Od izmišljenog kredita koji je tobože plasirala banka, nikada nije dobio ni lipe. Vrhovni sud donosi odluku kojom se dokazuje da je Crljenica vlasnik svoje kuće, a banka mu treba nadoknaditi troškove parničnog postupka
PULA » Livio Crljenica iz Marčane nakon trinaest godina vođenja spora sa Zagrebačkom bankom danas napokon vjeruje u uzrečicu »Pravda je spora ali dostižna«. Vjeruje i u to da pravna država ipak funkcionira.
Njegova kalvarija počinje prelaskom u Zagrebačku banku. Naime, Livio je poslovanje svoje tvrtke Mediteran d.o.o. prenio u Zagrebačku banku od koje je očekivao korektnu poslovnu suradnju, a 1999. banka je tvrtci Mediteran obećala odobriti kredit od tadašnjih 200 tisuća njemačkih maraka. Nije ni slutio što će se u kratkom vremenu dogoditi s njegovom imovinom. Banka je na zahtjev tvrtke Mediteran obećala plasman u vidu kredita na iznos od 200 tisuća njemačkih maraka. Vjerovao je u ono što je dogovorio, pa je od banke pripremljeni Ugovor o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika. S druge strane, zastupnik banke je samo potpisao taj ugovor. Nakon toga počinje agonija kroz koju prolazi on i cijela njegova obitelj.
Crljenica je konačno dokazao da novčana tražbina nije nastala, jer banka nije imala, niti je dobila mjenicu i mjenično očitovanje, koja je bila uvjet za dokazivanje postojanja tražbine. Naime, po ugovoru o fiduciji dospjelost tražbine od 200 tisuća njemačkih maraka banka je morala dokazati predajom mjenice na FINA-u. Banka mjenicu nije imala, pa nije mogla dokazati postojanje tražbine.
Banka je dakle zaključila ugovor o fiduciji, a da istovremeno nije dala ništa – kaže nam Livio. Dakle, u Livijevom slučaju kredita nije bilo. Radilo se zapravo o simulaciji kredita koji je tobože plasirala banka.
Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista…
