Za Švicarsku azilant, za Hrvatsku terorist

KURD U RALJAMA PRAVOSUĐA Hrvatska izručuje azilanta Turskoj. Tamo ga čeka doživotni zatvor i mučenje

Tihomir Ponoš

Posljednja brana izručenja Nurettina Orala Turskoj je ministar pravosuđa koji donosi konačnu odluku o (ne)izručenju. Oralova odvjetnica Dražić Karalić najavila je tužbu Ustavnom sudu, kao i Europskom sudu za ljudska prava. Oral najavljuje štrajk glađu jer će »radije umrijeti u Hrvatskoj nego u Turskoj«



ZAGREB Kurdu Nurettinu Oralu prijeti izručenje iz Hrvatske u Tursku gdje ga čeka sudski proces zbog navodnih terorističkih aktivnosti i kazna, kako navode turski zakoni, od »pogoršanog doživotnog zatvora« u ne po dobru poznatim tamošnjim zatvorima.


Rješenje kojim je dopušteno izručenje donio je Županijski sud u Vukovaru u listopadu, a u prosincu potvrdio, uz malu preinaku, Vrhovni sud. Posljednja brana izručenja Orala Turskoj je ministar pravosuđa koji u konačnici, i nakon rješenja Vrhovnog suda, donosi odluku o izručenju ili neizručenju.


No, Oral uživa politički azil u Švicarskoj i to već 13 godina. Tamo ima posao, radi kao parketar, i obitelj, suprugu i dvoje djece, od pet i sedam godina.




Oral se ljetos u Hrvatskoj zatekao na putovanju za vjenčanje, a hrvatska policija uhitila ga je na graničnom prijelazu Bajakovo na temelju tjeralice koju je izdala Turska. Županijski sud u Vukovaru (u sastavu Nikola Bešenski, Slavko Teofilović, Željko Marin) u kolovozu je odbio zahtjev Turske za izručenjem Orala, a dokumenti o ovom slučaju objavljeni su na portalu lupiga.com.


U obrazloženju se sud pozvao na UN-ovu Konvenciju o pravima izbjeglica, odnosno na načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja koje zabranjuje prisilno udaljenje (konkretno u Tursku) izbjeglica i tražitelja azila kojima prijeti opasnost progona. Dapače, sud je naveo da je to temeljna odrednica međunarodnog sustava zaštite izbjeglica.


Foto Davor Kibel


Foto Davor Kibel



Manjak koncentracije 


Nakon žalbe državnog odvjetnika, Vrhovni sud ukinuo je tu odluku i vratio predmet na ponovno odlučivanje, uz ostalo i zato što je »prvostupanjski sud propustio analizirati činjenični opis inkriminacije zbog koje se traži izručenje«. U drugom je pokušaju Županijski sud u Vukovaru (u sastavu Nevenka Zeko, Slavko Teofilović, Vesna Vrkić Perak) 17. listopada odlučio da se Orala može izručiti Turskoj.



Oralov slučaj sličan je slučaju turske novinarke Vicdan Özerdem uhićene u Dubrovniku za vrijeme ljetovanja 2012. godine. Zbog sudjelovanja u prosvjedima ona je bila u turskim zatvorima gdje je i mučena, a nakon izlaska iz zatvora u Njemačkoj je zatražila i dobila politički azil. Uvjerena u sigurnost koju joj daje politički azil, doputovala je u Hrvatsku i u njoj ostala nekoliko mjeseci. Uhićena je na temelju tjeralice koju je raspisala Turska, sumnjičeći je da se bavila terorizmom, a prvostupanjski Županijski sud u Dubrovniku dopustio je izručenje. Iz dokumenata je bilo vidljivo da se Özerdem nije bavila terorizmom nego novinarstvom. Slučaj je izazvao velik interes javnosti, a prije nego što je Vrhovni sud i odlučivo o žalbi, tadašnji premijer Zoran Milanović izjavio je da ministar pravosuđa u njegovoj vladi (bio je to Orsat Miljenić) neće potpisati izručenje u slučaju kao što taj. Vrhovni sud to je čak i shvatio kao pritisak na svoje djelovanje. Özerdem je zbog lošeg zdravlja bila smještena u zatvorskoj bolnici, a nakon nekoliko tjedana puštena je na slobodu. Sljedećih nekoliko mjeseci, do rješavanja predmeta i njenog povratka obitelji u Njemačku Özerdem je provela na privatnoj adresi u Zagrebu.



