Govor u zapećku

Izvješće koje je Šoša nazvao zastrašujućim: ‘Novinari HRT-a ne služe se dobro hrvatskim jezikom!’

Siniša Pavić

HRT ima i edukativnu funkciju, pa mora biti bolji u jeziku / Foto Denis LOVROVIĆ

HRT ima i edukativnu funkciju, pa mora biti bolji u jeziku / Foto Denis LOVROVIĆ

Član Programskog vijeća Dean Šoša kaže da mu se izvješće o jeziku čini zastrašujuće jer jasno sugerira da »postoji služba (jezik i govor) koja kvalitetno radi svoj posao i televizija koja ne uvažava njene sugestije«



ZAGREB – Na prošlotjednoj sjednici Programskog vijeća HRT-a govorilo se i o hrvatskom jeziku u programima HRT-a. Razloga za to je podosta, ponajprije činjenica da i u izvješću HRT-ove službe Jezik i govor stoji kako su prigovori na kvalitetu jezika i govora u programima HRT-a svakodnevni i redovito na trećem, ili četvrtom mjestu po brojnosti.


No, unatoč tome, opet su ovu temu pojele neke druge, na žalost aktualnije. Teško jezik može biti prvom temom dok, primjerice, Dnevnik puca po šavovima zbog nevaljane tehnike. Da će pak tema jezika morati češće biti na dnevnom redu, svjedoči iskreno priznanje vijećnika Deana Šoše kako mu se izvješće čini zastrašujuće jer jasno sugerira da »postoji služba koja kvalitetno radi svoj posao, i postoji televizija koja ne uvažava njene sugestije!«


Suštinski problem


U službi Jezik i govor zaposleno je 24 lektora i 7 fonetičara, od čega su tri fonetičara i lektora u regionalnim centrima. Stoga je posve retoričko pitanje ima li javni servis sa skoro 3.000 zaposlenih i »bezbroj« emisija dovoljan broj stručnjaka za jezik!? Zadnji put se o jeziku i govoru na HRT-u raspravljalo na Programskom vijeću 2014. godine. Od tada do danas fonetičari su na edukaciju u Zagrebu i regionalniom centrima primili oko 330 govornika, novinara, reportera, prezentera, voditelja, meteorologa… Većina ih je tako i unaprijedila svoj govornički status. Problem je, međutim, suštinske naravi.




Služba Jezik i govor se stalno proziva, iako oni nikoga na ništa ne mogu natjerati! Inicijativa bi trebala ići od urednika, motivacija bi trebala ići odozgo, a toga nema, baš kao što često nema ni poštovanja preporuka. Izvješće govori da se mnogo toga radi bez konzultacije s fonetičarima, dio pisaca i govornika ne uči u procesu rada te je lektura svedena na operativno i kratkoročno ispravljanje tekstova, a lektori sve češće postaju redaktori koji puno vremena gube na istraživanje i popravljanje sadržaja u onih kojima je, primjerice, Zlatko Hasanbegović i dalje Zlatan.


Bolji od ostalih


Voditelj službe Jezik i govor Tihomir Janjić ipak će kazati da se ne može uopćeno reći da je na HRT-u jezik samo dobar, ili samo loš. Sve to, istaknuo je, varira od programa do programa, od emisije do emisije, od pojedinca do pojedinca. Smatra on i to da su jezik i govor na HRT-u nesumnjivo na višoj razini, ako ga uspoređujemo s ostalim »velikim« televizijskim i radijskim postajama u Hrvatskoj.


No, ističe i kako HRT kao javni servis, prema svojem statutu i zakonu, zbog odgovornosti što je ima prema korisnicima te svoje edukativne funkcije, mora poštovati, promicati i stalno unapređivati kvalitetu medijskog izričaja. Jer, priznaje se u izvješću, ima dijelova programa u kojim kvaliteta jezika i govora nije na razini koja se očekuje i kojoj HRT mora težiti. Čekati opet tri godine da se o jeziku na HRT-u progovori, stoga je puno i previše, tim više ako su u pravu oni članovi Vijeća koji ne dvoje da se standardni jezik u nas još jedino na HRT-u uči.