Grad: Rijeka
Danas: 24° moguća kiša
Sutra: 14° 27° oblačno
21. rujna 2017.
Regija koja blista

ISTRA VEĆ STIGLA U SVOJE SUTRA Koja je tajna dva desetljeća uspješne istarske priče

Više od daju desetljeća Istrani grade svoju uspješnu priču / Foto Milivoj MIJOŠEK
Više od daju desetljeća Istrani grade svoju uspješnu priču / Foto Milivoj MIJOŠEK
Autor:
Objavljeno: 12. srpanj 2017. u 7:01 2017-07-12T07:01:05+02:00

Jaka Istra, prepoznatljivog regionalnog identiteta. Istra kao nešto drugo, nešto posebno, uspješno, veselo i sretno bila je moj san. Istovremeno moj je san bila i Europska unija, ističe Ivan Jakovčić

U nedjelju 1. srpnja navršilo se točno 40 godina od kako se u Buzetu otvorila Istarska pivovara. Sjećanje na taj zanimljiv događaj i danas čini i više nego sretnim Danila Cerovca, tada direktora trgovačko-ugostiteljskog poduzeća Jadran u čijem je sastavu pivovara i formalno poslovala. I dok smo na terasi hotela »Fontana« prebirali po vremenima s kraja sedamdesetih godina, i mnogih rasprava o smislenosti, bolje rečeno besmislenosti, otvaranje pivovare u Buzetu, Cerovac, kojem iako je skoro 85 godina u svakom smislu djeluje poput 65-godišnjaka, s mnogo ponosa potvrđuje kako je odluka bila i više nego pozitivna. Istra je tih godina turistički bujala, stoga je itekako željela dio tog unosnog kolača uzeti sebi i putem – svog piva. Sjećanja se šire i na hotel, praktično jednake starosti, pa na robnu kuću, čitav niz pozitivnih poslovnih pomaka koji su karakterizirali njegov »Jadran«, ali i čitavu buzetsku općinu tih sedamdesetih godina.

Uz čašu piva

Hrlili su zbog povoljnijih poreza u nju obrtnici sa svih strana – svoje je poduzeće za preradu plastičnih masa tada u Buzetu primjerice otvorio i Ivan Akrapović, otac danas planetarno poznatog Igora Akrapovića, proizvođača ponajboljih ispušnih sustava na svijetu – te tada, baš kao što je to i danas slučaj Buzet definirali jednom od najbogatijih općina u Hrvatskoj. Nezaposleni – ma tek simbolično. Dakako, pratiteljica našeg razgovora s Cerovcem bila je i čaša piva, iznimne kvalitete. I ne čudi jer je Istarska pivovara svojem iskustvu od 2005. godine dodala i ono supermoćnog pivarskog koncerna Bavaria čiji je sastavni dio i ona postala.

A jednaki ponos na standard i općenito kvalitetu života u Buzetu definira i razmišljanja Siniše Žulića, gradonačelnika s diplomom riječkog Pomorskog fakulteta, rođenog tek koji mjesec nakon otvaranja pivovare. Žulić je nedavno potvrdio svoj drugi gradonačelnički mandat, a od ovog tjedna ponosi se još jednom novosti – Buzet je pokrenuo svoje E-novine. Koje pak kažu da u njemu nezaposlenih ni danas nema. Točnije nezaposlenih ima nešto više od 1 posto što pak može biti i – statistička greška.

Međuregionalni ugovori diljem Europe

Istra ima i čitav niz međuregionalnih kontakata pa i vrlo ozbiljnih ugovora o suradnji na najrazličitijim planovima. Na njih je Jakovčić posebno ponosan.