Na temelju spisa turskog pravosuđa sud je utvrdio da je 1997. Oral doputovao u Njemačku i sastao se s pripadnicima »terorističke organizacije PKK« (Radnička stranka Kurdistana, koja status terorističke organizacije ima u Turskoj), sudjelovao u aktivnostima PKK-a, a sljedeće godine doputovao je u kamp te organizacije u Iraku. Iz rješenja Županijskog suda nazire se da je pri njegovu pisanju uzmanjkalo koncentracije. Navodi se da je u iračkom mjestu Urumeyi osoba »dočekana od članova terorističke organizacije i odvedena u turistički kamp Hakurk, lociran u sjevernom Iraku«. Vjerojatnije je ipak riječ o »terorističkom«, a ne »turističkom« kampu. Dalje se navodi da je sudjelovao »s ruralnim kadrom terorističke organizacije PKK u oružanim aktivnostima«. Navodi se i da je »subjekt« bio u »hijerarhijskoj strukturi organizacije«. Razlog zbog kojeg Turska traži izručenje Orala je pogibija deset i ranjavanje šest njenih vojnika i to u vojnoj akciji provedenoj u inozemstvu, konkretno u Iraku 1999. godine, koji je, barem formalno, suverena država. Navodi se i da je »subjekt« sudjelovao u tom oružanom sukobu kao terorist.


Oral se na to rješenje žalio Vrhovnom sudu, a u žalbi se navodi da je sudjelovao u zapravo unutarkurdskom, međustranačkom obračunu s pešmergama, članovima Demokratske partije Kurdistana (KDP). U tom je sukobu zarobljen i u zatočeništvu, kod protivničkih Kurda, u Iraku je bio tri godine i četiri mjeseca. U žalbi se Oralova odvjetnica Sandra Dražić Karalić poziva na dostavljene turske dokumente, a iz njih je »vidljivo da je izručenik eventualno sudjelovao u međupartijskom sukobu dviju stranaka Kurda u Iraku pa nikako nije jasno kako je međupartijski sukob između PKK i DPK čin terorizma«.


Sporan opis slučaja


Vrhovni sud (vijeće u sastavu predsjednik Damir Kos te Miroslav Šovanja i Marin Mrčela) je u rješavanju žalbe 12. prosinca odlučio hrvatskom sudstvu prirediti još jednu blamažu. Čak nisu uspjeli shvatiti kojoj kurdskoj organizaciji je pripadao Oral. Iako dokumenti, uključujući i odluku Županijskog suda navode da je on bio član PKK, Vrhovni sud navodi »podatke o njegovom oružanom djelovanju u sklopu terorističke organizacije Kurdistanska Demokratska Partija (KPD)«, a to je kurdska organizacija protiv koje se Oral borio i u čijem je zatočeništvu bio više od tri godine. Prvom je odlukom, podsjetimo, Vrhovni sud zaključio da je prvostupanjski sud »propustio analizirati činjenični opis inkriminacije«, a drugom je demonstrirao da činjenični opis inkriminacije nije shvatio na elementarnoj razini. Za Vrhovni sud, uz ostalo, nije odlučno ni to što Oral uživa azil u Švicarskoj »jer Švicarska nije zemlja članica Europske unije, zbog čega pravo azila i status izbjeglice koji je izručeni stekao u Švicarskoj za odlučivanje o dopuštenosti izručenja u Republici Hrvatskoj nije od važnosti«, a UN-ovu Konvenciju o statusu izbjeglica Vrhovni sud niti ne spominje.



