Ne primaju opasni otpad

JOŠ JEDAN HRVATSKI APSURD Azbestnu staklenu vunu nitko ne želi zbrinjavati

Bojana Mrvoš Pavić

Nazvali smo nekoliko reciklažnih dvorišta u Zagrebu i Rijeci pokušavši tamo zbrinuti azbestnu staklenu vunu. Svugdje je odgovor bio negativan, uz uputu da otpad zbrinemo preko – ovlaštene privatne tvrtke



ZAGREB »Nitko ne želi primiti opasan otpad na zbrinjavanje, čime me tjeraju da ga bacim u kontejnere za smeće«, sažetak je priče s kojom se našem listu javila čitateljica iz Zagreba. Unatrag dva tjedna ona bezuspješno pokušava, na pravilan način, zbrinuti nekoliko desetaka vreća stare, otpadne staklene vune. Nedavno je, kako nam je ispričala, kupila staru, zapuštenu vikendicu u okolici Zagreba koju sad raščišćava, a u kojoj je zatekla i veliku količinu stare staklene vune, koja sadrži opasan azbest.


»Riječ je o četrdesetak vreća koje nitko ne želi primiti – u nekoliko mi je reciklažnih dvorišta rečeno da oni taj otpad ne odvoze niti preuzimaju, iako sam ja spremna tamo ga odvesti sama, kao što sam sama tu staklenu vunu u vreće morala i zapakirati. U privatnoj kompaniji koja ima dozvolu za zbrinjavanje rekli su mi pak kako oni takav otpad preuzimaju samo od pravnih, ne i fizičkih osoba. Dobila sam ‘ponudu’ nekih neslužbenih sakupljača otpada iz oglasnika, no ne želim da te vreće završe negdje u okolišu, a po svemu sudeći ću i ja sama biti prisiljena baciti ih u kontejnere za smeće«, ispričala nam je čitateljica u nevjerici.


Prvo s nadležnima


Toliko se, kaže, priča o selektiranju, odvajanju otpada, toliko je novaca uloženo u nabavu spremnika za plastiku i papir, tekstil, staklo, dok ovakav, uistinu opasan otpad nadležni ne žele preuzeti.




I zaista, provjerili smo i sami – nazvali smo nekoliko reciklažnih dvorišta u Zagrebu i Rijeci, s pitanjem preuzimaju li od građana staklenu vunu, te svuda dobili jednak, negativan odgovor. Riječ je o reciklažnim dvorištima kojima upravljaju gradska komunalna poduzeća, a iako Zakon o održivom gospodarenju otpadom jasno kaže da reciklažna dvorišta od građana moraju besplatno preuzimati i problematične vrste otpada, u njima odgovaraju kako azbestnu staklenu vunu, kao ni primjerice stare azbestne ploče kojima su se nekad izolirale kuće – ne primaju. Kako je našoj čitateljici rečeno u jednom reciklažnom dvorištu u Zagrebu, donijeti može dvije, tri vreće, no ne više od toga, pa je ona dobila dojam da joj u tom dvorištu zapravo, i izvanredno, čine uslugu. To, međutim, nije tako, jer je njihova obaveza staklenu vunu primiti. Iz razgovora s nadležnima u zagrebačkoj »Čistoći« doznali smo da se u reciklažno dvorište može donijeti staklena vuna te da se pritom »pozovemo na razgovor sa Čistoćom«. Dakle, u reciklažnom će dvorištu opasan otpad uzeti tek ako im se naglasi da se razgovaralo s nadležnima, kao da se, opet, građanima čini neka usluga koju nisu obavezni izvršiti. Nakon tog razgovora s nadležnima nazvali smo reciklažno dvorište, ne spominjući razgovor s njima nadležnima, i rečeno nam je da staklenu vunu – ne primaju.


Također se predstavljajući kao građani, provjerili smo i u nekoliko riječkih reciklažnih dvorišta primaju li tamo staklenu vunu, i svuda dobili negativan odgovor, kakav je bio i na info-telefonu u riječkoj Čistoći, na kojem su nas uputili na ovlaštenu privatnu tvrtku koja takav otpad prikuplja i zbrinjava. »Reciklažna dvorišta svakako moraju uzimati, besplatno, takav otpad od građana, samo to izbjegavaju, što ste i sami zaključili iz razgovora s njima«, kazali su nam u toj privatnoj riječkoj tvrtki.


Pritužba na odbijenicu


Da su reciklažna dvorišta dužna besplatno primati i staklenu vunu, službeno je našem listu na kraju potvrđeno i iz Agencije za okoliš i prirodu, kao i iz Fonda za zaštitu okoliša. »Sukladno Pravilniku o gospodarenju otpadom, reciklažno dvorište dužno je od građana zaprimati otpad kategorije ‘ostali izolacijski materijali’ koji se sastoje od, ili sadrže opasne tvari, u količinama propisanim pravilnikom. Ukoliko građani uoče da se na terenu ne posluje na način sukladan zakonu i pravilniku, kontaktirati treba Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, kao i Upravu za inspekcijske poslove pri Ministarstvu«, napominju u Agenciji i Fondu, dodajući kako se pritužba može uputiti i komunalnim tvrtkama, koje su odgovorne za rad reciklažnih dvorišta.


Drugim riječima, ako građani sami po informacije ne odu malo dalje – sve do državnih agencija, dobivat će odbijenice, nakon kojih im ne preostaje ništa drugo nego opasan otpad baciti u smeće.