– Na polju međunarodne suradnje, istaknuo bih da smo otvorili jaku suradnju s drugim europskim regijama gdje smo postali partneri regijama kao što su Toscana, Puglia, Veneto, Friuli Venezia-Giulia u Italiji, Burgenland, Tirol i Koruška u Austriji, Malopolska u Poljskoj, Arad u Rumunjskoj, Champagne Ardenne u Franscuskoj, Somogy u Mađarskoj, Vojvodina u Srbiji, Trenčin u Slovačkoj… To nam je, zajedno sa sudjelovanjem u brojnim međunarodnim organizacijama omogućilo stjecanje i primjenu znanja te realizaciju prvih međunarodnih projekata. Kao prva hrvatska županija ušli smo još 1994. u Skupštinu europskih regija. Bili smo predvodnici europske ideje na regionalnoj razini te smo 2005. prvi iz Hrvatske otvorili regionalni ured u Bruxellesu. Postali smo i najuspješnija županija po realiziranim projektima i apsorpciji EU sredstava. Jedini smo iskreno vjerovali u Istru kao konkurentnu europsku regiju i korak po korak realizirali smo taj cilj. Geografski gledano, Istra je na karti Europe onoliko mala koliko je malo bilo njezino iskustvo na polju međunarodnih odnosa devedesetih, ali to nas nije spriječilo da vjerujemo da možemo i djelujemo sukladno europskoj viziji koju smo imali. Danas je Istra na karti Europe ostala mala regija samo u geografskim okvirima, dok je u svojim dostignućima i uspjesima ona ogromna.

Osim suradnje i poticanja malog i srednjeg poduzetništva, konstantno smo zastupali ideju o potrebi javnog i privatnog partnerstva, odnosno suradnje s velikim tvrtkama čiji je uspjeh također značio nova ulaganja, gospodarski rast, zapošljavanja te rast životnog standarda građana. Prvi smo, upravo suradnjom javnog i privatnog sektora, 2002. izradili županijski Master plan razvoja turizma s ciljem da postanemo destinacija s četiri i pet zvjezdica te upravljamo turističkim razvojem, umjesto da nam se on događa. Danas je Istra najuspješnija turistička regija u Hrvatskoj, a naša mjesta iz godine u godinu obaraju rekorde posjećenosti. Sjećam se da kada smo 90-tih sanjali Istru kao ozbiljnu i snažnu turističku destinaciju, da smo sami sebi rekli »Ako mogu Provansa i Toscana, onda može i Istra«. To je postala naša glavna misao vodilja. Istra danas je uz bok i Toscani i Provansi u mnogo čemu. Vjerujem da to zadovoljava i najkritičnija mjerila uspješnosti i ozbiljnosti.

Terra incognita kakao ju je obožavao zvati profesor Branko Fučić, znanstvenik koji je poznavao povijest valjda skoro svakog kamena u Istri. Ulazak u taj prostor koji nekima budi asocijacije na Indiju, na potkontinet koji se u odnosu na ostatak Azije razlikuje baš u svemu sasvim je zanimljiva analogija. Jer i Istra je u velikoj mjeri potpuno drugačija od svega što je okružuje.

Priču o istarskom uspjehu, u sastavu i ne baš tako uspješne Hrvatske – statistike su nedavno pokazale kako su uz nju u Hrvatskoj samo još Primorsko-goranska županija i Grad Zagreb na razini prosjeka EU-a, namjerno smo krenuli slikati s njezinih kontinentalnih područja. Jer, ma koliko bi nam se na sljedeću tvrdnju mogli naljutiti vrijedni ljudi koji žive uz zapadnu obalu Istre, ipak je kroz turizam mnogo jednostavnije stvarati veliki BDP no što je to tamo gdje se do svake kune dolazi opreznim, promišljenim i skrbnim gospodarskim ulaganjima.

