Riječ je o vjetroelektrani koja koristi samo prirodne resurse i to solarnu energiju i uzgon zraka. Koristile bi se samo prirodne zakonitosti koje sam ja pokrenuo na svoj način i to mi priznaju, da nigdje u svijetu nitko još nije to na takav način radio, kaže Žirovnik
Pulski inovator Franc Žirovnik ovih je dana dobio patentnu ispravu kojom mu se priznaje intelektualno vlasništvo nad izumom pod nazivom Vertikalna eolska električna centrala. Nagrađen je s najvišim ocjenama, s čak tri desetke. O čemu se zapravo radi zamolili smo pojašnjenje od renomiranog inovatora Franca Žirovnika koji nam je uvodno rekao da je riječ o izumu vertikalne eolske električne centrale kao »složenog hibridnog sklopa većeg broja konstrukcijskih elemenata centrale, a koja proizvodi električnu energiju uz pomoć vertikalno usmjerenog teleskopskog zračnog tunela tj. na principu gradijentne i adijabatske sile uzgona zraka«.
– Jednostavno rečeno, riječ je o vjetroelektrani koja koristi samo prirodne resurse i to solarnu energiju i uzgon zraka. Koristile bi se samo prirodne zakonitosti koje sam ja pokrenuo na svoj način i to mi priznaju, da nigdje u svijetu nitko još nije to na takav način radio. Dakle, na nekoliko stotina metara visine dignuo bi se balon ili bi se smjestio na zgradu, usidrio bi se u zemlju uz pomoć posebnog materijala, paukovih niti, koje se već koriste u razne svrhe jer su deset puta jače od najjače čelične niti iste debljine. Kroz središnji energetski kanal dizao bi se zagrijani zrak uz pritisak i postizao velike brzine koje bi se mogle kontrolirati, na vrhu bi vrtio lopatice i proizvodila bi se struja. Centrala bi također bila opskrbljena fotonaponskim panelima na krovu platforme, usidrene u zraku pomoću balona punjenih vodikom i helijem, te bi se mogla dodatno koristiti za turističku, sportsku i društvenu razonodu posjetitelja, kazao nam je Žirovnik.
Kupola – turistička atrakcija
Sama kupola bila bi, pojašnjava, elipsastog oblika da se spriječi utjecaj bočnih vjetrova, a ta bi se unutrašnja praznina mogla iskoristiti za te atrakcije, ugostiteljske objekte, igrališta i drugo. Do tog bi se dijela posjetitelji mogli dizati prozirnim dizalicama, odnosno liftovima jer je prema izračunu moguće da u tom djelu boravi istovremeno i više tisuća ljudi s obzirom da bi balon imao nosivost od oko 47 tisuća tona. U slučaju nevremena kupola bi se mogla i spuštati do tla za dva do tri sata, a kada »sjedne« na zemlju, zahvaljujući obliku, vanjski joj utjecaji više ne bi mogli naštetiti. Jedna takva vjetroelektrana proizvodila bi 40 megavati struje što bi bilo dostatno za grad veličine Pule.»Inovacijama se bavim otkako zarađujem za kruh«, odgovorio nam je Franc Žirovnik, ističući protom kako je završio strojarsku školu u Mariboru, ali su zbog maminog zdravlja morali preseliti uz more, te su od 1960. godine za svoj dom odabrali Pulu.– S pet, šest godina želio sam bicikl i u tatinoj stolarskoj radionici, uz pomoć nekoliko pila koje sam usput i porazbijao, napravio sam si prvi drveni bicikl. I pritom dobio i batine, naravno, kroz smijeh nam priča Žirovnik i potvrđuje kako ga je oduvijek privlačila tehnika.– Na ovom sam projektu radio gotovo osam godina, a rezultat svega je jedan obiman materijal, cijeli elaborat. Prvi puta prezentirao sam ga preklani na sajmu inovacija u Zagrebu, ali je to prošlo gotovo nezapaženo jer sam imao slabu prezentaciju. No, lani sam imao dobru prezentaciju u Ženevi, privukao, mogu reći, i svjetsku pažnju jer se radi o novom pristupu proizvodnji jeftine i ekološke energije. Potom su počele prezentacije i nagrade u Bruxellesu, Nurnbergu, Kini, Koreji koja mi je posebno draga i drugdje. Svugdje je to odjednom bilo zapaženo, bilo je puno tapšanja po ramenu, puno interesa, ali meni je bilo najvažnije hoću li naći financijsku podršku da bih to mogao i pokrenuti, gotovo u dahu ispričao nam je Žirovnik. Ustvrdio je da je taj san napokon i ostvario jer ga je, nakon jednog gostovanja u radioemisiji, nazvao Ivan Mišon, povratnik iz Australije, koji je studirao na Novom Zelandu.
Ivan Mišon uložio 50 tisuća eura
– Zahvaljujući Mišonu koji je bio spreman uložiti 50 tisuća eura za izradu prototipa, mi smo kao koautori, krenuli napraviti taj unikatni manji primjerak da bi dokazali da radi. Prvo sam inovaciju ponudio Ministarstvu gospodarstva da mi danas-sutra netko ne bi prigovarao da nisam, ali su me odbili. S obzirom da smo se Mišon i ja našli, da smo obojica malo »luckasti«, mislim da ćemo još puno toga zajedno izraditi. Ideja je da, osim malog prototipa koji bi trebao biti gotov do ožujka iduće godine i s kojim bi trebao dalje prezentirati projekt na svjetskim izložbama inovacija, napravimo i prvi radni model vjetroelektrane negdje u Hrvatskoj, a najvjerojatnije će to biti bivši vojni poligon u Pazinu, kaže Žirovnik. Želja mu je da tada Hrvatska taj izum preuzme na sebe, kao svoj i da ga dalje plasira, a on će kao izumitelj imati koristi koja ga pripada po međunarodnom pravu. No, želja mu je vidjeti rezultate svoga rada i da će uspjeti u Hrvatskoj uvjeriti odgovorne da to prihvate.
