Zemlje regije zakonski zabranjuju ratovanje u stranim vojskama

I hrvatski “psi rata” ratuju u Ukrajini

Zdenko Duka

Iako naši obavještajci tvrde da Hrvata na stranim ratištima nema, procjena njihova broja veliki je problem jer Hrvatska ni na koji način ne prati kretanje svojih građana 



Kako je sve više opasnih, prijetećih ratova u svijetu, tako se i sve više ljudi s Balkana uključuje u njih. Internacionalizaciju u ratovima vidjeli smo na ovim prostorima devedesetih godina, onda su stotine i tisuće stranih ratnika sudjelovale na srpskoj, na hrvatskoj i na muslimanskoj strani. 


  »Psi rata« sada su na drugim bojištima, ratovi eskaliraju a neimaština, besperspektivnost, loši ideološki razlozi i želja za andrenalinskim avantu rizmom privlače ratnike iz BiH, Srbije i Hrvatske do te mjere da BiH, Srbija, Makedonija i Kosovo zabranjuju ratno gastarbajterstvo. Naravno, prvenstveno zbog islamista i kako bi na taj način udovoljili željama euroatlantskih saveznika. Ali, i zbog sebe i vlastite reputacije u svijetu. 


  U Bosni i Hercegovini je u lipnju donesen zakon prema kojem je kazna za organiziranje ili sudjelovanje u stranim ratovima od jedne do 10 godina zatvora, za mobiliziranje državljana BiH u strane paravojne formacije najmanje pet godina zatvora, a za poticanje odlaska na strana ratišta putem medija predviđena je kazna do četiri godine zatvora. 




  Bosanskohercegovačka policija je u akciji Damask prije desetak dana uhitila 15 ljudi koje sumnjiče da su se borili u Siriji i Iraku, odnosno da su regrutirali i podržavali druge državljane BiH da odu u rat. Uhićen je tada i vehabijski vođa Husein Bilal Bosnić, koji je izjavljivao da vjeruje da će jednog dana cijeli svijet biti islamska država pa tako i Vatikan. 


  No, još su u kolovozu kosovske vlasti također privele nekoliko osoba vezanih s tamošnjom mrežom regrutera odlazaka na strana bojišta, te povratnika s ratišta. 


  Međunarodni centar za praćenje radikalizma sa sjedištem u Londonu procjenjuje da je oko šest posto stranih ekstremista u Siriji i Iraku stiglo s Balkana. Navodno vehabijski pokret okuplja oko 5000 muslimana u BiH, oko tisuću u Srbiji i oko dvije tisuće na Kosovu. Procjene su vrlo rastezljive pa možda pretjerano kazuju da ima i do 1200 vehabija s Balkana na ratištima u Siriji i Iraku, ali i Afganistanu i Čečeniji. 



Dr. Tarik Kulenović, docent antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kaže da i Hrvatska i BiH imaju i višestoljetnu tradiciju izvoza ljudi. Idu vani kao radna snaga. Da li kao građevinari ili ratnici, to je pitanje vremena. Čovjek koji je porazio Napoleona u Akki u Siriji bio je Ahmed paša Džezar iz Sirije, koji je rođen u Stocu. Došao je do položaja glavnog paše u Siriji. Pa, kod Staljingrada su ratovali Hrvati u prošlom svjetskom ratu. Kod mladih ljudi i rat je avantura. Kaže Kulenović, jedne godine idete na maturalac a druge u rat. Ima i idealizma, pogotovo u mladoj dobi, drugi ratuju za novac.



 Srbiji nanesena šteta


U Ukrajini se na ruskoj strani bori više desetaka Srba. Srpske četnike na ruskoj strani u Ukrajini predvodi stanoviti Bratislav Živković koji se već našao na Krimu prilikom ruskog zauzimanja poluotoka a onda je prešao u istočnu Ukrajinu. Zabilježili su ih europski i svjetski mediji. 


  Premijer Aleksandar Vučić je još prije mjesec dana rekao da oni nanose štetu Srbiji. Rekao je da su za Srbiju ratovi završeni i pozvao one koji ratuju na teritoriju Ukrajine da se vrate u zemlju i brinu se o svojim obiteljima jer »nije njihovo« da ratuju u tuđoj zemlji ni za 6.000 dolara, ni za 1.200 dolara, »ovisno od tome koliko ih tko plaća«.


Prije nekoliko dana, kad su se vraćali srpski ratnici iz rata u Ukrajini, umjesto svečanog dočeka na aerodromu kojeg je možda poneki od njih očekivao, presreli su ih pripadnici BIA-e (Bezbedonosno informativne agencije). I Srbija je aktivno u procesu donošenja sličnog zakona kao BiH jer je Vučić prihvatio zakonski prijedlog koji predlaže potpredsjednik Vlade Rasim Ljajić, inače sa Sandžaka. Odlazak srpskih građana na strana ratišta bio bi teško kazneno djelo. 


  Prije desetak dana nacrt sličnog zakona je bio i pred makedonskim parlamentom. U Hrvatskoj je SOA krajem kolovoza po prvi put javno objavila dokument u kojem piše o sigurnosno-obavještajnim aktivnostima i iznosi planove za budućnost.


U SOA-inom dokumentu stoji da je u sukobima u Siriji i kasnije u Iraku sudjelovalo više stotina boraca iz država hrvatskog susjedstva i pritom su neki od njih pripadnici najradikalnijih islamističkih skupina na tom području. Piše da nema takvih osoba s područja Hrvatske, ali koriste Hrvatsku kao tranzitnu zemlju.