Zadivljujuće brojke

No, ma koliko Buzet plijenio svojim privrednim prosperitetom, istarske turističke brojke su – zadivljujuće i jako zanimljivo pričaju priču o fenomenu Istre. U lipnju je na razini Hrvatske najviše noćenja ostvareno u Istri – 4,26 milijuna. Nju solidno slijede Kvarner s 2,49 milijuna i Splitsko-dalmatinska županija koja je dosegnula 2,39 milijuna noćenja. Ali – kako objasniti da je sama Istra ostvarila više noćenja od svih ostalih jadranskih županija uključujući i Grad Zagreb zajedno? Zadar, Šibenik, Dubrovnik, Ličko-senjska županija kad se zbroje još uvijek – manje od Istre. Ili da budemo do kraja brutalni: područje od Rovinja preko Limskog kanala do toliko danas spominjane Savudrijske vale u turističkom je smislu jače od cijele Hrvatske, izuzmemo li dakako Split i Rijeku, odnosno srednju Dalmaciju i Kvarner?! Je li Istra usitinu toliko uspješnija od ostatka Hrvatske ili je taj »ostatak« zapravo toliko nemoćan da ga je jednostavno prestići?

Tko zna odgovor? Boljeg od Ivana Jakovčića – predsjednika Istarskog demokratskog sabora, zastupnika u Hrvatskom parlamentu, ministra Europskih integracija RH, župana Istarske županije, te danas zastupnika u Europskom parlamentu ili kako mnogi vole reći – prvog istarskog ambasadora čija se ambasada nalazi u glavnom gradu Europske unije sasvim sigurno nema. Samim time, pozicioniranjem Jakovčića, »oca moderne Istre« u Belgiju, potvrđena je dugogodišnja težnja Istre, bolje rečeno IDS-a, da EU postane zajednica regija, manje država.

– Kada odlučite cijeli svoj život posvetiti jednom cilju, morate se tome posvetiti svim srcem. Istra kakvu smo stvarali devedesetih, produkt je marljivosti, truda, upornosti, konzistentnosti i svakodnevnog zalaganja. Istra kakvu danas poznajemo nije se dogodila slučajno. Njezina su poglavlja pisana više od dva desetljeća, a glavni akteri su prije svega Istrijanke i Istrijani koji su u takvu novu istarsku priču vjerovali i podržavali je. Naravno treba uzeti u obzir i činjenicu da se mnogo toga pozitivnoga dešavalo i prije nego što je IDS prvi puta pobijedio na izborima, ističe Jakovčić te na taj način daje jasno do znanja da se u Istri gospodarstvo i posebice turizam značajno drugačije osmišljavalo i dvadesetak godina prije prijelomne 1990. godine.

– Da, već početkom devedesetih jasno smo znali što želimo. Iako je onda politička ideja Istarskog demokratskog sabora o Istri kao transgraničnoj i multietničkoj europskoj regiji bila puno ispred svoga vremena te nailazili na brojne osude i kritike. U duhu zajedništva i suradnje nismo ostavili mjesta onima koji su sumnjali u realizaciju naše ideje. Znali smo da Istra nije na karti Europe kako bi bila prosječna. Već među najboljima.

Rovinj

– Jaka Istra, prepoznatljivog regionalnog identiteta. Istra kao nešto drugo, nešto posebno, uspješno, veselo i sretno bio je moj san. Istovremeno moj je san bila i Europska unija. Danas, kroz razgovor s ljudima, uvidom u brojne pokazatelje koji su nam dostupni, s ponosom mogu reći da smo u velikoj mjeri uspjeli u svojim naumima, ističe Jakovčić.

Istrijanstvo kreativan poticaj

I dok je on jedan od najznačajnijih, i ne samo u političkom smislu, stupova preobrazbe Istre, silno pozitivnu ulogu, tako da ga bez krzmanja možemo nazvati »drugim temeljnim stupom moderne Istre«, imao je od samih početaka i Edi Maružin, frontman, skladatelj, pjesnik, glazbenik – ključna osoba megapopularnih Gustafa. Ono što je Jakovčić u svojim manifestnim radovima i obraćanjima pisao i govorio, to je Maružin pronosio bezbrojnim pozornicama svijeta, kako se sam prisjetio nastupili su čak i na Zelenortskim otocima. Maružin je bio i u temelju marketinške obrade projekta IDS-a, kreator nekih od najprepoznatljivijih slogana i pjesama, umjetnik kojem je istrijanstvo zapravo bilo jedan od najvažnijih kreativnih poticaja.

