Grad: Rijeka
Danas: 15° moguća kiša
Sutra: 0° 4° snijeg
12. prosinca 2017.
Intervju

Jurčić upozorava na neodrživost mirovinskog sustava: Drugi stup zadužio je državu za 70 milijardi

Među zemljama EU-a, Hrvatska ima najmanju produktivnost – Ljubo Jurčić / arhiva NL
Među zemljama EU-a, Hrvatska ima najmanju produktivnost – Ljubo Jurčić / arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 31. listopad 2016. u 19:37 2016-10-31T19:37:00+01:00

Visoki javni dug sprečava povećanje mirovina umirovljenicima iz prvog stupa, povećanje plaća zdravstvenom i nastavnom osoblju, subvencije za razvoj ili poboljšanje infrastrukture 

Demografi upozoravaju da će rastući broj umirovljenika u Hrvatskoj za koju godinu znatno nadmašiti broj zaposlenih ljudi. Mnogi tvrde da mirovine neće imati tko financirati, pa će mirovinski sustav postati neodrživ. S tim ocjenama djelomično se slaže dr. sc. Ljubo Jurčić, profesor na Ekonomskom fakultetu. Ako se nastave sadašnji negativni trendovi i ako ostane status quo u politici, mirovinski sustav zaista može postati neodrživ, kaže profesor. Međutim, da do toga ne bi došlo, smatra Jurčić, Hrvatskoj je potreban politički zaokret. Vlada bi trebala krenuti s efikasnom ekonomskom politikom koja će osigurati veću proizvodnju, na temelju veće zaposlenosti i produktivnosti.

– Koliko god stanje na prvi pogled izgleda loše, mogućnosti za oporavak, razvoj i značajno poboljšanje situacije u Hrvatskoj među najvećima su u Europi, ako ne i najveće. Sve ovisi o ekonomskoj i ukupnoj politici. Ako se pomirimo s nepopravljivošću ekonomske politike, ili ako prihvatimo da se ništa ne može učiniti, onda će na kraju i ispasti kako ste rekli – kaže profesor.

Demografsko propadanje

Prema Jurčićevu mišljenju, demografsko propadanje Hrvatske je najveći društveni, socijalni, ekonomski, a time i prvoklasni politički problem. Demografski oporavak traži pametnu, na znanosti utemeljenu, demografsku i ukupnu politiku. Traži demografske investicije, sličnog obujma i političkog konsenzusa kakve su svojedobno bile investicije u autoceste. Ako se u kratko vrijeme i ne zaustavi demografsko propadanje, ne bi trebalo biti većih ekonomskih problema jer Hrvatska ima rezervi u nezaposlenima i u niskoj produktivnosti.

U Hrvatskoj, procjenjuje profesor, vjerojatno ima više od 300 tisuća radno sposobnih koji su izvan službene ekonomije. Ako se iz tog kontingenta nezaposlenih svake godine zaposli novih 15 tisuća ljudi, postojeći odnos zaposlenih i umirovljenika ne bi se trebao pogoršavati. Među zemljama EU-a, Hrvatska ima najmanju produktivnost. Imamo oko 10 tisuća eura po stanovniku, a prosjek EU-a je oko 30 tisuća. Lošije od nas samo su Bugarska i Rumunjska. Prostor za udvostručenje produktivnosti, odnosno proizvodnje, po stanovniku postoji – od materijala, sirovina, energije, tržišta, do proizvodnih znanja i slično.

– Ne postoji ni jedna objektivna prepreka za udvostručenje proizvodnje i nacionalnog dohotka, a time plaća i mirovina. Jedina prepreka može biti nesposobna Vlada, što je dosad bio slučaj. Ako su vlade nesposobne, sve propada, pa tako i mirovinski sustav. Ako budemo imali efikasne vlade, i mirovinski sustav će biti održiv i uspješan. Efikasnost vlade – uz održavanje sigurnosti – mjeri se stopom zaposlenosti, odnosno nezaposlenosti, te proizvodnjom po stanovniku. To su zajednički ciljevi svim vladama u suvremenom svijetu – naglašava Jurčić.

Kako ocjenjujete tvrdnje da se održivost mirovinskog sustava može osigurati jedino nastavkom privatizacije državnog mirovinskog osiguranja, odnosno da se novac iz prvog stupa mirovinske solidarnosti prebacuje u drugi stup, na čuvanje bankama? To se počelo raditi prije 14 godina.

– To je priča i interes financijskog sektora. Mirovine nisu samo financijska i ekonomska kategorija, nego prije svega civilizacijska, socijalna i solidarna dostignuća čovječanstva. Ona su naša ljudska obveza prema našim starijim ljudima – omogućiti njihovu socijalnu sigurnost. To provode i najliberalističkije zemlje. Mirovine se ne smiju izlagati riziku, niti biti predmet špekulacija.

Bankari imaju puno više znanja od političara

Strahuju li naši političari od negativne reakcije banaka ako im oduzmu drugi stup?

– U tome vjerojatno ima istine, jer bankari su puno obrazovaniji i imaju puno više znanja od političara, a političari te poslove niti znaju, niti organiziraju institucije koje bi im bile analitička i savjetodavna potpora u tim visoko složenim i profesionalnim stvarima. Na kraju sve završi na politici, odnosno na negativnoj selekciji u politici. A to je pak drugo pitanje – pitanje političke zrelosti društva. Koga društvo bira, politikante, lažne Mesije, ili one koje razumiju probleme i znaju organizirati rješenja?