Njihova je procjena da su, generalno, ekstremističke skupine u Hrvatskoj malobrojne, ali postoji trend uspostave kontakata i suradnje između ekstremističkih skupina u Hrvatskoj i regiji sa sličnim skupinama u Europi. 


  Prije nekoliko dana jedan dnevni list plasirao je intervju s Francuzom Gastonom Bessonom, hrvatskim dobrovoljcem s mirovinom iz Domovinskog rata, koji se bori na ukrajinskoj fronti kao koordinator u bataljunu Azov koji je glasovit po tome što se u vjerodostojnim europskim medijima prikazuje kao neonacistička postrojba. Prema simbolima, on to i jest.


I Gaston je u majici »ukrajinskog patriota« s neonacističkom tzv. »vučjom kukom« na prsima. Tzv. vučja kuka (ili runsko slovo) bila je simbol Das Reich SS divizije i vodila je mnoge važne bitke na istočnom bojištu, a na Nurnberškom procesu bila je proglašena odgovornom za zločine. 


  Bataljun Azov oformio je kao dobrovoljačku jedinicu Nacionalne garde, poslije odlaska Janukoviča, ukrajinski ministar unutarnjih poslova, a operira uz Azovsko more, posebno oko Mariupolja.   Besson kaže da ruski plaćenici dobivaju 30 dolara dnevno a borci Azov bataljuna ratuju bez naknade.

Polovica boraca tog bataljuna su stranci – iz Bjelorusije, Slovačke, Poljske, Švedske, Finske, Hrvatske…Prepričava da Hrvati uvijek imaju iste ideje – žele krenuti u osvajanje Rusije. »Onda im mi moramo objašnjavati da nas je malo, kako se pokušavalo već ranije u povijesti, i da je Rusija ogromna i neosvojiva.«


Postoje regrutacijski problemi s Hrvatima, kaže, utoliko što stariji branitelji nisu više u formi i nagriženi su alkoholom a mladi nemaju neka posebna znanja i iskustvo. Rusi su još u svibnju među pripadnicima jedne američke privatne sigurnosne agencije, u Ukrajini oko Slavjanska, između boraca presrele i komunikaciju na hrvatskom jeziku. Iz nekih se izvora može doznati da poneki hrvatski ratnici u Ukrajini zarađuju i do 10000 eura mjesečno. 


  Igor Tabak, analitičar portala obris.org, kaže nam da je procjena broja Hrvata na stranim ratištima veliki problem jer Hrvatska ni na koji način ne prati kretanje svojih građana. Jednako onako kako nismo mogli procijeniti broj naših građana koji su trebali biti evakuirani iz recimo Libije, Sirije, jednako, još i više, nemamo procjene ljudi koji su vani na svjetskim ratištima. 


  Drugo, Hrvati su posljednja dva desetljeća dosta odlazili na strana ratišta, u Afriku i drugdje. Bio je primjetan odlazak veterana u nekoliko valova, što u zaštitarske, što u privatne vojne kompanije koje su sudjelovale na rubovima svih ovih ratova. Jer, kod nas ekonomska situacija i prije krize nije bila dobra a u ratu se mogu zaraditi veliki novci, kaže Tabak.  

Traže uzbuđenja


Psihologinja dr. Mirjana Krizmanić tumači da je za neke ljude rat prilika da ostvare svoje potrebe i želje. Puno je veća navala adrenalina nego kod riskantnih sportova, veći užitak za jednu vrstu ljudi, to su ljudi koji traže uzbuđenja. I postoje ljudi koji traže mogućnost da naprave zločin, silovanja, ubojstva, krađe. To su ljudi s rubnim, sociopatskim željama i ne mogu ih zadovoljiti u mirno doba. Takvi se skupljaju iz cijelog svijeta na ratištima, tu financijski razlozi i nisu toliko važni, kaže ona. 


  – Što se Hrvata u Ukrajini tiče, taj rat tamo podsjeća u jednoj mjeri na naš rat. To mi kao da smo već gledali. Uzme se dio zemlje jer su tu bili Srbi, to smo mi u velikoj mjeri prošli. Ali, motivi su drugačiji – to su avanturisti, da se blago izrazim. No, veliki je problem – što kad se oni vrate iz rata? Vrate se trajno promijenjeni. I onda bi ih trebalo smisleno uklopiti u društvo a to se ne radi. Nego, dobijemo dodatnu količinu alkoholičara, nasilnika. Kao što su i vehabije u BiH veliki problem. To je nova kultura a taj prostor i na određeni način kontaminira tu okolinu. Oni školuju djecu, podučavaju djecu, to je sve jako opasno i ima dugotrajne posljedice. Naši vojnici u Afganistanu, to je druga priča. To nisu ljudi s čudnim motivima, oni su išli tamo kao profesionalni vojnici, zbog vojne profesije i egzistencije, kaže nam Mirjana Krizmanić. 


  Ratovi su neiskorjenjivi, ratnici također. U ratu mnogi uživaju a u ratu se i zarađuje. Ratovanje je slobodna volja svakog pojedinca ali bi rat kao taj vječiti fenomen ljudskog roda u demokraciji iziskivao jaku društvenu osudu. Oko nas zabranjuju odlazak u strane ratove a naši obavještajci tvrde da Hrvata tamo nema. I ako se oči širom zatvore, ne znači da toga nema i da nas i posljedice neće snaći.