Ivan Jakovčić / Foto Milivoj MIJOŠEK

– Sjećate se kratice TIGR. Ona je između dva svjetska rata označavala revolucionarnu antifašističku skupinu koja je djelovala na teritoriju na kojem su se nalazili Trst, Istra, Gorica i Rijeka. Eto, to je okvirno prostor na kojem se nalazi istarska transgraničnost, to je prostor kojeg definira isti ili vrlo slični mentalitet. Slična otvorenost, multikulturalnost, pa sve do kvalitete vina, naglašava Maružin nabrajajući vinare koji djeluju na području Oslavie, vinske enklave na talijanskoj strani Goriških brda, enološke kreativce, genijalce poput Gravnera koji svojim radom utječu na kvalitativne promjene vina šire regije, pa tako i onih istarskih.

S Maružinom smo se družili u Maružinima, ali posebno je zanimljiv bio njegov ekspoze na željezničkom čvorištu u Kanfanaru. Nekad bitnom, danas uglavnom pustom, skoro pa začuđenom kad na njemu stane poneki »šinobus« s malobrojnim putnicima.

– Ova željeznička stanica bila je moj prvi dom. Godinama smo tu živjeli. Otac je bio željezničar. Familija na selu, u Maružinima. A sve je tih godina pičilo u grad. Pa smo se tako jednog dana i mi spakirali i pošli u Pulu. Nestajala su u siromaštvu istarska sela, nestajala je njezina ponosna i tako karakteristična poljoprivreda. Danas, nakon svih mijena koje sam prošao, s ponosom mogu opet živjet u Maružinima. Imat kokoši, pase i mačke. I baš sve što imaju i drugi u gradu – brzi internet, glazbeni studio, za 20 minuta san u Puli, Poreču, Pazinu – ma 'di me volja, zadovoljan je Maružin.

A je li i za to zaslužan IDS? Jer ono što je osim izazivanja reakcija, pretežito pozitivnih mada je bilo i silno mnogo negativnih, bila najvažnija zadaća IDS-a bilo je pokazati kako politika može pozitivno djelovati na gospodarstvo. IDS je naprosto morao pokazati kako on najbolje zna stvoriti bolji standard i kvalitetu života na prostoru koji je nadzirao. Vraćamo se Jakovčiću.

– Željeli smo od samih početaka sustavno koristiti velike potencijale koje imamo u Istri, prije svega u poljoprivredi i turizmu, koji su imali potencijal nositi razvoj Istre. Početkom '90-ih smo čvrsto odlučili da unutrašnjost i priobalje moramo ravnomjerno razvijati jer razlike u kvaliteti življenja ne smije biti. Posjećivao sam mnogobrojne europske regije i jednostavno učili smo od onih koji su u tom trenutku bili bolji od nas. Tako su nastali projekti razvoja vinarstva i maslinarstva te razvoja agroturizma čime je unutrašnjosti Istre doživjela preporod. Uz to u mnogobrojne srednjovjekovne gradiće smo istovremeno unijeli niz kulturnih programa kojima smo dodatno oplemenili život u njima. Založili smo se za proizvodnju naših poljoprivrednih proizvoda iznimne kvalitete. Spasili smo istarsko govedo od izumiranja – našeg boškarina, te oživjeli uzgoj drugih autohtonih vrsta. Danas imamo na stotine vinara, maslinara, pršutara, tartufara i mnogobrojnih malih poljoprivrednih proizvođača, a naši proizvodi, primjerice maslinovo ulje, prepoznati su u cijelom svijetu kao najbolji. Angažirana su brojna financijska sredstva županije, gradova i općina te kreirali u suradnji sa bankama zasebne kreditne linije. Poticali smo malo i srednje poduzetništvo gdje je županija ulagala vlastita sredstva kako bi smanjila kamate i povećala obujam kreditnih linija. Pokrenuli smo prvi u Hrvatskoj sustav razvojnih agencija. Osnovali smo Istarsku razvojnu agenciju, Agenciju za ruralni razvoj Istre, Istarsku razvojnu energetsku agenciju, Istarsku razvojnu turističku agenciju i Istarsku kulturnu agenciju. Nezaposlenost je ubrzo pala ispod 5 posto, što je i bio jedan od naših glavnih prioriteta, nadahnut je Jakovčić.

