Predsjednik HNS-a

Ivan Vrdoljak: ‘U godinu i pol vladavine HDZ-a i Mosta, građani su izgubili povjerenje u institucije države’

Zdenko Duka

Foto Darko Jelinek

Foto Darko Jelinek

Očekujem rekonstrukciju Vlade na inzistiranje Mosta. Most će inzistirati da ode Marić, Plenković će onda tražiti da ode netko od Mostovih ministara i posljedica će biti makar prividno učvršćenje njihovih odnosa. Ali, ti odnosi nikad neće biti stabilni jer to nisu iskreni partnerski odnosi



Razgovarali smo s Ivanom Vrdoljakom, predsjednikom HNS-a i potpredsjednikom Hrvatskog sabora, o lokalnim izborima, o HNS-ovom danas i sutra, o »Titanik vladi« – kako je on voli zvati i o financijskoj i ekonomskoj destabilizaciji koju je proizvela prezaduženost Agrokora.


Jeste li već posložili liste za lokalne izbore? Postoje li još kakve nedoumice?


– Najveći broj lista je zaključen. Izići ćemo s oko 130 kandidata za načelnike, gradonačelnike i župane što je 20-ak posto više nego prije četiri godine. Samim time očekujemo da i rezultat bude 20-ak posto bolji. Od 556 općina i gradova, HNS će izaći na izbore u njih oko 450, ili samostalno ili u koaliciji.




Razumljivo, intrigira odnos HNS-a i SDP-a. Od najvećih gradova u Zagrebu, u Splitu, u Osijeku i u Varaždinu idete sa zajedničkim kandidatima za gradonačelnika, a konkurirate si i u Rijeci, u Dubrovniku, u Čakovcu, u Velikoj Gorici, itd. Čak ćete uglavnom voditi odvojene kampanje?


– Jedinstvena kampanja je nemoguća i nepotrebna, jer svaka lokalna sredina ima svoje posebnosti, i svaka će imati svoju specifičnost, bez obzira radi li se o koalicijskom ili samostalnom izlasku na izbore.


Burić ne može pobijediti 


Dakle, i u Rijeci ćete imati svog kandidata iako se očekivalo da će dogovor sa SDP-om rezultirati time da ćete podržati Vojka Obersnela. Sigurno vam je važan dobar rezultat vaše liste, ali šanse da vaš kandidat postane gradonačelnik su slabe. Drugi po anketama je Hrvoje Burić.


– Mislim da Burić ne može pobijediti. Rijeka je uvijek bila građanska Hrvatska i tamo HDZ nije nikad imao šanse, a niti danas ima šanse pobijediti. A sada neovisni Burić je predstavnik onog HDZ-a koji je »odlijepio« prema Mostu. Jer, čujem da mu je jedan od savjetnika Ivica Relković, pa će vjerojatno dobiti podršku i Hrasta i Grozda i klerikalnih udruga koje ne mogu pobijediti u Rijeci.


Htjeli smo Rijeci ponuditi građansko-liberalnu alternativu. I da se ne može dogoditi da bilo tko, osim socijaldemokrata ili građanskog centra pobijedi u Rijeci. Mi nismo predstavnici lijeve političke opcije, nego liberalno-građanskog centra. Zato smo pokušali u što većem broju županija i gradova, a posebno u Rijeci, istaknuti kandidate i ponuditi građanima mogućnost izbora.


Naša je ponuda Pero Lučin koji nosi listu i Jure Bukša koji je kandidat za gradonačelnika i to je pristojna gesta prema građanima Rijeke da imaju taj građanski izbor. Pero Lučin se posvetio punim žarom akademskoj karijeri, kao rektor i kao znanstvenik. Njemu potpuni profesionalni politički angažman nije prioritetan, ali želi sudjelovati u artikulaciji građansko-liberalne politike kroz Gradsku skupštinu i biti kontrolor funkcioniranja gradske uprave. A Jure Bukša ima energiju, motivaciju i ambiciju da se potpuno posveti Rijeci.


Rijeka ne zaslužuje niti Hrvoja Burića niti HDZ-ovog kandidata. Rijeka konačno ima alternativu u Lučinu i Bukši!


Županija je jedno, a grad je drugo. No, u Riječkoj županiji idete zajedno sa SDP-om. Zlatko Komadina je jedno, a Vojko Obersnel drugo?



