Hrvatska oslonjena na turizam kojeg najviše pogađa terorizam

Imamo li plan B? Renta od mora i sunca nije održivo rješenje, industriju ništa ne može zamijeniti

Aneli Dragojević Mijatović

Snimio Marin ANIČIĆ

Snimio Marin ANIČIĆ

Godinama turizam krpa sve veće budžetske rupe, i da ga nema, već bismo odavno bankrotirali. No, sve ukazuje da je dugoročno to neodrživo. Turizam ne može sam. I ekonomska kriza, a sada i prijetnja sigurnosti, ukazuju da industriju ništa ne može zamijeniti. Svaka zemlja koja drži do sebe daje joj prednost



Hrvatska ima najveći udio turizma u BDP-u u cijeloj Europskoj uniji: turizam čini oko 19 posto ili gotovo petinu domaće ekonomije, te nam je glavna izvozna grana koja je ponovno dala snažan doprinos rastu. Rast u trećem kvartalu ove godine od 2,8 posto, najveći od 2008., uvelike treba zahvaliti i sjajnoj turističkoj sezoni koja je, procjenjuje se, ove godine donijela rekordnih više od 8 milijardi eura prihoda, čime se Hrvatska približava razinama prihoda iz zlatnih prijeratnih godina. Turizam raste i buja, zemlja nam je prekrasna, i to nam je definitivno komparativna prednost, no toliko naslonjena na turizam nije niti jedna europska zemlja pa smo utoliko izloženiji riziku njegova pada koji se javlja uslijed potencijalne političke nestabilnosti i terorističkih napada. Nakon nedavnih stravičnih događaja u Parizu bilo je jasno da Europa ulazi u novu epohu: strah je sve prisutnija emocija, a terorističkim prijetnjama izložena je i Hrvatska.


 Atmosfera straha najviše se odražava upravo na turizam jer, upozoravaju analitičari, čim se ljudi boje, manje i putuju, pa se već iscrtavaju karte sa zonama visokog i niskog rizika. Turizam je grana najpodložnija stresovima, najvolatilnija, najosjetljivija – turiste je teže privući, no svaki će ih šum opasnosti otjerati ili kako kaže ekonomist Guste Santini: »Nije problem kada neka zemlja ima udio turizma u BDP-u od 2 posto, ali kada ima 17 kao mi, onda i kad petarda pukne je problem« .


Nije naravno problem što je turizam relativo uspješan, nego što druge grane relativno nisu. Bolje je imati i nešto »čvrsto«. Ima li dakle Hrvatska plan B ako turistički prihod naglo padne? Najnoviji pokazatelji kretanja BDP-a pokazuju da je i industrija konačna krenula uzlazno, pa je i u rujnu i u listopadu ostvarila relativno visoke stope rasta. To znači da je njen doprinos BDP-u sve snažniji, no još uvijek daleko od dovoljnog. Godinama naime turizam krpa sve veće budžetske rupe, i da ga nema, već bismo odavno bankrotirali. Baš zato se manje mislilo o bilo čemu drugom jer se zna da će renta od mora i sunca spašavati stvar. No, sve ukazuje da je dugoročno to neodrživo. Turizam ne može sam. I ekonomska kriza, a sada i prijetnja sigurnosti, ukazuju da industriju ništa ne može zamijeniti. Svaka zemlja koja drži do sebe daje joj prednost.


Bazni rizik




No, iako stižu prijetnje da je i Hrvatska meta napada, agencije koje prate globalnu sigurnost uvrštavaju nas među najsigurnije zone.


Zvonimir Savić, direktor Sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize HGK, kaže kako Hrvatskoj idu u prilog, u situaciji globalne nesigurnosti, i ocjene sigurnosti koje daju institucije razvijenih zemalja, poput britanskog Ministarstva vanjskih poslova, koje je Hrvatsku ocijenilo kao državu koja ima »bazni« tj. osnovni rizik.


– Globalne kuće, poput AON-a, koje su procjenitelji rizika – što obuhvaća procjene terorizma, pobuna, ustanaka te civilnih nemira i sabotaža – svrstavaju Hrvatsku u zemlje s najnižom kategorijom rizičnosti u EU, gdje se, primjerice, nalaze još i Češka, Švicarska, Austrija, Švedska i Finska. Pod nepoželjnom pretpostavkom koja podrazumijeva neuobičajena sigurnosno-rizična događanja koja bi se negativno odrazila na rast turizma čak i u maloj mjeri, hrvatsko bi gospodarstvo, koje je nakon šest godina recesije u fazi vrlo sporog i krhkog oporavka, potonulo u još nepovoljniji ekonomski položaj. Naime, činjenica je da su devizni prihodi od turizma u Hrvatskoj u 2014. godini dosegnuli 9,9 milijardi dolara – ove godine očekuje se osjetno više od 10 milijardi dolara – čime se ostvareni devizni prihod od turizma kreće na razini oko 17,3 posto BDP-a, prema čemu smo vodeći u EU (čiji je prosjek 2,3 posto). Nakon Hrvatske slijede otočne države, Malta s 14,3 posto te Cipar s 12,1 posto, dok je, primjerice, Grčka na 7,5 posto udjela. Upravo takav pokazatelj za Hrvatsku sugerira visoku ovisnost gospodarstva o turizmu, a time i ranjivost gospodarstva u slučaju većih padova u fizičkim pokazateljima u turizmu, tumači Savić.


