Kina je službeno najavila da će postati »pokretačka sila« obnove Sirije, kojoj treba barem 250 milijardi dolara za obnovu infrastrukture, gospodarstva i zgrada porušenih u sedmogodišnjem građanskom ratu.

Usporedo s time, Peking planira nastavak kolosalnih investicija u Afriku, koja bi u sljedećih 10 do 20 godina trebala prerasti u jedan od najvećih industrijskih pogona u svijetu. Oko 100 milijuna radnih mjesta iz Kine trebalo bi se preseliti u afričke zemlje, prema procjeni dužnosnika Svjetske banke.

Poboljšavanjem životnih uvjeta u tim siromašnim područjima Peking će neizravno pomagati i Europi, jer će je dugoročno spašavati od nepreglednog vala izbjeglica s Bliskog istoka i Afrike. Rijeka izbjeglica u EU dijelom je posljedica pogrešne politike SAD-a i europskih sila. Oni su vojnim intervencijama radi smjene režima u Iraku i Libiji, te pomaganjem i naoružavanjem »umjerene oporbe« u Siriji, izazvali kaos u regiji, stvorivši uvjete za rast Islamske države i jačanje terorizma.

Sirija danas ima oko 11 milijuna prognanika i izbjeglica, od kojih je oko šest milijuna otišlo uglavnom u Tursku i Europu. Prema prošlogodišnjim procjenama njemačkih objavještajnih krugova, objavljenima u Bildu, više od šest milijuna stanovnika sjeverne Afrike i Bliskog Istoka čeka na selidbu u Europu.

Prema procjenama međunarodnih organizacija, idućih desetljeća na Stari kontinent uputit će se oko 50 milijuna stanovnika siromašne podsaharske Afrike. No, novac i mjere koje za zaustavljanje te selidbe priprema Europska unija ni izbliza nisu dovoljni. Unija nije aktivirala dostatan kapital ni za vlastiti razvoj, a njezin dosadašnji pristup rješavanju nevolja u južnom susjedstvu pokazao se nedjelotvornim ili pogrešnim.

Pola tisućljeća izrabljivanja

Problem je u tome što zemlje Zapada nerijetko postavljaju teške političke uvjete za davanje pomoći. Europske su sile pola tisućljeća afričke zemlje držale  kolonijama. Kad su im omogućile neovisnost, nastavile su se miješati u njihove unutarnje stvari, organizirajući i državne udare kako bi velikim korporacijama omogućile nesmetano iskorištavanje prirodnog bogatstva afričkih zemalja.

Tipičan je primjer Kongo. SAD i europske sile danas očekuju da će afričke i azijske zemlje usvajati, preslikavati zapadne liberalne političke i ekonomske sustave, što je pokazatelj da se nisu odrekle svojih kolonijalnih pogleda na ostatak svijeta. Peking nema takav povijesni teret na leđima i ponaša se pragmatično. Nikome ne nameće kopiranje kineskog sustava kao uvjet za pomoć, pa mu se vrata za suradnju otvaraju na svim stranama svijeta.

Kad je riječ o Siriji, zemlje poput SAD-a, Velike Britanije i Kanade dogovorile su mogućnost ulaganja 9,6 milijardi dolara u obnovu porušene zemlje, ali samo pod uvjetom »tranzicije vlasti« u Damasku, što znači da traže smjenu predsjednika Bašara Al Asada. Zapadnim zemljama i dalje je problem to što je u Siriji pobijedila »pogrešna strana«, kako je to ocijenio Bloomberg. Tamošnji pobunjenici – koje su podupirali Saudijska Arabija, SAD i europske sile – izgubili su rat nakon što je u Siriji vojno intervenirala Rusija. 

 
S druge strane, kineska je vlada bez ikakvih političkih uvjeta još prošle godine dogovorila s predsjednikom Asadom početna ulaganja od dvije milijarde dolara u obnovu Sirije. Čeka se samo definitivni završetak rata. Peking i Damask organizirali su u Kini veliki poslovni skup kako bi privukli nekih 150 kineskih poduzeća radi ulaganja u razvoj industrijskih zona u Siriji. Međutim, interes za poslovne pothvate u Siriji nadmašio je sva očekivanja. Prijavilo se čak tisuću kineskih poduzeća, prema pisanju američkog medija Defense One.