Foto Darko Jelinek


Foto Darko Jelinek



– Ne, nego županija je kao jedinica lokalne samouprave potpuno drugačijih prioriteta i politika nego što su to gradovi. Evo u Osijeku idemo sa SDP-om, u županiji ne idemo sa SDP-om. Nije to neobična pojava. To je zajednička odluka i nas i SDP-a.


Zadržati povjerenje birača 


Kažete da su svi kandidati za SDP-ovog predsjednika bili skloni povratku ljevici. SDP je posljednjih mjeseci u rejtingu slabio, sada je već možda taj pad i zaustavljen. Milanović je bio više sklon liberalnoj opciji nego sadašnji predsjednik SDP-a. S obzirom na nove okolnosti, računate li vi u HNS-u i na neke njihove birače?


– Svaki čelnik stranke ima svoj način vođenja i prezentacije politike. Imamo u posljednjoj godini i novog predsjednika i HNS-a i SDP-a. Naravno da se moraju stvoriti neki drugačiji odnosi, i između tih stranaka i odnosi s biračima. Naš cilj nije bilo kome preuzimati njihovo biračko tijelo, nego samo biti artikulirana, konstruktivna opozicija, s jasnim prioritetima naših politika liberalno-građanskog centra. Ako to jasno komuniciramo, onda će naši birači biti naši birači. Onda ništa ni od koga ne preuzimamo, samo dobivamo svoje.


Kažete da imate 20 posto kandidata više nego na izborima 2013. pa da očekujete i 20 posto veći uspjeh. Ali, što biste stvarno smatrali uspjehom na svibanjskim izborima


– Prvi cilj nam je zadržati povjerenje birača ondje gdje smo ga dobili prije četiri godine. To je sjeverozapad Hrvatske – Međimurska i Varaždinska županiju i Osijek. Također želimo i nastavak uspješne suradnje sa SDP-om u Zagorsko-krapinskoj županiji i s bjelovarskim županom koji ima našu podršku. Najveću dodatnu vrijednost vidimo u Zagrebu gdje je Anka Mrak Taritaš najrelevantniji protukandidat Bandiću i jedina promotorica istinskih promjena koje su Zagrebu potrebne. Isto tako, značajan nam je dobar rezultat u Rijeci, i s listom i s kandidatom. Kanimo zadržati i svoje gradonačelnike i načelnike u Primorsko-goranskoj županiji – u Kraljevici, Kostreni, Malinskoj, na Cresu.


Kako sada stvari stoje, Milan Bandić i Anka Mrak Taritaš su favoriti za drugi krug u Zagrebu. Pobjeda Anke Mrak Taritaš bi značila promjenu i u hrvatskoj politici, općenito.


– Mislim da bi to bila poruka da je gotovo s vladavinom velikih autokrata kao što je Bandić u Zagrebu. Pogotovo kad bi takvu pobjedu donijela jedna pristojna politika, a ne populisti na nekim neartikuliranim politikama.


Vladu karakterizira neodlučnost 


Ove subote bit će Sabor HNS-a. Koje su glavne teme?


– To je Sabor poslije izvanrednih izbora. Potvrdit ćemo vodstvo od prije godinu dana. Cilj nam je mobilizacija prije lokalnih izbora. Mi smo dvije godine radili tranziciju u stranci.


Jedna ste od onih stranaka koja je istaknula samo jednog kandidata u unutarstranačkim izborima. To je nekako i tradicionalno u HNS-u?


– Imali smo više puta više kandidata. U posljednja dva predsjednička izbora imali smo jednog. Prvo Vesnu Pusić, pa onda mene. Važno je mudro vođenje tranzicijske politike. Ovo je bila promjena generacije koja treba voditi nove politike 2017. godine, a te politike nisu iste kao što bile 1997. ili 2002. To je bila priprema koncepta, ne samo izbor predsjednika.


Vi osobno ste u našu političku retoriku za sadašnju vladu uveli ime Titanik-vlada. Znači glazba svira, opuštena je atmosfera na palubi, ali brod tone. Po čemu zaključujete da brod tone? I očekujete li nove prijevremene izbore?