– Bez obzira na aktualne geopolitičke rizike, zbog stvaranja uvjeta za dugoročno održivi rast gospodarstva, Hrvatska mora razvijati i druge izvore poticanja razvoja države, primjerice poticanje proizvodnje i širenje baze robnog izvoza, kako bi nam i taj segment značajnije doprinosio povećanju deviznih prihoda, a time i općoj financijskoj stabilnosti zemlje, ističe Savić.



Turizam je naravno najviše patio devedesetih, uslijed ratnih događanja kojima je zemlja bila izravno pogođena. Godine su trebale da se ta grana oporavi. No, koliko god usluge bile zahvalni sektor, ne može se razvoj ekonomije temeljiti samo na njima. Industrija mora biti baza, a hrvatsku je tranziciju potom obilježilo ignoriranje industrije – gotovo da je se htjelo protjerati jer je podsjećala na »mračna vremena«. Kada je postalo bjelodano da je to bila demagogija zbog koje je manjini svanulo, dok se mnogima tek tada smrknulo, već je bilo kasno – jednom devastirana industrija teško se više mogla privesti svrsi.



Balkanska ruta


Guste Santini ističe kako treba raditi na turističkoj ponudi za kojom će potražnja biti manje elastična, primjerice zdravstveni turizam, i drugi tematski oblici turizma koji će svojom specifičnošću nadomjestiti eventualno smanjenje potražnje po osnovi rasta rizika u okviru ovih globalnih trendova.


– Bez sunca i mora se može, pa treba osmisliti oblike turizma za kojima je potražnja neelastičnija. Ako nam, s ovolikim udjelom turizma u BDP-u, padne potražnja za njim, to znači manje profite i povratak recesije. Proteklih godina su različiti negativni događaji u Grčkoj, Turskoj, Siriji, Egiptu, išli na štetu tih ekonomija, i ti su se turisti slijevali nama, dakle, imali smo ponekad čak i pozitivni efekt od toga što je konkurencija imala probleme. No, ovo sada u Francuskoj preblizu je i događa se u jednoj od povijesnih velesila. To je zemlja koja je među vodećima u turizmu, zemlja koja stoljećima ima turizam. Znamo da je primjerice Latinska četvrt bila ideal svih boema… Kada se dakle u takvoj zemlji desi ovo što se desilo, a gdje toga nikad nije bilo, onda je strah velik i izvjesno je da će se želja Europljana za putovanjima smanjiti. E sad, treba vidjeti hoće li na naš turizam veći učinak izvršiti to što ćemo se kao destinacija opet pozicionirati kao sigurniji od drugih, pa ćemo čak po osnovi toga opet imati povećani priljev turista, budući da ipak nismo centar Europe, ili će efekt straha koji se širi cijelom Europom ovaj put zakačiti i nas. Pitanje je dakle kako ćemo se sada tu pozicionirati, primjećuje Santini.


Dodaje kako stvari otežava činjenica što smo na toj balkanskoj ruti, to povećava nesigurnost.


– I opet se pokazuje da toliki udio turizma u BDP-u nije dobar, ne samo zato što niti jedna monokultura nije dobra, već je pogotovo to tako kada je u pitanju turizam, s obzirom na elastičnost potražnje za  tom uslugom, i drastičnu reakciju na potencijalne opasnosti, zaključuje Santini.   


Zvonimir Savić iz HGK pak nadalje pojašnjava kako ipak »u okvirima bilo koje nacionalne ekonomije, a osobito hrvatske, turistička djelatnost ima značajnu ulogu jer potiče rast i razvoj mnogih drugih djelatnosti i tako znatno doprinosi rastu ukupne gospodarske aktivnosti.« Primjerice, veli, turistička sezona povećava promet u trgovini na malo te raste zaposlenost.



Zvonimir Savić iz HGK ističe da, unatoč spomenutim prednostima, i sigurnosna kriza u neposrednom susjedstvu ima vidljivi negativan učinak na turizam u Hrvatskoj. Primjerice, podsjeća kako su 1999. godine, pod utjecajem kosovske krize, ukupna noćenja inozemnih turista u Hrvatskoj pala za 17,6 posto, a BDP je snižen za 0,9 posto u odnosu na godinu prije.



Stabilna destinacija


– Hrvatski turizam kontinuirano karakterizira dolazak prije svega stranih turista koji čine oko 90 posto ostvarenih noćenja, zatim obiteljski turizam koji se ostvaruje primarno u kampovima, privatnom smještaju i hotelima. Uz to, većina stranih turista dolazi iz tradicionalnih 10-ak europskih zemalja (čine približno 80 posto inozemnih noćenja) pri čemu je više od 85 posto inozemnih gostiju Hrvatsku posjetilo barem dvaput. Dodatno, gotovo 50 posto stranih turista dolazi s članovima obitelji, a 88 posto inozemnih turista dolazi cestovnim prijevoznim sredstvima. Drugim riječima, velika većina inozemnih turista već je upoznata s razinom usluge i sigurnosti u Hrvatskoj te ne putuju organiziranim prijevozom, primjerice zračnim. Time je, u odnosu na druge države orijentirane na turizam, pogotovo one udaljenije od emitivnih europskih tržišta, rizik smanjenja dolazaka stranih turista u situaciji sigurnosne krize ili osjećaja opće nesigurnosti nešto manji, kaže Savić.


– Takve odrednice i struktura našeg turizma, uz činjenicu da je Hrvatska stabilna turistička destinacija koja u posljednjih 20-ak godina nije imala incidentnih događanja, a nema velikih rizika u tom kontekstu ni u budućem razdoblju, trebaju se uzimati u obzir u aktualnim geopolitičkim događanjima i procjeni ostvarivanja turističkog prometa, zaključuje Savić.