Maslinarska regija

A mi se zajedno s Maružinovim mislima, vraćamo – poljoprivredi i Jakovčićevoj preciznoj statistici.

– Evo vam jedan konkretan primjer. Davno, 1900. godine u Istri je bilo oko milijun stabala maslina, do 1991. ta se brojka smanjila na samo trećinu. Danas u Istri opet raste milijun stabala maslina i to sa trendom porasta. Zvuči nevjerojatno da su prije samo 25 godina naši seljaci rezali stara stabla ulika jer se proizvodnja nije isplatila, a danas je Istra maslinarska regija koja je po svojim ekstradjevičanskim maslinovim uljima najbolja u cijelom svijetu. Možete li danas zamisliti da su mi se 90-tih neki smijali kada sam pričao o tome?! Na njih se nisam obazirao. Svi zajedno usredotočili smo se na one koji su nam vjerovali i koji su živjeli od svoga mukotrpnog radili. I zajedno smo uspjeli.

– Naravno sve smo to radili sa ciljem podizanja kvalitete života svih Istrijana. Ogromne smo napore usmjerili i na ulaganja u komunalnu i prometnu infrastrukturu, socijalnu skrb, zdravstvo, obrazovanje i okoliš. Posebno ističem sjajna i mnogobrojna kulturna događanja koja su omogućila afirmaciju velikog broja istarskih i drugih umjetnika. Kultura je kroz Motovunski filmski festival, savičentski plesni festival, grožnjanski jazz festival postala motor ekonomskog razvoja tih dijelova Istre.

Pokrenuli smo izgradnju nove bolnice u Puli, domova umirovljenika te povezali domove zdravlja. Uz potporu EU fondova, pokrenuli smo istarski sustav za gospodarenje otpadom i gospodarenje otpadnim vodama. Samo u taj segment je uloženo približno 100 milijuna eura. Zdravlje građana i čisti okoliš nikada nismo stavljali na listu čekanja, već uvijek u sam vrh prioriteta. Politička je odluka Poglavarstva Istarske županije bila i pokretanje Istarskog, Pulskog sveučilišta, i kroz program Istra Znanja uložena su velika sredstva u mlade ljude koji danas u velikoj mjeri nose razvoj Istre.

Roger Waters od muzila želi napraviti muzej »The Wall«

Istarska je priča imala golemih prepreka koje su kočile njezin još brži razvoj, a tu prvenstveno mislim na nedostatak veće potpore državne razine u realizaciji brojnih ideja. Ne mislim pritom samo na financijska sredstva kojih je nedostajalo, već vrlo često i političke volje i »sluha« za donošenje odluka kojim bi se stavili u razvojnu funkciju brojni neiskorišteni resursi kojima upravlja država i bez čijih odluka nismo mogli samostalno djelovati. Tu posebno ističem projekt Brijuni riviera koji je apsolutno najbolji projekat kojega sam osmislio, ali je on zbog političke ljubomore kako u SDP-u tako i HDZ-u još uvijek nerealiziran.

Zamislite samo kako bi Istra izgledala da su Brijuni obnovljeni i postali najatraktivnija turistička destinacija na Mediteranu. Tome dodajmo lokaciju u priobalju, a naročito Muzil. Evo vam i jedan istinski ekskluziv – prvi puta otkrivam da sam dva puta bio u Southamptonu blizu NY u domu Roger Watersa, legendarnog člana Pink Floyda. S njim sam u više navrata dogovarao gradnju »cultural city« na Muzilu s muzejom »The wall«. Da smo to uspjeli ostvariti bili bi zasigurno već danas apsolutno najjača »life stile« destinacija, naglašava Jakovčić.

