Arhiva NL
Ministar financija Zdravko Marić je podizanjem stope PDV-a u turizmu naprosto pretrčao preko Strategije razvoja hrvatskog turizma 2014-2020., i praktički ukazao na besmislenost postojanja Ministarstva turizma, komentira doc. dr. Ivan Herak, bivši ministar turizma
Saborski zastupnik Siniša Hajdaš Dončić (SDP) u saborskoj je raspravi o prijedlogu Zakona o članarinama turističkim zajednicama u Hrvatskom saboru provokativno predložio ukidanje Ministarstva turizma jer, kako je ustvrdio, sve zakone iz područja turizma donose druga ministarstva. Podsjetimo, Hajdaš Dončić također je rekao da Ministarstvo turizma treba ukinuti i zbog podizanja PDV-a u ugostiteljstvu, ali i stoga što se u državnom proračunu u kojem je 6,5 milijardi kuna dodatnih rashoda nije našlo 200 milijuna kuna za marketing turističkih zajednica te da je Ministarstvo turizma amalgam koji čine promet, kultura, zaštita okoliša i ostala područja te da ovo ministarstvo nema jurisdikciju ni u jednom području.
HDZ-ov zastupnik i donedavni ministar turizma Anton Kliman složio se u sabornici da je najveći problem hrvatskog turizma Ministarstvo turizma i da ga svakako treba restrukturirati kako bi cijeli sustav bio efikasniji i mogao brže odgovoriti na izazove. Kliman je dodao da bi članarinu turističkim zajednicama trebalo pravednije raspoređivati, založivši se za promjenu Zakona o turističkim zajednicama, kao i Zakona o boravišnim pristojbama. Naveo je kao primjer telekomunikacijske kompanije poput VIP-a, HT-a i Tele2 koje gotovo 100 posto iznosa članarine plaćaju Turističkoj zajednici Grada Zagreba, iako prihode ostvaruju na cijelom području Hrvatske.
Brojenje noćenja
I Hajdaš Dončić, i Kliman rekli su istinu, u smislu da Ministarstvo turizma nema dovoljno ovlasti i da kao takvo gubi svoju svrhu. Što nikako ne znači da ga treba ukinuti. Naprotiv. No, razlika između Hajdaša Dončića i Klimana je jedino u tome što je to Kliman govorio dok je bio ministar, višekratno, metaforički naglašavajući da se Ministarstvo turizma ne bi trebalo baviti brojenjem noćenja, već mu treba dati ingerencije koje mu u naravi i pripadaju, dok je Hajdašu Dončiću i stranci kojoj pripada, upravo to i takvo Ministarstvo turizma osiguravalo tri IDS-ove ruke u Saboru, pa se Hajdaš Dončić tada po pitanju smislenosti postojanja Ministarstva turizma nije oglašavao.
Zna se koliko hrvatski proračun svake godine ubire od turizma. Već je postalo legenda da je svaka godina rekordna, a ovo Ministarstvo, nažalost, ima minorne ingerencije, očito da ne može uzeti problem u svoje ruke i riješti ga, već ovisi o dobroj volji i proračunu drugih ministarstava.
– Ministarstvo turizma formacijski nepromijenjeno djeluje već dugi niz godina, ovakav istovjetan stav dvojice zastupnika iz suprotnih političkih grupacija zasigurno je bio isprovociran činjenicom da je aktualni ministar financija Zdravko Marić podizanjem stope PDV-a u turizmu naprosto pretrčao preko Strategije razvoja hrvatskog turizma 2014-2020., koju je na prijedlog Ministarstva turizma donio Sabor RH, te i na taj način, ne poštujući ključne dokumente sektora, praktički ukazao i na besmislenost postojanja Ministarstva turizma, komentira doc. dr. Ivan Herak, bivši ministar turizma i profesor s Ekonomskog fakulteta u Osijeku. On tvrdi da svrha postojanja Ministarstva turizma s ovakvim ovlastima doista postaje upitna, s obzirom na to da od bitnijih ingerencija možemo navesti one iz domene donošenja zakona koji tretiraju ugostiteljsku i turističku djelatnost i sustav turističkih zajednica, kao i ovlasti Ministarstva turizma po pitanju inspekcijskog nadzora i kategorizacije objekata.
Predsjednik Zajednice obiteljskog smještaja i turizma pri HGK Nedo Pinezić također samatra da bi ministar turizma trebao imati ulogu koordinatora projekata.