Sličan slučaj koncem prošle godine zbio se u Srbiji i tamo je zadobio velik publicitet. Srbija je Turskoj izručila Kurda Dževeta Ajaza i to nasuprot preporuci UN-ovog Komiteta protiv torture da se uzdrži od izručenja dok to tijelo UN-a razmatra njegovu pritužbu. Ajaz je u Turskoj osuđen na 15 godina zatvora zbog »rušenja ustavnog poretka«, a u žalbi Komitetu protiv torture naveo je da je osuđen na temelju priznanja iznuđenog mučenjem. Ajaz je zatražio azil u Srbiji, a ona ga je na koncu izručila Turskoj. Sudovi su odbili njegov zahtjev za azil, iako im je predočena odluka Komiteta, a ministrica pravosuđa Nela Kuburović potpisala je odluku o izručenju i Ajaz je 25. prosinca izručen Turskoj. Komitet je odluku donio 11. prosinca, a Ajazova odvjetnica je tu odluku, prevedenu, dostavila sudu, a ministrici 14. prosinca, dan prije njene odluke kojom je dopustila izručenje. Ministrica pravosuđa Srbije tvrdi da je odluka Komiteta stigla nakon što je već donijela odluku o izručenju, a predsjednik Komisije protiv torture Jens Modvig izjavio da ga taj »potez izuzetno zabrinjava zbog toga što je riječ o slučaju osobe koja je tražila zaštitu UN-ovog Komiteta protiv torture, te mjere zaštite Srbija je ignorirala i tu osobu izručila samom izvoru torture«.



U žalbi je navedeno i da je u Turskoj na snazi izvanredno stanje, ukinuta je primjena Europske konvencije o ljudskim pravima, a Oralu bi se sudilo pred Sudom sigurnosti države i Teškim kaznenim sudom, »dakle pred dva izvanredna suda koji sude u proglašenom izvanrednom stanju«. Vrhovni sud zaključio je da »ne proizlazi da bi se radilo o tzv. vojnim ili nekim drugim izvanrednim sudovima, a, osim toga budući da je ovosudnom odlukom dodana tzv. klauzula specijaliteta, njome je izručenik zaštićen od eventualnog rizika«. O kakvom bi se riziku moglo raditi navela je odvjetnica u žalbi. Navodi da se nakon neuspjelog puča u Turskoj 2016. godine u toj zemlji događa neselektivni progon građana, njih 150.000 je pod istragom, 50.000 u zatvoru (među njima najmanje 130 novinara), iz državnih službi otpušteno je više od 100.000 ljudi, preseljeno je više od pola milijuna Kurda, a u vojnoj operaciji u turskom Kurdistanu ubijeno je više od 2.000 ljudi, sve po podatcima Amnesty Internationala.


Pismo od 7. studenoga 


Odvjetnica Dražić Karalić u telefonskom nam je razgovoru kazala da će u ponedjeljak podnijeti tužbu Ustavnom sudu i to zbog povrede ljudskih prava Nurettina Orala i uz to će zatražiti privremenu mjeru, odnosno obustavu izvršenja rješenja do odluke Ustavnoga suda. Zbog hitnosti slučaja zahtjev za zaštitu prava podnijet će i Europskom sudu za ljudska prava, iako još nisu iscrpljena sva pravna sredstva u Hrvatskoj. Oral je u istražnom zatvoru u Osijeku, a u petak je Dražić Karalić dobila njegovo pismo koje je napisao još 7. studenoga, a tek joj je sada dostavljeno. U tom je pismu Oral najavio štrajk glađu jer će »radije umrijeti u Hrvatskoj nego u Turskoj«.


Iz razgovora s Oralom, njegova je odvjetnica zaključila da je on više puta namjeravao štrajkati glađu, odgovarali su ga od toga drugi zatvorenici, a i njegova mu je odvjetnica sugerirala da to ne čini jer neće utjecati na to kako će predmet biti riješen i ugrozit će svoje zdravlje. Prevedeno rješenje Vrhovnog suda Oralu bi trebalo biti uručeno u ponedjeljak.


Lupiga.com


Lupiga.com



Lupiga.com


Lupiga.com