Prije tri godine pokrenuta nacionalna akcija za humaniji odnos prema roditeljima na odsluženju kazne i njihovoj djeci / Foto iSTOCK
Rešetke, staklene pregrade, teška vrata i ključevi ne moraju narušiti odnos i stvaranje bliske povezanosti djeteta i njegove majke ili oca. Ukupni broj zatvorenika u Hrvatskoj je u padu, a broj posjeta raste, zatvori danas imaju »child-friendly« kutiće, a mijenjaju se i rutinski postupci poput pretresanja djece koja dolaze u posjet
Zatvorenica M.M., smještena u požeškoj kaznionici, prije tri godine javila se udruzi Roda za pomoć u odjeći za svoju unuku. U istoj kaznionici, naime, u tom su se času nalazile čak tri generacije te obitelji: tu je bila smještena i njezina maloljetna kći sa svojom devetomjesečnom bebom. U udruzi Roda shvatili su da u sustavu postoji problem kojim se civilne udruge ne bave, i odlučili pokrenuti potrebne korake. Tako se početka nacionalne akcije za humaniji odnos prema roditeljima-zatvorenicima prisjeća jedna od Rodinih aktivistica. Do danas, udruga je napravila puno da se odnos zatvorskog sustava prema roditeljima na odsluženju kazne i njihovoj djeci promijeni, a osim niza nagrada, Rodin projekt je bez sumnje zaradio i pokoji dječji osmijeh.
Psihološki stres
Procjene govore da gotovo 15.000 djece u Hrvatskoj ima jednog ili oba roditelja u zatvoru. Problemi s kojima se majke zatvorenice i njihova djeca susreću je mnogo, jer je odvojenost od roditelja dodatan psihološki stres za obitelj čiji je član u zatvoru. Roda se u aktivnosti podrške takvoj djeci uključila 2014. godine, najprije podrškom u roditeljstvu zatvorenicama u Požegi, a onda i financijskom pomoći obiteljima da djecu dovedu u posjet majkama. Stanje je tada bilo vrlo loše – podaci su govorili da više od 75 posto roditelja zatvorenika djeca uopće ne posjećuju. I godinu kasnije, iako se situacija donekle popravila, više od 50 posto majki u kaznionicama i zatvorima te oko 60 posto zatvorenica u istražnom zatvoru njihova maloljetna djeca nisu posjećivala. Od tada do danas Rode su razvile više programa i projekata, a od lipnja će sa svojim aktivnostima biti prisutne u sva 23 kaznena tijela u Hrvatskoj. Čitateljski program, Neprekinuta veza, kuharske radionice koje u zatvorima do kraja ove godine održava iskusni profesionalni kuhar David Skoko, samo su neke od aktivnosti kojima se nastoji poboljšati roditeljstvo iza zatvorskih rešetaka.
Maja Gabelica Šupljika / Foto Sanjin Strukić/PIXSELL
– Ove će godine oko 700 zatvorenika i zatvorenica imati priliku poslati djetetu knjigu s CD-om na kojem mu oni čitaju priču. Hrvatsko čitateljsko društvo, naš partner u provedbi ovih aktivnosti, za to je dobio Nagradu za inovativno promicanje čitanja u 2017. godini koju dodjeljuje najveća svjetska organizacija za promicanje pismenosti ILA – International Literacy Association – navodi Ivana Zanze, predsjednica Udruge. Program se provodio u kaznionicama Požega, Glina i Lepoglava, a povezivao je djecu i roditelje koji su u zatvorima kroz aktivnost čitanja naglas, omogućujući roditeljima da, iako odvojeni od svog djeteta, budu na poseban način prisutni u njegovu životu. Obitelji i zatvorenice svjedoče da djeca izuzetno dobro reagiraju na ovaj program.
