ZAGREB – Kad se pita hrvatske građane, sloboda kretanja već je godinama pri vrhu ljestvice najpozitivnijih rezultata Europske unije. U posljednja tri istraživanja Eurobarometra, oko tri četvrtine ispitanika u Hrvatskoj biralo je upravo slobodno kretanje ljudi, roba i usluga kao najveće postignuće EU-a. Iako već sada, zahvaljujući ulasku u EU, hrvatski građani uživaju pravo na slobodno kretanje, ta bi prednost članstva u Uniji trebala doista doći do izražaja tek pristupanjem Hrvatske schengenskom prostoru i ukidanjem kontrola na tzv. unutarnjim granicama, prema Sloveniji i Mađarskoj. No, dok se Hrvatska priprema za ulazak u Schengen, taj prostor se nepovratno mijenja.

Zbog izbjegličke krize, države na zapadu Europe počele su u jesen 2015. godine jedna po jedna ponovno uvoditi unutarnje granične kontrole. Trenutna schengenska pravila dozvoljavaju da takve kontrole budu na snazi najviše do dvije godine. Rok za ukidanje nadzora na unutarnjim granicama, koji još uvijek provodi šest članica schengenskog prostora, istječe u studenom ove godine. Međutim, Europska komisija je prošlog tjedna predložila izmjenu pravila i predložila, ukratko rečeno, da se u iznimnim okolnostima – u slučaju sigurnosnih prijetnji – omogući zemljama da uvedu, a potom i produlje kontrole na unutarnjim granicama na razdoblje do tri godine.

S obzirom na taj prijedlog, ali i na nevoljkost država da odustanu od unutarnjih kontrola, pitanje je hoće li, u trenutku kada Hrvatska bude pristupala, Schengen postojati u obliku istinske zone slobodnog kretanja ili će biti ispresijecan »privremenim« graničnim preprekama. Hoćemo li, dakle, dočekati da nas na putu prema zapadu ili sjeveru Europe baš nitko ne pita za osobne dokumente?

– Ako postoji puno takvih unutarnjih kontrola, to nije dobro ni za Hrvatsku, niti za Europu. A nažalost, takva tendencija postoji i ona se počela primjećivati u stalnim produživanjima unutarnjih kontrola. Hrvatskoj, koja je turistička zemlja, odgovara sloboda kretanja i takve prepreke nam sigurno nisu u interesu, smatra bivši ministar vanjskih i europskih poslova Davor Stier. Da bi se sačuvala sloboda kretanja unutar schengenskog prostora i EU-a, rješenje je, veli Stier, jačanje i bolja kontrola vanjskih granica. Prema Stierovom mišljenju, ponovnom podizanju kontrola unutar Schengena pridonijeli su i izborni rezultati u velikim zemljama članicama jer se dio birača, potaknut sigurnosnim pitanjima, okrenuo populističkim, euroskeptičnim političkim opcijama.

– No, za to postoje dublji razlozi, a ovakve mjere ne mogu biti odgovor na taj problem, kaže Stier.

Bivši ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić ocjenjuje, pak, da je Schengen, »kao najveća tekovina Europske unije, uistinu ugrožen« postupanjem pojedinih država. Zatvaranjem žicama i na slične načine, ništa se ne rješava, smatra Orepić, osim što se stvara nepovjerenje među članicama EU-a.

Prema njegovoj procjeni, Hrvatska bi mogla tehnički biti spremna za pristupanje 2020. godine, iako, tvrdi, već sad »kompetentno štiti vanjsku granicu EU-a«. Orepić je, dakle, nešto manje optimističan od Vlade i Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) koji smatraju da će Hrvatska tehničke uvjete zadovoljiti već sljedeće godine.

– Što se tiče Hrvatske, realno je, iako ambiciozno, da možemo zadovoljiti tehničke uvjete do 2020. godine, kada bi Hrvatska trebala predsjedati EU-om. Ali, ne smijemo zaboraviti činjenicu da je ulazak u schengenski prostor ne samo tehničko, nego i političko pitanje, podsjeća Orepić, koji vjeruje da će i tada Schengen postojati u današnjem obliku.