ZAGREB – Teza koju je iznijela hrvatska predsjednica, da bi Hrvatska trebala preuzeti progon ratnih zločina BiH ako su počinitelji njezini državljani, “načelno nema pravnog uporišta, osim u nekim specifičnim slučajevima”, izjavio je za naš list bivši predsjednik Republike i stručnjak za međunarodno pravo Ivo Josipović, naglašavajući pritom važnu, možda i presudnu činjenicu: da su “nejednaki kriteriji za ‘naše’ i ‘njihove’ s jedne, te međusobno nepovjerenje država s druge strane, često odlučujući za političke stavove koje, ne samo zadnjih dana, slušamo od vodećih političara”.

Objašnjavajući zašto hrvatsko preuzimanje “načelno nema pravnog uporišta”, Josipović nam je kazao kako su “ti zločini počinjeni na području BiH, pa po temeljnom načelu za određivanje nadležnosti, onom teritorijalnom, ta država ima pravo i obavezu suditi počiniteljima”. To tim prije, dodaje Josipović, “jer su i žrtve i navodni počinitelji njeni državljani”. To, pak, što imaju i neko drugo državljanstvo, u ovom slučaju hrvatsko, “bez značaja je ako su zatečeni na području BiH”, a “situacija u kojoj bi BiH izručila svog državljanina zbog kaznenog djela koje je navodno počinio na njenom području, još i protiv njenih državljana, s aspetka unutarnjeg prava BiH i s aspekta općih načela o nadležnosti, nemoguća je i pravno i politički”.

Postoje, međutim, slučajevi u kojima bi Hrvatska mogla preuzeti takav progon: kada je počinitelj državljanin Hrvatske i BiH, a nalazi se u Hrvatskoj, te kada je samo hrvatski državljanin. Kada je državljanin obje zemlje a u Hrvatskoj je, tada se, napominje Josipović, “otvara mogućnost, rekao bih i obaveza, da se toj osobi sudi u Hrvatskoj”. Hrvatska bi se pritom pozvala na ustavno načelo zabrane izručenja vlastitog državljanina, jer BiH nije u sustavu Europskog uhidbenog naloga, a i nema međunarodnog ugovora koji bi omogućavao takvo izručenje. Po tom je modelu Hrvatska, primjerice, sudila Fikretu Abdiću. Ako bi, pak, počinitelj bio samo hrvatski državljanin, vrijede ista pravila: “Hrvatska bi sudila po načelu aktivnog personaliteta i ne bi mogla BiH izručiti takvu osobu”, kaže bivši predsjednik. “Sve to”, dodaje, “vrijedi i obratno, za slučaj da je neki zločin u Hrvatskoj počinio državljanin BiH”. Josipović pritom naglašava: “Ako obje države iskreno žele kažnjavanje ratnih zločina, bez distinkcije na ‘naše i njihove’, trebale bi surađivati, bez obzira na to koja država sudi. Samo tako, izbjeglo bi se da pojedine osobe, bez obzira na to jesu li suđene ili ne u jednoj državi, ostanu pod trajnom sumnjom u onoj drugoj zemlji i da im zauvijek prijeti uhićenje, čim odu u inozemstvo. Eventualno zataškavanje i nepostupanje neke od država ima ozbiljne pravne, moralne i političke posjedice”, kazao je Ivo Josipović za naš list.