– Ovu Vladu karakterizira neodlučnost. Premijer Plenković i dalje se ponaša kao u diplomaciji. Ali, na mjestu predsjednika vlade ne smije se biti neodlučan.


Bilo je nekoliko afera koje su u posljednjih šest mjeseci izišle van. Plagijat Barišića, čudna najava preuzimanja INA-e nakon čega se ništa ne događa. Zatim, poskupljenje plina za koje više ne znamo je li se dogodilo ili nije. Različiti nastupi ministara u Vladi koji zbog izborne kampanje vode bitku umjesto da vode ovu zemlju jer su za to preuzeli odgovornost. Sukobi interesa ministra Zdravka Marića, ranije ministrice Dalić. Sve to u rekordno kratkom roku. Zato je to Titanik-vlada koja vozi po mraku i mogla bi udariti u santu leda. Možda i vrlo skoro. I onda bi moglo doći do destabilizacije a onda i novih izbora.


HDZ destabilizira politički sustav 


Poslije lokalnih izbora će i odnosi u vlasti između HDZ-a i Mosta izgledati drukčije. Što vi očekujete? Rekonstrukciju Vlade?


– Očekujem rekonstrukciju, na inzistiranje Mosta. Most će inzistirati da ode Marić, Plenković će onda tražiti da ode netko od Mostovih ministara i posljedica će biti makar prividno učvršćenje njihovih odnosa. Ali, ti odnosi nikad neće biti stabilni jer to nisu iskreni partnerski odnosi.


No, glasanje o opozivu Zdravka Marića u Saboru teško će se moći izbjeći prije lokalnih izbora. Kako će glasati zastupnici HNS-a?



Foto Darko Jelinek


Foto Darko Jelinek



– Mi smo glasovali protiv ove vlade i njezinih ministara, tako i protiv ministra Zdravka Marića. Sigurno ćemo glasovati protiv.


Htio bih reći i ovo. Mi smo u proteklih godinu i pol otkad HDZ i Most vode državu, doživjeli dosta velike promjene u zemlji. Jedna je destabilizacija političkog sustava. Nestabilan odnos unutar HDZ-a, nestabilan odnos između glavnih koalicijskih partnera, s mogućnošću novih izbora. To nije dobro. Druga je stvar destabilizacija ekonomsko-financijske situacije s krizom Agrokora pa smo ozbiljno financijski ugroženi. Osim toga, građani su izgubili povjerenje u naše institucije u samo godinu i pol dana. Povjerenje u instituciju predsjednice države, pa u instituciju parlamenta, Vlade, pa čak i u DORH, koji sada po nalozima predsjednika Sabora počinje funkcionirati.


Tome je dosta doprinio fenomen Mosta. Oni žele biti u koaliciji na vlasti i žele istodobno biti oporba. Zapravo žele zauzeti prostor današnjeg HDZ-a, drugog prostora i birača nemaju.


– Nije to samo fenomen Mosta. To je fenomen lošeg HDZ-a. Za odlazak na izvanredne izbore glasao je HDZ, a ne Most. Most je želio da Vlada ostane a HDZ je srušio Oreškovićevu vladu. Destabilizacija političkog sustava s HDZ-om je očita. Pa, bi li Tuđman ili Sanader mogli dopustiti da u bitku za Zagreb idu dva kandidata s HDZ-ove liste? Dakle, ima novina i u HDZ-u, novina koje svakako nisu prirodne.



Komentirali ste ovih dana i novu odluku Arbitražnog suda u Ženevi u sporu Hrvatske i Mola. Kažete da je arbitražni spor u koji je svojedobno ušla vaša Vlada zapravo bio iznuđen, a da je za prvostupanjsku presudu bila odlučujuća izvjesna amnestija Ustavnog suda za Ivu Sanadera?


– Arbitraža je pokrenuta kao odgovor na arbitražu koju je pokrenuo Mol protiv RH. Molio sam kao ministar gospodarstva kolege iz Mola da ne pokreću arbitražu nego da se dogovorimo. Oni su inzistirali na naplati ugovora iz 2009. godine da Hrvatska preuzme plinski biznis i da to platimo 3-4 milijarde kuna. Mi smo jedino u vlastitom arbitražnom postupku mogli zatražiti poništenje tog ugovora, a to je bilo osnaženo presudom protiv Sanadera. Bio sam tada optimističan jer sam bio uvjeren da ne postoji arbitražni sud koji ima pravo poništiti pravomoćnu presudu jednog europskog suda, kao što je hrvatski sud.