Promatrači se slažu da je Pekingu u interesu preuzeti vodeću ulogu u obnovi Sirije zato što je ta zemlja važna postaja u kolosalnom ekonomskom projektu, modernom Putu svile. Tim projektom Kina želi infrastrukturno i gospodarski povezati euroazijski i afrički kontinent, uz planirana ulaganja od 1.000 milijardi dolara u željeznice, autoceste, aerodrome, luke i telekomunikacijske veze.

Najveći kreditor afričkih država

Međutim, Sirija je sitnica u odnosu na kineske planove u Africi. Ulaganja zapadnih država u Afriku su razmjerno mala, ako se izuzme velika pomoć Svjetske banke iz Washingtona. Kina je postala najveći kreditor afričkih država, kojima posuđuje novac s povoljnim kamatama za gradnju infrastrukture, za energetiku, zdravstvo, vodoopskrbu i odvodnju i ostale javne projekte. Samo prošle godine kineske državne banke su afričkim zemljama osigurale razvojne kredite u vrijednosti većoj od 100 milijardi dolara. Kina je postala najveći trgovinski partner Afrike, jer  međusobna robna razmjena od početka ovog stoljeća skočila s 10 na 220 milijardi dolara godišnje. Istodobno, privatna kineska poduzeća masovno otvaraju tvornice diljem kontinenta, osobito u mnogoljudnoj Nigeriji. U posljednjih deset godina Kinezi su sudjelovali u gradnji više od 100 industrijskih zona na kontinentu, sagradili su oko 5.700 kilometara željeznica, oko 4.300 kilometara cesta, devet luka, 14 aerodroma, 34 elektrane i više od tisuću manjih hidroelektrana.

O brzom širenju kineskog utjecaja u Africi svjedoči i činjenica da su 2000. godine samo dvije privatne kineske kompanije investirale na taj kontinent, a sada se broj ulagača povećao na nekoliko stotina godišnje - prema podacima Irene Yuan Sun, autorice knjige "Sljedeća tvornica svijeta: Kako kineska ulaganja preoblikuju Afriku", koja je potkraj prošle godine dobila nagradu Financial Timesa. Yuan Sun ocjenjuje da je taj kontinent na putu ubrzane industrijalizacije zahvaljujući upravo Kini, koja će svojim ulaganjima u Africi postići ono što je već izvela kod kuće - izvući stotine milijuna ljudi iz siromaštva.
Kina je zainteresirana za prebacivanje dijela industrijske proizvodnje u Afriku, jer joj zbog dugogodišnje demografske politike »rađanja jednog djeteta po obitelji« danas ponestaje radne snage. Irene Yuan Sun upozorava da ta zemlja naglo prelazi na kvalitetniju, skuplju, napredniju proizvodnju i usluge.

Tvornice za brzo rastuće stanovništvo

Napušta proizvodnju koja zahtijeva puno ljudskog rada, poput tekstilne industrije. Zbog toga će Kina u sljedećih 10 do 20 godina osloboditi oko 100 milijuna radnih mjesta, koje je već počela seliti u Afriku. Rast prozvodnje prirodno će potaknuti širenje trgovine i usluga, odnosno otvaranje milijuna dodatnih radnih mjesta.

– Industrijalizacija će Africi omogućiti da ide stopama Japana, Južne Koreje, Tajvana i Kine. Omogućit će joj gradnju tvornica za zapošljavanje njezinog brzo rastućeg stanovništva i preoblikovanje njezinih institucija kako bi udovoljile zahtjevima suvremenog kapitalizma, ocijenila je Irene Yuan Sun u časopisu Harvard Business Review. Što je najvažnije, kaže, to će »omogućiti stvarnu šansu podizanja životnog standarda širokim slojevima stanovništva«. Ukratko, kineski će gospodarski planovi u Africi smanjiti i iseljavanje ljudi u Europu, a u Siriji će olakšati povratak izbjeglica.