Zarada špekulantima

Kažu da će banke, odnosno njihovi fondovi, sigurno povećati mirovine te omogućiti dostojnu starost svim umirovljenicima, za razliku od državnog osiguranja. Vjerujete li u to?

– Fondovi na tržištu kapitala, kakvi su mirovinski fondovi drugog stupa, izloženi su riziku. Krize se u prosjeku događaju svakih desetak godina. Te krize pogađaju i mirovinske fondove drugog stupa. Ostaje rizik, ali i špekulacija kako će tržište kapitala izgledati kada budete išli u mirovinu. Koliko će vrijediti dionice fonda i hoće li ih itko htjeti kupiti? Usto, banke ne mogu osigurati dostojnu mirovinu ako gospodarstvo nije efikasno. Ako je gospodarstvo efikasno, onda su i mirovine iz prvog stupa dostojne, čak i dostojnije, jer nema bankarskih troškova i zarada. Ako je gospodarstvo loše, onda i papiri u koje su banke – ili njihovi fondovi – uložili, manje vrijede i isplaćuju manje mirovine, a budući da nisu temeljeni na solidarnosti, umirovljenici manje i dobivaju.

Cijela ta priča kreirana je iz financijske industrije pod pretpostavkom da financijski sektor može povećavati vrijednost ako se ne povećava vrijednost, proizvodnja, u realnom sektoru. Ta iluzija je mnogo puta u povijesti viđena. Ljudima se obila o glavu, a neki špekulanti su i zaradili.

Kako ocjenjujete prijedloge HDZ-a i SDP-a iz izborne kampanje da treba povećati izdvajanja iz plaća zaposlenih za drugi stup? Kakve bi bile posljedice za mirovinsko osiguranje, za državni proračun i građane, ako bi Hrvatska nastavila jačati drugi stup?

– To je potpuno pogrešno i vrlo opasno mišljenje. Hrvatska je uvela drugi mirovinski stup 2002. godine. Od 1990. do tada, broj umirovljenika povećao se za više od 300 tisuća, a broj uplatitelja u prvi mirovinski stup smanjio se za njih više od 400 tisuća. Opterećenje postojećeg mirovinskog sustava do tada se udvostručilo. U toj situaciji, osnivaju se fondovi drugog mirovinskog stupa koji od postojećeg mirovinskog sustava uzimaju četvrtinu – 5 posto od 20 posto doprinosa – i time još više povećavaju njegov deficit.

Bio je to pravi udar na postojeći mirovinski sustav. Taj povećani deficit se financira iz državnog proračuna, čime se povećava i njegov deficit. Da situacija bude apsurdnija, taj deficit se financira posuđivanjem novaca iz fondova drugog stupa uz kamate. Danas ti deficiti s kamatama iznose oko 70 milijardi kuna, ili 20 posto hrvatskog javnog duga. Drugi mirovinski stup je bacio Hrvatsku u prekomjerni deficit te zbog visokog javnog duga u makroekonomske neravnoteže, a makroekonomske neravnoteže snizile su hrvatske obveznice na razinu neinvesticijskog rejtinga, koje kupuju fondovi drugog mirovinskog stupa.

Politikalak plijen

Visoki javni dug sprječava povećanje mirovina umirovljenicima iz prvog stupa, povećanje plaća zdravstvenom i nastavnom osoblju, subvencija za razvoj ili poboljšanje infrastrukture. U takvoj situaciji zalagati se za povećanje – umjesto za ukidanje, ili barem zamrzavanje – doprinosa za drugi mirovinski stup, znači zalagati se za povećanje hrvatskih makroekonomskih neravnoteža i svih njenih negativnih posljedica.

Drugi stup mirovinskog osiguranja ne postoji nigdje u svijetu osim u dijelu tranzicijskih zemalja. Argentina ga je ukinula još 2008., a došao je u krizu i u Čileu, koji je prvi u svijetu započeo eksperiment s drugim stupom. Ukinule su ga Poljska i Mađarska. Zašto hrvatske vlasti idu suprotnim smjerom i čuvaju ga? Boje li se negativne reakcije banaka?

– Mislim da tu ima svega pomalo. Najviše je neznanja. Hrvatska propada otkako je hrvatska politika prekinula vezu s hrvatskom znanošću. Od tada ne napreduju ni politika, niti znanost – barem u području ekonomije. U takvoj situaciji politika postaje lak plijen za »čarobna« rješenja koje nude »nazovi znanstvenici i stručnjaci«, ili uvjerljivi i slatkorječivi lobisti iza kojih stoje interesne skupine koje svoje interese podvaljuju kao društvene.

Postoje li neke pretpostavke koje Hrvatska mora zadovoljiti da bi drugi stup ipak mogao nekako funkcionirati?

– Postoje četiri uvjeta. Prvo, suficit u proračunu treba biti veći od odvajanja u drugi stup. Drugo, potrebna je odgovarajuća stopa gospodarskog rasta. Treće, nužno je razvijeno tržište kapitala. Četvrto, tržište kapitala mora biti strogo regulirano i nadzirano. Hrvatska ne zadovoljava ni jedan od tih uvjeta. Valjda su i zemlje koje ste spomenuli procijenile da ne zadovoljavaju te uvjete, pa su odustale. Općenito, u današnjim okolnostima ni jednu javnu uslugu ne bi se smjelo privatizirati dok ne dosegnemo razvijenost od 20 tisuća eura po stanovniku. To ne znači da ne treba postojati privatna ponuda školstva, zdravstva, mirovinskog i socijalnog osiguranja. Naprotiv. Oni bi se trebali izložiti tržištu, a ne od državnog monopola napraviti privatni monopol, ili kartel.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka