja. Ibrahimović je objasnila da taj zaziv muslimane izvorno podsjeća na odgovornost koju nose.
»Vjernici za mir« 2013. objavili su kratku ali pregnantnu deklaraciju, »suočeni s nasiljem koje se provodi i u ime njihovih vjera«. »Nasilju se aktivno suprotstavljamo afirmirajući mirovne i nenasilne sadržaje naših tradicija«, stoji u tom tekstu, koji se može potpisati na internetu. Vjernici za mir, stoji u deklaraciji, »zalažu se za pravdu, pravdu, mir i očuvanje svega stvorenog«. Njihov »izraz poštovanja prema životu je odricanje od nasilja«, pa se »zalažu za aktivno nenasilje u osobnom i društvenom djelovanju«. Zauzimaju se za oprost i pomirenje. »Želim oprostiti i primiti oproštenje.
Na sjecištima društvenih sukoba i počinjenog nasilja zalažem se za pomirenje strana u sukobu, jer mi je važno ozdravljenje zajednice u kojoj živim. Uključujem se u izgradnju mira i društvenu promjenu tamo gdje živim i aktivan sam u društvu, mojoj vjerskoj zajednici i mojoj obitelji, jer mir nije događaj, nego proces. Trudim se živjeti onako kako me poučavaju izvori moje vjere da bi njena miroljubiva načela postala vidljiva u mom ponašanju. Zalažem se za solidarnost i miroljubiv suživot pojedinaca, grupa, zajednica i naroda, različitih svjetonazora i vjerskih uvjerenja«, deklaracija je Vjernika za mir.
– Te riječi trebaju donositi smirenost, jer, kako stoji u Kur’anu, srca vjernika se smiruju kad se Allahovo ime spominje. Ali, kako se može srce smiriti, nanoseći patnje drugima u ime Allaha?, zapitala je Ibrahimović.
Povijest nasilja
Objasnila je i značenje riječi »musliman« – »onaj koji se predaje bogu, onaj koji donosi mir«.
– Povijest objavljenog svijeta povijest je nasilja, podsjetio je u zapaženome predavanju Nerzuk Ćurak. A opet, za razliku od životinje, samo čovjek može »otputovati u svoju mogućnost«, prevazići nužnost prirodnih zakona i odabrati mir.
– Pored nasilja, i mir je imanentna dimenzija čovještva, i to budi nadu, kazao je, pozivajući da »ne treba bježati u unutrašnju emigraciju, jer svi smo pozvani na djelatan mir«. Europa, kaže Ćurak, kroz povijest jest »iskovana u ognju rata, holokausta i genocida«, ali danas se ona »najviše odvojila od nasilja«, dospjevši do »pokušaja aktualizacije Kantova vječnog mira«. Institucionalizacija solidarnosti kroz međunarodnu zajednicu jest, drži Ćurak, povijesni napredak: ona je, primjerice, zajednicu Jazida spasila od Islamske države. »Prije sto godina, nitko se ne bi ni osvrnuo. A kad jedna kultura nestaje, bog plače«. I zato, ne odustajmo, poziva Ćurak: »Vjera u sebe uvjet je svih uvjeta«. A čemu sve to? »Jer je mir naprosto bolje rješenje nego stalna reprodukcija konflikta«.