Unutar zatvorskih zidova
Projekt Neprekinuta veza trebao bi pomoći posebno osjetljivim grupama zatvorenica, majkama osuđenim na dulje kazne zatvora koje se mogu izdržavati u jedinoj kaznionici za žene, onoj u Požegi, te na zatvorenice-trudnice i majke male djece koje borave u Požegi na Odjelu za rodilje. Djeca rođena za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne žive s majkama unutar zatvorskih zidova do svoje treće godine. Projekt Neprekinuta veza pomaže im u jačanju roditeljskih kompetencija i u uređenju prostora u kojem ta djeca žive.
Ivana Zanze / Foto Damir Spehar/PIXSELL
– Radimo i sa zaposlenicima kaznionice, službenicima tretmana, pravosudnom policijom i drugim osobljem, zdravstvenim, pomoćnim, da bi s više senzibiliteta i više znanja o privrženom roditeljstvu podržali zatvorenice i njihovu djecu – navodi Zanze. Nedavno su tako Rodine aktivistice pomogle opremiti poseban prostor, koji sada ima funkcionalnu kuhinju gdje će majke djeci moći same pripremati zdrave obroke, a uredili su i prostoriju dnevnog boravka gdje zatvorenice s djecom provode veći dio dana. Na kuharskim radionicama koje će održati poznati chef David Skoko, osoblje i zatvorenice, u skladu s Europskim zatvorskim pravilima, naučit će pripremati jednostavne i ekonomične zdrave obroke.
– Cilj nam je pomoći majkama zatvorenicama da vrijeme za posjet djeteta iskoriste najkvalitetnije, da budu usmjerene na svoje dijete i njegove osjećaje. Požega je prometno vrlo izoliran grad i mnogim obiteljima putovanja su skupa i zahtjevna u organizacijskom smislu, pa im pomažemo i financijski – kaže Zanze. Najviše su, dodaje, svojim akcijama dosad postigli u osvješćivanju društva i države o problemu roditeljstva iza rešetaka. Do prije par godina o tome se u Hrvatskoj uopće nije govorilo, a danas se zatvorski sustav otvara prema novim inicijativama i čak je, kaže predsjednica Roda, puno otvoreniji za promjene od hrvatskih rodilišta.
Europske su prakse u tom pogledu različite. Najboljom se praksom smatra individualni pristup svakoj obitelji i prepoznavanje specifičnih potreba svakoga djeteta. Za to je, kažu u Rodama, važna bliska suradnja zatvorskog sustava i centara socijalne skrbi, vrtića, škola, obitelji..
– U najvećem broju slučajeva, najbolji interes djeteta jest da ono bude u kontaktu s roditeljem koji je u zatvoru, te da ima priliku zadržati, ili ostvariti s njim bliski i privrženi odnos. Neki roditelji tek će u zatvoru dobiti priliku da promišljaju o vlastitom roditeljstvu, da se educiraju kao roditelji. Neki od njih nisu imali razvijene roditeljske vještine i zatvor može postati njihova prilika da stvarno budu mama ili tata svojem djetetu. Za dijete čiji roditelj završi u zatvoru, važno je da dobije poruku da ničim nije krivo za situaciju u kojoj se našlo, važno mu je omogućiti da razumije i da se zna nositi sa svim osjećajima koji ga u tom trenutku obuzimaju, strahom, ljutnjom, krivnjom, sramom – ističe Zanze.
Europska praksa
Važno je djetetu reći istinu, u skladu s njegovom dobi: da je njegova mama ili tata u zatvoru, zbog čega je tamo, koja je svrha zatvora, do kad će tamo biti, u kakvoj su sobi smješteni… Djeca trebaju takve informacije jer je njihova mašta bezgranična i nerijetko zamišljaju svakodnevicu svojih roditelja u zatvorima puno gorom nego što ona jest.