– Hrvatska je, sviđalo se to nekome ili ne, svojim geografskim položajem, prirodnim, kulturnim i ljudskim potencijalima, predodređena kao turistička zemlja. Kad se turizam promatra kao društvenu pojavu koja valorizira sve vrijednosti jedne zajednice na način da osigurava održivost te zajednice na odgovoran način i pri tome sudjeluje u nacionalnom dohotku s gotovo 20 posto, onda Ministarstvo turizma u Hrvatskoj ne samo da ima važnu, već i najvažniju ulogu. Ministar turizma bi trebao imati poziciju potpredsjednika vlade i koordinatora svih projekata kroz koje turizam daje dodanu vrijednost svim drugim djelatnostima. Pokušajmo zamisliti Hrvatsku bez turizma i mnogobrojne druge djelatnosti bez turističkog prometa, pa će nam biti sve jasno. Izravno ili neizravno turizam utječe na poslovanje svih sektora, od financijskog do prometnog… Čak i u sferi civilnog društva nezamislivo je funkcioniranje brojnih udruga bez prihoda generiranog kroz turizam – kaže Pinezić.
– S druge strane, potpuno je nepojmljivo da Ministarstvo turizma nema gotovo nikakve ingerencije kad je u pitanju korištnje i raspodjela sredstava EU fondova. Riječ je o vrlo važnom području djelovanja, s obzirom na to da u okolnostima rubne akumulativnosti turizma sezonskog tipa, koji je dominantan u Hrvatskoj, upravo korištenje bespovratnih sredstava EU-a postaje činjenica koja spomenute projekte čini ekonomski prolaznima ili profitabilnima. Naime, veći dio aktivnosti i odluka po tom pitanju se odvija u Ministarstvu gospodarstva, dio u Ministarstvu Regionalnog razvoja i EU fondova, a značajan dio i u Ministarstvu poljoprivrede, kad su u pitanju EU sredstva za razvoj turizma na ruralnim područjima – pojašnjava Herak.
Dominantna uloga
Nedvojbeno je da se značajniji državni projekti u turizmu, poput primjerice, projekta Brijuni – Rivijera, postavljaju i razvijaju bez da bi u tim procesima dominantnu ulogu imalo Ministarstvo turizma. Slično je i s projektom izgradnje, odnosno rekonstrukcije hotelske infrastrukture u NP Brijuni. Podsjetimo da taj proces formacijski i u svakom smislu vodi Ministarstvo zaštite okoliša. Usprkos činjenici da je za razvoj i prodaju projekta angažirana ugledna konzultantska kuća, razvoj projekta već dvije godine tapka u mjestu. Eklatantan primjer je i turističko zemljište, čiji problem političke elite već 25 godina ne uspijevaju razriješiti iako neriješeni koncesijski ugovori s hotelijerima znatno usporavaju investicijski ciklus u turizmu. Riječ je o ni manje ni više nego 100 milijuna četvornih metara turističkog zemljišta nad kojim Ministarstvo turizma nema nikakvih ingerencija. Isto tako, nepojmljivo je da se prodaju turističke tvrtke s većinskim vlasničkim udjelom države, poput nedavno Kupara ili Imperijala Rab koje je prodavao DUUDI, a da Ministarstvo turizma nad spomenutim procesima nema odlučujući utjecaj.
Metaforu defenzivne pozicije Ministarstva turizma zasigurno predstavlja činjenica da ACI, vlasnički većinski u vlasništvu države, koji ostvaruje oko 35 posto nautičkog prihoda Hrvatske, formacijski pripada Ministarstvu prometa, mora i infrastrukture. Premda skupština spomenutog društva broji dva člana, od kojih je jedan ministar turizma, ključne odluke kad je ACI u pitanju donose se izvan Ministarstva turizma. I kada je u pitanju sustav turističkih zajednica, ingerencije Ministarstva turizma, izuzmemo li ovlasti u sferi predlaganja zakona iz tog područja, vrlo su male. Ministar turizma formacijski je predsjednik Vijeća HTZ-a i tu počinje i prestaje, pustimo li po strani moguće neformalne utjecaje ministra na sustav, sav utjecaj ministarstva na sustav turističkih zajednica koji godišnje obrće oko 650 milijuna kuna.
A ministar turizma trebao bi biti, po »defoltu«, potpredsjednik vlade. Barem je tako uvijek govorio prof. dr. Dragan Magaš, redoviti profesor na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu.
– Govorim ja to već 20 godina. Strategiju razvoja turizma je nejednoglasno usvojio Sabor, prvi put u povijesti. No, ona se danas ne može provoditi zato što svaka od 26 mjera zahtijeva međuresornu suradnju. U ovakvim okolnostima nijedan ministar turizma naprosto ne može i ne umije okupiti druga ministarstva. Svaki turistički proizvod je multidisciplinaran, on naprosto iziskuje koordinatora koji će ih sve okupiti, a to bi trebao biti ministar turizma, kaže prof. dr. Magaš i dodaje da je u strategiji razvoja turizma imenovao i povjerenstvo za koordinaciju među ministarstvima, no da se ono dosad sastalo samo jedanput.
