ZAGREB – U prihvatilištima za tražitelje azila u Zagrebu i Kutini nekoliko desetaka ljudi kojima je već odobrena međunarodna zaštita čeka da im se osigura stan na koji prema zakonu imaju pravo.

Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisuje da je onima koji su dobili azil država dužna osigurati smještaj najduže dvije godine od dana uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite. Nekoliko obitelji i samaca taj papir već imaju u džepu, ali stan, za koji im država plaća najam i režije, još nisu dobili.

Potvrdilo nam je to Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

»Trenutno na osiguranje smještaja čeka devet obitelji koje imaju 49 članova i 16 samaca, a realizacija njihovog smještaja je u tijeku«, odgovorili su krajem prošlog tjedna iz Ministarstva na naš upit. U međuvremenu, kako smo doznali iz Isusovačke službe za izbjeglice (JRS), barem dvije obitelji preseljene su iz prihvatilišta u svoje nove domove što znači da se broj onih kojima država treba osigurati trajniji smještaj zadnjih dana ipak nešto smanjio.

Unatoč tome, podaci Ministarstva pokazuju da na realizaciju zakonskog prava na stan iz godine u godinu čeka sve više ljudi. U prosincu 2015. godine smještaj je čekalo šest osoba; godinu dana kasnije 12 osoba; ove godine ta se brojka u jednom trenutku popela na 65. Čini se, dakle, da država ne uspijeva dovoljno brzo pronaći stan u vlastitom vlasništvu ili sklopiti ugovor s privatnim iznajmljivačima kako bi azilantima što brže osigurala smještaj izvan prihvatilišta.

No, u nadležnom Ministarstvu tvrde da se na smještaj ipak ne čeka predugo.

»Broj osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita raste iz godine u godinu i to skoro dvostruko.

Vrijeme čekanja na realizaciju smještaja ovisi o sljedećim čimbenicima: vrsti stana, mjestu, trenutnoj ponudi, godišnjem dobu i slično te u prosjeku traje oko mjesec dana«, ističu u Ministarstvu.

Međutim, iskustvo nevladinih organizacija, koje pomažu izbjeglicama i azilantima, manje je pozitivno.

Janko Gredelj iz Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) procjenjuje da ljudi kojima je međunarodna zaštita odobrena na smještaj čekaju dulje od mjesec dana te napominje da, ako sve ide glatko, u prosjeku mjesec dana treba da se uopće potpiše ugovor o najmu.

– U ovom trenutku nekoliko obitelji i samaca čeka na preseljenje iz prihvatilišta u »Porinu« i Kutini na privatnu adresu. U centru za socijalnu skrb, koji je do kraja godine zadužen za sklapanje ugovora, bili su dosta aktivni zadnjih tjedana pa uskoro, do kraja godine, očekujemo potpisivanje nekoliko ugovora, kaže Gredelj.

Prema njegovim riječima, zainteresirani najmodavci javljaju se JRS-u pa su u posljednje vrijeme prema centru poslali dvadesetak potencijalnih nekretnina. Centar onda treba s vlasnicima stanova ispregovarati iznos najma i eventualno sklopiti ugovore o najmu. Zato se Gredelj nada da će »jedan dio ljudi uskoro preseliti u svoje domove«.

– Najteže je smjestiti samce zato što je u ponudi više velikih stanova, koji su pogodni za obitelji, a relativno je teško naći manje stanove, kaže Gredelj. Situacija se, čini se, ipak poboljšala u odnosu na prije koju godinu kada je, prisjetio se naš sugovornik, njihov prevoditelj iz Sudana, nakon što je dobio rješenje o azilu, »čekao osam mjeseci da dobije stan«.

Država u svom vlasništvu ima velik broj nekretnina, no podaci Ministarstva pokazuju da se, kad je u pitanju osiguravanje smještaja za azilante, ipak najviše oslanja na najam.

Tako je 2015. godine smještaj za 42 osobe bio osiguran u pet državnih i 27 unajmljenih stanova. Godinu dana kasnije 86 osoba bilo je smješteno u sedam državnih i 53 unajmljena stana. Ove godine smještaj je osiguran za 168 osoba, pri čemu je broj državnih stanova ostao isti kao lani, dok se broj unajmljenih popeo na 77.

U siječnju, pak, stupaju na snagu izmjene i dopune Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, ističu u Ministarstvu, pa će za osiguravanje smještaja biti nadležan Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje.

Oni koji su azil dobili u zadnje dvije godine uskoro više neće imati pravo na plaćeni smještaj. »S obzirom na to da je u zadnje dvije godine odobreno 287 međunarodnih zaštita, očekuje se da će kroz 2018. i 2019. godinu velik dio tih osoba ostati bez krova nad glavom ako ne uspiju naći poslove i plaće kojima si mogu osigurati egzistenciju«, poručili su.

Na taj problem upozoravaju i u JRS-u. Prema njihovim podacima, lani je međunarodnu zaštitu dobilo sto osoba, što znači da sljedeće godine gube pravo da im država plaća stan i režije. Među njima su, veli naš sugovornik, i četiri samohrane majke.

– Jedan dio ljudi radi, ali teško im je pronaći stalni posao. Neki su se zaposlili preko ljeta, neki na štandovima na zagrebačkom Adventu, pojašnjava Gredelj, podsjećajući da je riječ o ljudima koji uglavnom nemaju razvijenu socijalnu mrežu koja bi im, kada ostanu bez posla i prihoda, mogla priskočiti u pomoć. Stoga smatra da je ključno osigurati sustavnu integraciju koja, prije svega, znači da dobro nauče hrvatski jezik i da im se omogući profesionalna prekvalifikacija kako bi imali šansu pronaći posao i zarađivati za život.

Zabrinutost dijeli i Inicijativa »Dobrodošli« iz koje navode da »i dalje nema dugoročnog i sveobuhvatnog plana uključivanja na razini države, što između ostalog znači i izostanak sustavnog učenja hrvatskog jezika kao jednog od ključnih elemenata integracije bez kojeg su pristup zaposlenju i kontakt s lokalnim stanovništvom često ograničeni, a nekada i u potpunosti onemogućeni«.

Pritom iznose i podatke koji potvrđuju da je azilantima teško pronaći posao: u prvoj polovici ove godine, kažu, na burzi su bile »evidentirane 124 osobe kojima je odobren azil i tri osobe pod supsidijarnom zaštitom, a zaposleno je bilo samo 36 azilanata i jedna osoba pod supsidijarnom zaštitom«.