Ali smo dočekali arbitražnu presudu, a da nismo, poslije odluke Ustavnog suda, dovršili sudski postupak. Nismo mogli očekivati da arbitražni sud presudi umjesto nas.



Ali, vama često smetaju baš populističke izjave ljudi iz Mosta. Koji put se čini kao da hoćete izgurati Most iz vladajuće koalicije?


– Ne. Ja samo općenito ne volim kad neki na demagogiji i populizmu žele dobiti glasove, a onda ništa ne raditi. Ide mi na živce i kad predsjednik Sabora Petrov koristi represivni aparat.


Direktna ugroza dobavljača 


Mislite li da su za situaciju u Agrokoru odgovorni i HNB i Hanfa jer nisu upozoravali na to što se s Agrokorom događa i nisu upozoravali na mjenice bez pokrića?


– Najveću odgovornost nosi Ivica Todorić i obitelj i menadžment Agrokora. Ako se proziva za korištenje ovakvog tipa mjenica, onda najprije treba prozvati one koji su ih izdavali i prihvaćali. A na trećem mjestu regulatorno tijelo koje je to prihvaćalo. Osobno sam tri godine bio ministar gospodarstva i nisam dobio informaciju od Borisa Vujčića da se nešto tako događa na tržištu a niti sam dobio signal Moody’s-a ili neke druge rejting agencije da ruši rejting Agrokoru, na osnovu nekog alternativnog financiranja. Prvi je put rušen rejting Agrokoru 25. siječnja ove godine. Tada sam reagirao a ministar Marić je rekao da je sve u redu i da kontroliraju situaciju. Desetak dana poslije, kad sam shvatio da ministar Marić ne govori istinu, stavio sam se na raspolaganje i rekao da trebamo svi sjesti za stol i raditi na ovom slučaju. Prošla su dva mjeseca od tada i onda se pojavio zakon o Agrokoru koji je loš.


Kakav će biti rasplet?


– Doći će do rasprodaje pojedinih tvrtki iz sustava Agrokora kao bi se povećala likvidnost a ostatak, ono što je najmanje vrijedno, će završiti u stečaju. A rezultat lex Agrokora bit će tisuće i tisuće izgubljenih radnih mjesta, posebno kod dobavljača i malih proizvođača.


Lex Agrokor je zaštitio Agrokor, on je napravio zid oko Agrokora. Ali, ostali proizvođači i dobavljači nemaju takav zid, oni imaju zadužnice i mjenice od Agrokora koje sad ne smiju aktivirati, zbog tog zida. Ali, banke imaju njihove mjenice i oni idu u propast. I sad se njima nudi promemorija da oni priznaju da su dužni i da će se idućih godinu dana Agrokor potruditi da im plati. Ali, ako im ne plati, oni su dužni banci. A naplata od Agrokora ovisiti isključivo o Vladinom povjereniku. To je direktna ugroza proizvođača i dobavljača koji su kralježnica hrvatskog gospodarstva i koji zapošljavaju 4-5 puta više ljudi nego sam Agrokor.


Moglo se to riješiti bez zakona, samo na vrijeme?


– Da, samo na vrijeme. Da je Plenković pozvao sve predsjednike saborskih stranaka, barem u trenutku kada sam ga javno pozvao da to učini, nakon toga bankarske vjerovnike, dobavljače pa upravu Agrokora pa onda njih zajedno, moglo se to riješiti, a zakon imati u rezervi kao prijetnju. Mogla se donijeti odluka o programu likvidnosti prema dobavljačima kojeg je HBOR mogao realizirati. Izbjegla bi se krizna situacija.


Plenković je rekao da su oni na vrijeme počeli raditi. Počeli raditi na zakonu, koji je, eto, takav kakav je.


– Donesen je zakon u trenutku kad je država blokirala Agrokor s 200 milijuna kuna i svi ostali s još 500 milijuna. Kada su dobavljači bili blokirani i sve tvrtke unutar sustava. I kaže da su na vrijeme reagirali. Pa, kako bi onda izgledala situacija da nisu na vrijeme reagirali?