Priča "ilegalca" iz državne vile u Opatiji

Ja sam Tomislav, ali nisam provalnik, samo sam bolesnog sina odveo na more

Tihomir Ponoš

Ako treba, otići ću u Opatiju i predati se policiji, ali nisam učinio ništa loše ili koga oštetio, kaže nezaposleni razvojačeni branitelj, čiji petogodišnji sin ima atopijski dermatitis i trebao bi barem pet tjedana biti na moru, a, unatoč preporuke specijalista, to ne može dobiti. Tomislav je odlučio učiniti sve što može da bi mu pomogao



ZAGREB   Na »ljetovanje« u zapuštenoj državnoj Vili Kremešek u Opatiji Tomislava, koji sebe i svoju obitelj prehranjuje skupljanjem boca, nije motivirala želja za ugodom na jadranskoj obali nego sinova bolest. Nakon što je tekst o njemu i zapuštenoj državnoj imovini objavljen u subotnjem broju našega lista Tomislav se javio redakciji i u nedjelju ujutro primio nas je u skromnom domu svoje obitelji u Zagrebu koji je, u skladu sa svim naturalističkim klišeima, u suterenu. Tomislav nema ni 40 godina, branitelj je, nezaposlen, radio je u privatnoj firmi i dobio otkaz, otac je dvoje male i bolesne djece, supruga mu je nezaposlena. Dobila je otkaz za vrijeme druge trudnoće, poštom na kućnu adresu. 


Njegov sin, koji još nema pet godina, ima atopijski dermatitis koji, ako se ne liječi, može prijeći u astmu. Zbog bolesti bi trebao barem pet tjedana, a po mogućnosti dva mjeseca godišnje biti na moru jer more i morski zrak imaju blagotvoran učinak na njegovu bolest. Liječnik specijalist iz zagrebačke Kliničke bolnice »Sestre milosrdnice« preporučio je liječenje talasoterapijom, ali dalje od te preporuke hrvatski zdravstveni sustav nije išao. Tomislav je odlučio da će učiniti sve što može kako bi pomogao svom sinu. 


– Lani smo preko Caritasa bili u Rovinju tjedan dana, ali to nije bilo dovoljno za sina. Za napuštenu vilu u Opatiji slučajno sam saznao, vidio sam je i lani sam napravio šator u vrtu vile i doveo obitelj, govori nam Tomislav. Odbija bilo kakvu pomisao na to da je provalnik, da je učinio bilo što loše ili ikoga oštetio. Lani on i njegova obitelj nisu ni ušli u kuću jer nisu znali da je otključana. Boravak na moru pomogao je njegovu sinu. Zdravstveni problemi manifestirali su se na proljeće, a bez »ljetovanja« osip i plikovi osuli bi ga već najesen. 


– Ove godine stigli smo u Opatiju na prvi dan našeg članstva u Europskoj uniji, 1. srpnja. Računali smo da ćemo biti u šatoru kojega smo lani ostavili. Kad smo došli vila nije bila prazna, bila je u njoj neka mlađarija. Nismo je samo mi koristili ovog ljeta, priča Tomislav. Osim njih svako malo je netko dolazio i odlazio, prenoćio koju noć. Očito je da Vila Kremešek funkcionira kao skvot. Shvatili su da kuća nije zaključana, zaključili da je za djecu bolje da budu u zidanoj zgradi, temeljito počistili kuću i iz nje iznijeli dvadesetak vreća za smeće i još dvije vrećice pune korištenih šprica, jer ove su godine vila i park bili u gorem stanju nego lani.  Tomislavov radni dan bio je naporan. 

– Svakoga dana sam barem tri puta prolazio uzduž i poprijeko Opatijom i okolicom. Treba skupiti boca za 200-300 kuna dnevno, s tim novcem kupiti hranu i druge potrepštine za nas četvero, a nisam ja jedini skupljač boca na tom terenu. Navečer bi izašli u šetnju Opatijom i tada bi svi skupa skupljali boce, pa onda ujutro u »Billu« po namirnice i topli obrok za djecu, opisuje nam svoje »ljetovanje« Tomislav. Nakon nabavke žena i djeca otišli bi na plažu, a tata bi »šibao Opatijom«, od Voloskog do Slatine, tražeći boce.  


– Policija je vidjela da smo u kući i nije reagirala. Ako treba, otići ću dole i predati se. A što se tiče ovoga što sam napravio, za sina i njegovo zdravlje to ću opet napraviti, odlučan je naš sugovornik. 


Cijelu priču pročitajte u tiskanom izdanju Novog lista u ponedjeljak, 26. kolovoza 2013.