Ono čime se također ponosim jest činjenica da je IDS ne samo najstabilnija, već i najdosljednija stranka u zemlji – nikada nismo pristajali na kompromise kad su naše vrijednosti i ciljevi u pitanju. Zato smo u Istri imali kontinuitet političke vlasti od prvih lokalnih izbora 1993., te sinergiju većine gradova, općina i županije. Županija je imala ne samo administrativnu, već koordinacijsku i razvojnu ulogu. Politički kontinuitet znači prije svega trajnu odgovornost te kontinuitet realizacije kvalitetnih projekata bez obzira na izborne cikluse. Ono na što sam posebno ponosan u politici je da nikada nismo davali lažna obećanja i dovodili u zabludu ljude u Istri. Zato nas i danas cijene, završio je Jakovčić odgovor na pitanje gdje je Istra početkom devedesetih krenula i gdje je danas stigla.

– Ma gledajte – istarska priča je priča uspjeha. Njezine se stranice i dalje pišu i čvrsto vjerujem da će je pisati i prepričavati mnoge nadolazeće generacije. Istarska priča je priča o ljudima koji imaju pravo na velike snove i hrabre ideje. To je priča o iskrenom i golemom zajedništvu. Sretan sam i ponosan da sam dio toga, dodao je na kraju zanimljivog, iscrpnog »Istarskog eseja« Ivan Jakovčić.

Počeli smo i završavamo s buzetskom pivovarom. A tu izranja još jedan nezaobilazni Istrijan, Damir Kajin. Desetljećima IDS-ov prvoborac, pravi pučki tribun, danas disident najjače istarske partije. Jedna epizoda, pa i ne baš tako benigna, zapravo jako lijepo oslikava čitavu priču oko Istre. Pivovara je početkom devedesetih godina bila u vlasništvu ljubljanskog Uniona. A on ju je kanio pretvoriti u svoje skladište. Bolje rečeno eliminirati ju kako bi značajnije otvorio vrata prodoru svog piva proizvedenog u Sloveniji. Radnici su bili većinom otjerani, pogon je tavorio s ciljem da u cijelosti propadne. No pučki tribun Kajin je probudio samosvijest radnika i krenuo u – juriš. Osvojio, i to doslovno probivši ogradu, Unionovu pivovaru, osigurao joj registraciju na Trgovačkom sudu u Rijeci i zapravo spasio proizvodni ciklus! Iz Uniona su stizale protestne note, ali ne i neke značajnije intervencije. Pivovara je na taj način bila spašena. Istarska drskost – ali uvijek u cilju pravičnosti. Pačat se u Istru ako ti namjere nisu časne – ma bolje ne.

Da, Danilo Cerovac je i u svojim poznim godinama s pravom iznimno zadovoljni čovjek. Vrijedni gospodarstvenik koji je u nedjelju, 1. srpnja 2017. godine sa zadovoljstvom nazdravio 40. rođendanu Istarske pivovare.

Nova garda političara

Sutra? Istra je već stigla u svoje sutra. Nova garda političara predvođena županom Valterom Flegom i gradonačelnikom Pule te predsjednikom IDS-a puna samopouzdanja crta nove rekorde. U turizmu, industriji i naravno poljoprivredi. Bilo bi lijepo da za njima krenu i ostale hrvatske regije. Manje politike, više rada i vjere u sebe, u svoje komparativne prednosti. I rezultat sasvim sigurno neće izostati.

Na kraju sasvim sigurno i jedno veliko hvala prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. Da nije onoliko nespretno i bezosjećajno nastupio 1990. godine u Pazinu, pitanje je bi li se Istra tako naglo i tako odlučno razbudila. Ovako – ne bi nas čudilo da tamo negdje 2050., jer Jakovčić je još uvijek relativno mlada osoba – u studenom će proslaviti 60. rođendan – nakon zračnih luka personaliziranih državničkih naziva poput » John F. Kennedy«, »Kemal Ataturk« ili »Franjo Tuđman«, i pulski aerodrom bude preimenovan u »Ivan Jakovčić«.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka