Dan antifašističke borbe

Kako je nastao prvi partizanski odred u Hrvatskoj: ‘Odmah drugi dan imali smo prvu ratnu akciju’

Tihomir Ponoš

Partizanska kolona

Partizanska kolona

Bili smo tu mi, članovi partije, oružje i naša spremnost na borbu. Doduše, bez vojničkog iskustva. Tako je, eto, nastao naš odred, ispričao je Vlado Janić Capo



ZAGREB – U nedjelju 22. lipnja 1941. godine na dva mjesta nadomak Siska nastale su prve antifašističke partizanske formacije u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Stvorena je formacija koja je kasnije nazvana Sisački partizanski odred, a kojoj je prvi zapovjednik bio Vlado Janić Capo, budući narodni heroj i general-pukovnik.


Izravni povod za formiranje odreda, a formirali su ga članovi Komunističke partije Hrvatske bio je napad nacističke Njemačke na Sovjetski Savez toga dana. Taj je napad znatno olakšao situaciju Komunističkoj partiji Hrvatske, zapravo je razriješio sve njene dvojbe.


Naime, od kolovoza 1939. godine i sporazuma Ribbentrop-Molotov dvije su države – Hitlerova Njemačka i Staljinov Sovjetski Savez – bile saveznice koje su mjesec dana nakon sklapanja sporazuma podijelile Poljsku.




Taj je sporazum izazvao šok i zbunjenost među komunistima koji su do tada predvodili borbu protiv fašizma i nacizma, a sada su postali saveznici nacista. Međuratni međunarodni komunistički pokret bio je strogo hijerarhiziran i pojedine komunističke partije nisu mogle djelovati samostalno nego onako kako odredi Kominterna koja je pak bila pod sovjetskom kontrolom. Napad Njemačke na Sovjetski Savez komuniste je razriješio vjernosti prema paktu iz 1939. godine.


No, Komunistička partija Hrvatske u proljeće 1941. godine imala je i svojih unutarnjih, organizacijskih, veoma ozbiljnih problema. Partijskih dokumenata iz tog razdoblja takorekuć i nema, tek poneko sjećanje. Međutim, jasno je da je nakon proglašenja NDH Komunistička partija bila dezorijentirana. Partija nije znala kako se odnositi prema propasti Kraljevine Jugoslavije. Pitanje je bilo hoće li komunisti i dalje djelovati na jugoslavenskoj platformi ili će se partija raspasti.



KPH je bila i u dubokoj krizi, razjedena unutarnjim sukobima koji su izbili nakon proglašenja NDH. Na jednoj strani bio je agent Kominterne Josip Kopinič, na drugoj Rade Končar, Andrija Hebrang, Vladimir Bakarić. Kopinič je praktički radio na raspuštanju KPH i njenom svođenju na mjesni komitet za Zagreb.


Eliminacija komunista


Centralni komitet KP Jugoslavije održao je u Zagrebu početkom svibnja Majsko savjetovanje, jedan od najmisterioznijih događaja u povijesti partije. U kasnijoj mitologiziranoj interpretaciji zbivanja to je savjetovanje zadobilo veoma važno mjesto i prikazivano je kao ishodišna točka od koje događaji dalje pravolinijski vode do dizanja ustanka. Međutim, po svemu sudeći to savjetovanje nije bilo ništa više od – savjetovanja na kojem se raspravljalo o radu u novonastalim uvjetima okupacije.


Događaj je toliko misteriozan da se nigdje ne navodi točan datum njegova održavanja, pa ni točno mjesto. Tek je osamdesetih godina prošloga stoljeća u jednom tekstu navedeno da je održano u Ilici 163, što i ne mora biti točno. Ta dezorijentiranost i kriza u vrhu partije omogućila je nižim organizacijskim jedinicama da djeluju samostalno. Vjerojatno je to bio jedan od razloga zašto je partijski okružni komitet za Sisak samostalno odlučio da se 22. lipnja 1941. navečer članovi partije okupe izvan Siska i da formiraju budući Sisački partizanski odred.


Do napada na Sovjetski savez ustaška vlast je imala rezerviran stav prema komunistima. Dijelom zato što su se mnogi ustaše i komunisti međusobno dobro poznavali, a upoznali su se na izdržavanjima zatvorskih kazni. Dijelom zato što je oštrica ustaškog terora bila usmjerena prema drugima, u to doba prije svega prema Srbima i Židovima. Ustaše bi mjestimično privele veći broj komunista, pokušale bi ih zastrašiti i ubrzo puštale na slobodu. Napad na Sovjetski Savez i to je promijenio i eliminacija komunista nakon toga postaje važna ustašama.


Foto Yugopapir


Foto Yugopapir



Vijest o napadu Njemačke na Sovjetski Savez organizacijskom sekretaru partije u Sisku Marijanu Cvetkoviću javio je jedan radnik rafinerije koji je o tome čuo na radiju. Cvetković je odmah otišao da Janića Cape, tada sekretara partije u Sisku i člana oba centralna komiteta – i jugoslavenske i hrvatske partije. Odlučili su hitno obavijestiti komuniste da im prijeti uhićenje, a dogovorili su se i da će se te večeri sastati u šumi Brezovica blizu sela Žabna.


Komunisti su bili sigurni da će ustaše hapsiti njih, ali i članove Ujedinjenih radničkih sindikata, međuratne sindikalne organizacije koja je bila pod kontrolom komunista. Janić se biciklom hitno zaputio u Petrinju da alarmira tamošnje komuniste, a na povratku je vidio da ustaše uhićuju komuniste u Capragu. Dogovoreno je da će se izvaditi skriveno oružje.


Miniranje pruga


Navečer su se sastale dvije grupe komunista. Jedna, veća, se sastala na nasipu kraj rijeke Odre. U njoj su bili Janić Capo, Cvetković, Mika Špiljak, Nada Dimić i drugi. Druga, manja grupa, sastala se u šumi Brezovica i u njoj su bili Joso Malina, Franjo Knebl, Franjo Smolčić i drugi.


Prvi zapovjednik odreda Janić Capo u jednom je intervjuu 1966. godine kazao »teško je sada reći da je tada formiran odred kako se taj pojam danas shvaća. To i nije bilo formiranje vojne jedinice, kakvo se prakticiralo kasnije u ustanku i borbi. Bili smo tu mi, članovi partije, oružje i naša spremnost na borbu. Doduše, bez vojničkog iskustva. Tako je, eto, nastao naš odred i odmah idućeg dana krenuo je u ratnu akciju«.


Odred je isprva izvodio diverzije. Nije se sukobljavao s ustašama ili Nijemcima. Razlog je bio upravo nedostatak vojnog iskustva i obuke. Za borbene akcije odred tada naprosto nije bio spreman.



U ponedjeljak 23. lipnja izvršena je prva diverzija i to na željezničkoj pruzi kod Lekenika. Zaustavljen je (ne i prevrnut što je bio cilj) njemački vojni transport. Odred je i sljedećih tjedana izvodio diverzije, sjekao je telefonske žice, minirao pruge.


Odred je svoju bazu imao u šumi Šikari, a u srpnju je iz Centralnog komiteta KP Hrvatske stigla direktiva da se s diverzija prijeđe na oružanu borbu. Prvu borbenu akciju odred je planirao za 20. srpnja i ništa nije pošlo po planu.


Postavljena je zasjeda ustaškoj patroli, ali budući da patrola nije došla u očekivano vrijeme, a ni kasnije, odred se povukao u bazu. Tamo je shvatio zašto ustaška patrola nije došla – ustaše su napale bazu odreda. Prema svjedočanstvima odred se uspio organizirano povući, ali u toj je borbi zabilježio i prve gubitke. Poginuli su Ivo Lasić i Ovo Ogulinac Globa.


Snažna organizacija


Sisačka partijska organizacija bila je snažna. Imala je oko 120 članova, a članova SKOJ-a bilo je i više. U obližnjim Petrinji, Kostajnici i Sisku bilo je još oko 80 članova partije i sto do 120 skojevaca. Upravo je sisačka partijska organizacija dobila zadatak tiskanja 20.000 letaka na njemačkom jeziku (bili su namijenjeni njemačkim vojnicima), a ta je organizacija i otisnula u 5.000 primjeraka prvih šest poglavlja »Historije SKP(b)« tadašnje komunističke biblije, službene povijesti sovjetske partije u redakciji Staljina