U Odjelu za rodilje, djeca žive s majkama zatvorenicama do svoje treće godine. Od navršene prve godine ta djeca obično idu u gradske jaslice, ali osim toga, jedini njima dozvoljeni izlazak iz zatvora je – u slučaju potrebe za liječnikom. Djeca ne smiju izaći iz zatvora čak ni kad njihove majke, zatvorenice, smiju jer imaju pravo izlaska u grad. Razlog tome su nedorečena pravila, a posljedice da majke uopće ne izlaze u grad i propuštaju priliku za socijalizaciju djece.
– Smatramo da se radi o kršenju Europskih zatvorskih pravila, jer djeca koja su u zatvoru ne smiju biti tretirana kao zatvorenici – upozorava Ivana Zanze. Ministarstvo pravosuđa upoznato je s ovim problemom, a u Rodama se nadaju da će se to pitanje riješiti izmjenama Zakona o izvršenju kazne zakona.
– Kad razgovaramo sa zatvorenicima, oni nam kažu da ne žele djecu opterećivati pričama o tome kako oni žive, jer ‘njima vani je borba, a ne nama’, ali djeca to ne znaju i često su u strahu za sigurnost i život svojih roditelja, navodi Zanze.
Europska je praksa stoga da se djeci zatvorenika omogući doći do sobe svog roditelja, prošetati zatvorskim krugom, vidjeti radno mjesto gdje njihov otac danju radi, ambulantu gdje će mu pomoći ako je bolestan… Kod nas su neki zatvori za početak u posebne sobe za dječje posjete stavili takve fotografije. Europski zatvori pobrinuli su se za uređenje prostora za posjete na otvorenom, poput malih dječjih igrališta unutar zatvorskoga zida, i stvaranjem ugodnog ambijenta obiteljskog doma u prostorijama za posjete.
– Treba još raditi s pravosudnom policijom da bi bolje razumjeli potrebe djece i prilagodili krute procedure posjeta, koje djecu mogu zastrašiti. Nijedno dijete ne bi se smjelo popiškiti od straha kad dolazi u posjet svojem roditelju u zatvor, zbog čega god da je on tamo, a to se i danas događa – upozorava Zanze.
Manji broj prijava
Zahvaljujući angažmanu civilnih udruga, u Uredu pravobraniteljice za djecu u zadnjih su pet godina ima deseterostruko manje prijava kršenja prava djece vezanih uz zatvorski sustav.
– Danas imamo bitno manji broj takvih prijava. Ukupni broj zatvorenika u Hrvatskoj je u padu, a broj posjeta raste, zatvori danas imaju »child-friendly« kutiće, a mijenjaju se i rutinski postupci poput pretresanja djece koja dolaze u posjet, a dočekuju ih namrgođeni ljudi u uniformama. Umjesto toga, sada se pregledava roditelj nakon dječjeg posjeta – navodi Maja Gabelica Šupljika, zamjenica pravobraniteljice za djecu. Napravljen je, kaže, velik pomak u društvu, a postali smo »pioniri i inovatori u Europi«, dok smo još donedavno učili od njih.
I dalje postoje mjesta koja treba mijenjati, kažu u pravobraniteljstvu, gdje predlažu uvođenje posebne edukacije za suce, pravosudne djelatnike… Sustav bi morao biti fleksibilniji i uvažavati potrebe majki i djece, jer danas, navodi Gabelica Šupljika, postoje zakonski paradoksi da dijete može biti uz majku do treće godine života ako je u zatvoru rođeno, ali ne može biti s njom ako je, recimo, rođeno pet mjeseci prije majčina zatvaranja.
– Ne zastupamo stav da djeca idu u zatvor, to za njih nije dobro, ali specifičnosti treba poštivati. Istraživanja pokazuju pozitivna iskustva iz zatvora, jer se u nekim slučajevima pokazalo da majke imaju više slobodnog vremena za dijete u zatvoru, nego u stvarnom životu – navodi zamjenica pravobraniteljice. Kako zaključuje, rešetke, staklene pregrade, teška vrata i ključevi ne moraju narušiti odnos i stvaranje bliske povezanosti djeteta i njegove majke ili oca.
